Govoreći preko skypea iz svog stana u Ljubljani u trenutku kada je u Sloveniji do 50 smrtnih slučajeva od Covida-19 dnevno ("Ako to povežete s veličinom moje zemlje, imamo jednu od najgorih stopa smrtnosti na svijetu"), Žižek priznaje da se psihički ne osjeća baš dobro.

"U depresivnom sam stanju. Cijela ova izolacija nastavit će se do proljeća. Uz to, iracionalni otpor mnogih ljudi ostavlja me bez teksta. Polovina stanovništva u Hrvatskoj rekla je da se ne želi cijepiti".

A hoće li se on cijepiti? "Odmah, da. Zašto ne? Imam 71 godinu, imam dijabetes i relativno visok krvni tlak. Ispunjavam sve točke na popisu koje vas čine ranjivima", rekao je Žižek, prenosi Jutarnji list.

Izlolacija mu, kaže, ne pada teško. Radi bez poteškoća, na laptopu može sve.

Državni nadzor

Ne vjeruje ljudima koji kažu da je socijalna izolacija tako strašna. "Društveno smo povezani više nego ikad. Nadzire nas država. Vlasti ispituju kamo idemo, što radimo. Država pita kako smo, jesmo li prehlađeni. I razmislite o svim digitalnim promjenama! Nikad nisam toliko koristio telefon ili računalo kao danas. Stalno provjeravam svoju e-poštu. To stvarno mrzim. Zapravo volim biti sam. Ali do nas je puno lakše doći kad radimo od kuće, čak i privatno. Nikad prije nisam se osjećao toliko povezano. Ono što mi zaista nedostaje je autentična izolacija, prava usamljenost."

Žižek nema odgovor na pitanje zašto se neke zemlje bolje nose s krizom. Vrlo je oprezan kada kao razloge za rast infekcija navodi kulturalne osobitosti.

"Na početku su mi moji lijevo orijentirani prijatelji rekli da se postsocijalističke države bolje bore protiv virusa i pokazuju više solidarnosti jedna s drugom nego zapadne, neoliberalne zemlje. Međutim, danas to više nije slučaj."

Po njemu, lagani lockdown je iluzija.

"Trebali bismo se riješiti ideje da ovaj srednji put funkcionira. Jedino što djeluje je 'hard lockdown' - i to samo ako je brojem zaraženih ljudi još uvijek moguće upravljati. Australija pokazuje kako se to radi. I Vijetnam to čini kako treba. Još jedna priča o uspjehu. Rani, tvrdi lockdown ne samo da djeluje, već je i ekonomski najbolje rješenje."

Ima li nade? "Možemo se nadati, ali na paradoksalan način! Zagovaram hrabrost beznađa. Ako se želimo nadati, onda bismo trebali prihvatiti da je naš stari život gotov. Što prije to priznamo, to bolje."

O onima koji se protive mjerama Žižek ima zanimljivu teoriju:

"Svakodnevni život trenutno čini od nas filozofe, iako glupe filozofe. Mislim da je sjajno što postoje ljudi, sasvim normalni prosječni ljudi, koji sada prosvjeduju protiv nošenja maski i uspoređuju maske s brnjicama i sebe sa psima. Napokon, oni razmišljaju - možda prvi put u životu - o dostojanstvu i humanosti. Pandemija je pobudila najbolje i najgore u nama. Mnogi liječnici i medicinske sestre riskiraju svoje živote spašavajući živote drugih. Mislim da su to primjeri čiste ljepote. Zato kažem da naše dostojanstvo nije ugroženo zaštitnim mjerama i maskama. Naprotiv: ove mjere su dokaz naše ljudskosti."