U trenucima kada osoba postane žrtva nasilja koje je sve učestalije potrebno joj je utočište gdje će dobiti pomoć, ali je bitno da ona sama skupi dovoljno hrabrosti kako bi tu istu pomoć mogla potražiti.

'Dom Duga Zagreb ustanova je socijalne skrbi koja brine o žrtvama nasilja u obitelji, i to na način da im nudimo tri vrste djelatnosti: smještaj na tajnoj adresi, psihosocijalni tretman za počinitelje nasilja te usluge savjetovališta. Prije svega smještaj žrtva dobije ako to sama zatraži zbog osjećaja ugroženosti pa često i straha za vlastiti život', kaže ravnateljica.

Nekoliko opcija za počinitelje

Kao druga djelatnost doma navodi se psihosocijalna pomoć koja se počiniteljima nasilja izriče kada je riječ o počinjenju određenih prekršajnih ili kaznenih djela. Tada može biti izrečena određena novčana ili zatvorska kazna. No postoji još jedna mogućnost.

'Kao alternativu počinitelju nasilja može biti dosuđen psihosocijalni tretman koji traje pet i pol mjeseci tijekom kojeg se pokušava utjecati na stavove i ponašanje počinitelja. Tijekom tretmana paralelno se kontaktiraju i žrtve nasilja kako bi se s njihove strane dobio uvid u konfliktnu situaciju. Tri mjeseca nakon završetka tretmana žrtve se ponovno pozivaju da se vidi ima li promjena u ponašanju počinitelja', objašnjava Barić.

Osim djece utočište traže i majke

Žene koje se obrate za pomoć uglavnom imaju veoma sniženu razinu samopouzdanja, i to zbog svakodnevnog zlostavljanja koje su trpjele od partnera.

'Kod nas dolaze žene koje nemaju razvijenu socijalnu mrežu pa se nemaju gdje skloniti. Česta je situacija i ta da imaju obitelj ili prijatelje kojima bi se željele obratiti, ali zbog straha da im nasilnik ne naudi, to ne učine. S druge strane, kada dođu u našu zajednicu, teško se prilagoditi boravku u društvu nepoznatih ljudi s različitim problemima. Osim toga, žrtve su uglavnom osobe koje su sklone partneru prepustiti donošenje svih bitnih odluka u zajedničkom životu, što druga strana često koristi za ucjene kontrolu nad žrtvom', kaže ravnateljica.

Osim žena, pomoć su znali zatražiti i muškarci. 'Imali smo tri slučaja kada su muškarci tražili smještaj u ustanovu. Kod dva od ta tri slučaja radilo se o psihički bolesnim osobama koje su trebale hitnu hospitalizaciju u psihijatrijskoj ustanovi. U jednom slučaju, u pitanju je bio otac s kćeri koji je prvo tražio smještaj jer se osjećao ugrožen od partnerice koja mu je pokušala nanijeti teške tjelesne ozljede. Ipak se predomislio te je tražio privremeni smještaj unutar svoje socijalne mreže', priča Barić.

Djeca su bojažljiva

Osim majki koje trebaju neko vrijeme da se prilagode novonastaloj situaciji, život u ustanovi s nepoznatim ljudima, također je problematičan i djeci.

'Djeca koja tu dođu dosta su bojažljiva i tiha. S vremenom, unutar nekih mjesec dana, počinju se prilagođavati i ona to čine prije odraslih, jer uvijek lakše i otvorenije prihvaćaju novitete. Ako se dogodi da im nedostaje otac, obavlja se razgovor s psihologom da se vidi želi li dijete doista imati kontakt s ocem. O svemu tome odlučuje i majka koja i daje dozvolu da se razgovor s djetetom obavi', objašnjava Barić.

Učinkovitost tretmana ovisi o dobi u kojoj se dijete nalazi.

'Predškolska djeca puno su otvorenija i znaju pokazati svoje traume koje imaju zbog izloženosti nasilju, dok starija djeca to sve bolje skrivaju. Jedno od lošijih stanja ima dječak od četiri godine koji je u domu skupa sa sestrom od dvije godine. Ona je još mala i dosta toga ne razumije, ali on je prestrašen dječak koji se ne ponaša uobičajeno u društvu s ostalom djecom. Ima strahove kao da ga netko proganja, po noći se budi, plače i vrišti, a majka tvrdi da je to tako otkako je došao na smještaj u ustanovu', priča ravnateljica.

