Društveni Turudić prijateljuje s mnogima koji su se u jednom trenutku našli u nekoj pravosudnoj šaradi. Jedan je od rijetkih sudaca koji se voli javno eksponirati, daje intervjue koji se osim pravosuđa često dotiču politike, ne libi se prozivati pojedine društvene aktere, često ga fotoreporteri love po 'špici', stoga se ni on sam ne bi trebao čuditi što se pod povećalo stavljaju njegova poznanstva kada već cijela država zna koga zove na rođendan i s kim pije kavu. Postoje fotografije.

Viđen je s Mamićem kada je 2011. krenulo pravosudno 'isušivanje nogometne močvare', pa s HDZ-ovim Brankom Bačićem u jeku procesa protiv Sanadera, pa s Milijanom Brkićem 2013., pa s Josipom Rimac u doba Uskokove istrage protiv nje, o čemu je tportal ranije opsežno pisao.

No Turudić se ne skriva. Ne skriva tako ni činjenicu da se s Mamićem zna već 20 godina. Ne misli da je u toj činjenici nešto problematično. Neće mu, naravno, on suditi. On bi, kako je govorio kada je krenuo proces protiv Mamića, otišao i sto kilometara dalje od tog suđenja. Očito je da može otići i dalje, recimo 300 kilometara, kolika je udaljenost od Zagreba do Osijeka, u kojem se Mamiću sudi, no on ga prati poput kakve sjene.

'Želim Vas obavijestiti da odustajem od kandidature iz razloga što ne želim otežavati Vašu poziciju. U posljednjih nekoliko tjedana izložen sam orkestriranim i naručenim napadima u medijima, a zbog dvadesetogodišnjeg poznanstva s notornim Zdravkom Mamićem', stoji u pismu koje je Turudić uputio hrvatskoj predsjednici oko kandidature za Vrhovni sud.

Tko vodi orkestrirane napade na šefa Županijskog suda u Zagrebu, nije poznato, kao što nije bilo poznato tko ga to prisluškuje i uhodi, na što se požalio 2014. Umjesto da se o tome provede ozbiljna istraga, sve ostaje na njegovim indicijama, zbog čega sam Turudić ima nekakvu mističnu auru, a sve što kaže postaje medijska roba. Jer on definitivno nije jedan od mnogih strogih, medijima dosadnih i nezanimljivih sudaca.

Posebno medijski aktivan, što uključuje i izjave o praćenju, Turudić je bio u vrijeme dok su državom vladali SDP i Zoran Milanović. Nije tajna da je Turudić blizak HDZ-u.

Posljedica? Nakon objave kako je viđen s ovim ili onim istaknutim HDZ-ovcem javnost sumnja u njegovu vjerodostojnost kad slučajevi vezani s korupcijom u toj stranci dođu na sud kojem je on na čelu.

Prava zvijezda bio je 2014. U intervjuu za Večernji list tadašnjeg je premijera Milanovića nazvao boljševikom i monarhom, a kritizirao je tada aktualnog predsjednika RH Ivu Josipovića izazvavši višetjednu buru u javnosti. U vrijeme SDP-ove vladavine bio je posebno aktivan: s cijelom je obitelji posjetio braniteljski šator u Savskoj 66 i iznio prijedlog da bi trebalo kriminalizirati blaćenje Domovinskog rata u kojem je sam sudjelovao.

Time je još više zapečatio imidž HDZ-ova čovjeka, iako je kao sudac presudio nekim HDZ-ovim junacima crne kronike.

U sudske anale ući će njegovo obrazloženje presude Sanaderu u slučaju Ina-MOL u kojem je, prema mnogima, opet izašao iz okvira. Sanaderu je tada u slučaju, koji je usput rečeno kasnije srušen, očitao moralizirajuću lekciju o tome kako je doprinio razočaranju ljudi u institucije sustava te stvaranju opće apatije i bezizlaznosti u Hrvatskoj. 'Naročito kod mladih ste stvorili dojam da se ne isplati raditi, nego da se do cilja može doći kršenjem zakona, pa i morala društva', poručio mu je tada Turudić.

Presudio je Turudić i nekadašnjem ministru gospodarstva u HDZ-ovoj vladi Damiru Polančecu. U zatvor je strpao i Hrvoja Petrača zbog otmice sina generala Vladimira Zagorca. Već te 2005. sve su glasnije bile glasine da je Petrač kolateralna žrtva Turudićeve ambicije da postane predsjednikom Županijskog suda.

No sve su to glasine kojih je, kada je Turudić u pitanju, napretek.