Mara Tomašević dvije godine trpjela je, kaže, zlostavljanje svog supruga, požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića (HDZ), koji je nakon kriminalističkog istraživanja prijavljen za kazneno djelo 'tjelesna ozljeda' iz Kaznenog zakona te je protiv njega podnesen optužni prijedlog temeljem Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Zašto žrtve obiteljskog nasilja u Hrvatskoj oklijevaju prijaviti nasilnike?
Supruga župana Alojza Tomaševića namjeravala je supruga prijaviti i ranije, ali su je od toga, kako kaže, odgovarali članovi obitelji da ne bi naštetila njegovoj političkoj karijeri. Kada je to, u strahu za život, ipak učinila, doživjela je osude.
'Proživljavam jako teške trenutke, svi me, djeca, prijatelji i poznanici osuđuju i govore mi da to nisam trebala učiniti', rekla je Mara Tomašević, najavljujući odlazak iz Hrvatske.
Neva Tolle, aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb (AŽKZ), ističe da muško nasilje protiv žena mora izaći iz zone privatnosti kako bi se nasilnici procesuirali i kako bi se spriječili mogući smrtni ishodi.
vezane vijesti
'Muško nasilje protiv žena nije privatni problem pojedinačne žene, nego globalan društveno politički uvjetovan problem i posljedica nejednake raspodjele moći među spolovima. To nasilje u našoj zemlji ne smije opet i ponovno postati pitanje privatnosti, privatnog problema žene koja živi u nasilju, nepovredivosti doma i obitelji, a što svojim javnim istupima i lobiranjem žele postići ultrakonzervativne građanske udruge bliske Katoličkoj crkvi, koje se protive ratifikaciji Istanbulske konvencije', ističe Tolle za tportal, podsjećajući na najavu premijera Andreja Plenkovića da će se Istanbulska konvencija ratificirati do kraja 2017.
Pater Ike Mandurić osudio je preko Facebooka 'kampanju linča' u slučaju župana Tomasovića, poručujući da ne treba žuriti s osudom prije nego se ispitaju sve okolnosti.
Religiozni muškarci nisu zlostavljači - predrasuda
Tolle upozorava na to da žene ne izmišljaju da su zlostavljane, iako se takva mišljenja posljednjih godina često čuju ponajviše, upravo od ultrakonzervativnih organizacija i skupina, ali i udruga pokreta očeva, 'čije članstvo nerijetko čine i muškarci koji su već pravomoćno presuđeni za nasilje'.
'Žene vrlo često ne navode sva nasilna djela koja su preživjele, čak niti prilikom brakorazvodnih parnica, zato što se srame ili zato što se boje da bi nasilnik mogao postati još agresivniji prema njima. Osim toga, nasilje protiv žena ne postoji samo u tzv. problematičnim obiteljima. Nasilje pogađa sve žene, neovisno o socijalnom sloju kojem pripadaju, kulturi, dobi i vjeri', konstatira Tolle, dodajući da u hrvatskom društvu postoji predrasuda da muškarci koji su religiozni ne zlostavljaju svoje partnerice.
'To je naprosto netočno. Religiozna uvjerenja ne priječe muškarce da vjeruju kako imaju pravo tući 'svoje' žene. Jedan ugledni liječnik svojedobno je u glasilu Hrvatskog liječničkog zbora napisao sljedeće: Uzimajući anamnezu ženama koje su mi dolazile u ambulantu sa slomljenim nosom ili rupturom bubnjića od pljuske, uvijek sam dobio isti podatak: dvoboj je započeo riječima, u čemu su žene jače, a kada je muškarcu prekipjelo, poslužio se šakom. Nijedna pacijentica koja je bila u AŽKZ-ovu savjetovalištu za zlostavljane žene nije dobila jedan spasonosni savjet: obuzdati svoj jezik. A u Bibliji tako lijepo i poučno piše: Žena šutljiva, dar Gospodnji!', navodi Tolle.
Kada žena prvi puta doživi nasilje, najčešće je šokirana i proživljava proces negacije, tumači aktivistica. Žena žrtva nasilja ne može vjerovati da se 'tako nešto' događa njoj. Ako se nasilje nastavi, ona pronalazi razne načine kojima pokušava promijeniti situaciju, a tek kada svi pokušaji dožive neuspjeh, spremna je zatražiti pomoć i napustiti nasilnu vezu.
'Trenutak napuštanja nasilnika - najopasnije vrijeme za ženu'
'Nije točna tvrdnja da su nasilna djela prema ženama od strane partnera počinjena u afektu, te predstavljaju incident. Ogromna većina muškaraca koji su nasilni prema ženama ne čini to proizvoljno i bez kriterija. Primjerice, ne tuku svog šefa kad su ljuti, ne tuku konobaricu u kafiću jer im je na +35 stupnjeva poslužila toplo pivo, ali tuku svoju ženu, dakle ne radi se o trenutnom gubitku kontrole', ističe Tolle.
Objašnjava da žene ostaju u nasilnoj vezi zato što često nemaju drugih mogućnosti, zato što se nadaju da će se partner promijeniti, zato što žele da im djeca i nadalje imaju oca. U trenutku kada se odluče zatražiti pomoć, žene iza sebe već imaju dugu povijest preživjelog nasilja.
'Objektivno su često u strahu za svoj život ili život svoje djece. Iskustvo nam govori da je to vrijeme, vrijeme napuštanja nasilnika i brakorazvodnog postupka, najopasnije vrijeme za ženu. Ženama prijeti opasnost od teških nasilnih djela, pa čak i femicida. U periodu napuštanja nasilnika i rastave nasilno ponašanje partnera ne prestaje. Naprotiv, ono se nastavlja i čak eskalira, ako mu se od strane države i njenih institucija ne postave jasne granice', naglašava Tolle.
Za nasilje nikad nije kriva žrtva
Za one koji to možda ne znaju, dodaje da žene 'ne provociraju' nasilje i da ga nikada ne 'zaslužuju'.
'Bitno je reći da se te tzv. provokacije često sastoje od toga da žena moli muža da joj daje novac za održavanje kućanstva, da možda kasni sa posla kući zbog zastoja tramvaja, da o nekom problemu ima vlastito mišljenje, a možda je i samo posjetila svoju prijateljicu i popila kavu s njom...', nabraja Tolle.
'Čak i žene koje pokušavaju biti 'savršene' i 'hodaju po trepavicama' kako ne bi provocirale partnera – zlostavljane su. Krajnji je čas da kao društvo shvatimo da je za nasilje uvijek kriv i odgovoran počinitelj, a nikada njegova žrtva, te ga adekvatno težini počinjenog zločina treba i sankcionirati', zaključuje Tolle.