Suočiti se s problemom

Česte su situacije u kojima partneri misle kako povremene svađe ne mogu dovesti do velikih sukoba i utjecati na dijete. To, u najvećem broju slučajeva, nije točno.
'Svaki roditelj misli ako se ponekad posvađa s partnerom, a ima malo dijete, da to nije bitno. No ako su te svađe učestalije, dijete će kroz određeno vrijeme osjećati nelagodu na određene zvukove iz okoline. Čest je slučaj i da dijete sebe krivi za svađu roditelja', kaže Barić.

Kada dijete pristupi tretmanu, prema njemu postoji poseban odnos.

'Kod djeteta se više ide na neformalno razgovaranje uz usputno crtanje gdje psiholog zna prepoznati određene crteže i reakcije kao one koji su pomaknuti od prosjeka. U situacijama kada majke moraju ostaviti svoju djecu u Domu, jer odlaze na posao ili sud, dolaze studentice završnih godina studija socijalnog rada, psihologije i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koje čuvaju djecu i istovremeno mogu uočiti njihovo ponašanje koje nije prosječno očekivano sukladno dobi djeteta. Ako psiholog tijekom tretmana dobije bilo kakvu negativnu emociju djeteta prema samome sebi ili jednom od roditelja na psihologu je da pomogne posložiti i olakšati takav doživljaj u djetetovim mislima', objašnjava Barić.

Samopouzdanje pa posao

Kako bi žrtvama omogućili samostalnost i socijalnu uključenost Dom Duga Zagreb u suradnji s partnerima osmislio je 'Priručnik za karijerno savjetovanje'.

'Česti su slučajevi u kojima muž traži od žene da ne radi, jer će on donositi novac u kuću. Zapravo je na taj način izolira od svih, kolega s posla, prijatelja i obitelji kako bi on puno lakše mogao upravljati njome, njezinim emocijama i ponašanjem. Postoje i žene koje rade, ali punomoć nad karticom ima partner koji ujedno određuje koliko će novca njegova žena dobiti. Tu je riječ o čistom ekonomskom zlostavljanju. Neke žene nisu nikada radile jer su od partnera slušale uvrede o tome tko bi njih zaposlio i koliko su nesposobne. Kada stalno to slušate, počinjete i vjerovati u te riječi', tumači ravnateljica.
Upravo iz svih tih razloga nastao je priručnik koji će ženama olakšati daljnju edukaciju i zapošljavanje.

'Cilj je projekta bio educirati stručnjake kako da pristupe žrtvi, kako je naučiti da napiše molbu za posao, pretražuje portale za traženje posla. Kroz sve to želi ih se usmjeriti, uputiti i osnažiti da postanu samostalne', tvrdi Barić.

Dom Duga Zagreb prijavio je već nekoliko projekata koji se financiraju iz fondova Europske unije.

'Nedavno smo se prijavili na projekt u sklopu kojeg se žrtvama nudi dva mjeseca prakse u zanimanjima koja su najtraženija u gradovima gdje se nalaze skloništa za žrtve, a to su pediker, frizer i radnici u OPG-ima. S onima koji u tim djelatnostima nude edukaciju dogovorili smo da žrtve prvo idu dva mjeseca na edukaciju. Nakon toga pruža im se mogućnost prakse u istoj djelatnosti kroz dva mjeseca, poslije svega poslodavac odlučuje hoće li osobu zaposliti ili joj samo uručiti certifikat o završenom tečaju. U prethodnom EU projektu koji smo priveli kraju, pod nazivom 'Sigurno do posla s Dugom' zaposlili smo šest osoba, a nešto više od 20 ih je prošlo razne vrste savjetovanja i razgovore za posao', objašnjava Barić.

Svatko tko trpi bilo kakvo nasilje, boji se za svoj život trebao bi se obratiti policiji ili Centru za socijalnu skrb prema mjestu prebivališta, odakle će ih se ako je potrebno uputiti na smještaj u sklonište za žrtve nasilja u obitelji koje će mu kroz svoje programe pružiti sigurnost i pomoći.

'Cilj svih naših projekata jest pokazati žrtvama da se trebaju i mogu osamostaliti. To je veoma bitno u njihovom životu, za što im često treba sistematska stručna podrška kako bi ponovno naučile preuzeti odgovornost za svoj život', zaključuje ravnateljica.