Obitelji više od 8.000 osoba ubijenih u srebreničkom genocidu još uvijek čekaju na pravdu i reparaciju, a većina odgovornih za te zločine nije kažnjena. Mnogi navodni počinitelji još uvijek žive u istim zajednicama u kojima žive i njihove žrtve te obitelji žrtava. S obzirom na to da se ne provode učinkovite istrage, obitelji nestalih osoba ne uspijevaju dobiti informacije o sudbini svojih najmilijih.

Dana 10. srpnja 1995., dok je rat u BiH još trajao, snage bosanskih Srba napredovale su do srebreničke enklave, koja je bila određena kao 'sigurna zona' UN-a i u kojoj je tisuće bosanskih muslimana pronašlo utočište. Nakon što je Srebrenica pala u ruke bosanskih Srba, unatoč prisutnosti UN-a, više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka odvojeno je od ostalog stanovništva te namjerno i proizvoljno ubijeno. Do danas su napravljene 6.704 DNA identifikacije ubijenih osoba. Događaji u Srebrenici iz srpnja 1995. smatraju se najvećim zvjerstvom u Europi od Drugog svjetskog rata te su priznati od Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde kao čin genocida.

Dok dio vlasti u Bosni i Hercegovini nastavlja sudjelovati u napadima na pravosudni sustav, sudbina između 8.000 i 10.000 prisilno nestalih osoba u Srebrenici i u drugim mjestima u BiH ostaje nepoznata. Zakon o nestalim osobama, kojim su stvoreni uvjeti za formiranje Instituta za nestale osobe, Fonda za pružanje pomoći obiteljima nestalih osoba te Centralne evidencije nestalih osoba, nije u potpunosti proveden, ostavljajući tako obitelji nestalih bez pristupa reparaciji, uključujući i kompenzaciju.
Koalicijska stranka iz Republike Srpske nedavno je podnijela prijedlog za ukidanje Državnog suda i Državnog odvjetništva BiH. Iako su načela nacrta prijedloga zakona koji bi ukinuo Sud i Državno odvjetništvo BiH odbačena u parlamentu BiH, političari i dalje javnim istupima potkopavaju rad državnih pravosudnih institucija.

Negiranje genocida u Srebrenici, koji je i u međunarodnim sudskim odlukama definiran kao zločin, izaziva dodatne patnje onima koji su mnogo propatili tijekom i nakon rata. Amnesty International stoga poziva sve vlasti u bivšoj Jugoslaviji - uključujući i novog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je izjavio da se srebrenički masakr 1995. ne može smatrati genocidom - da poštuju komemoracijske napore u Srebrenici. Priznanje zločina i memorijalni centri ključne su komponente nastojanja svakog društva da ostvari tranzicijsku pravdu, a to je ujedno i jedini način za žrtve ratnih kršenja ljudskih prava da se nose s prošlošću te da ponovno izgrade svoje živote.

Dok se obitelji pripremaju ove godine sahraniti još 520 tijela u memorijalnom centru Potočari u blizini Srebrenice, Amnesty International poziva vlasti Bosne i Hercegovine da poduzmu hitne mjere kako bi se žrtvama i njihovim obiteljima osiguralo ostvarivanje prava na istinu, pravdu i reparaciju.