Ulazak u eurozonu tektonska je promjena za hrvatsko društvo i s psihološkog aspekta. Zvonimir Galić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svom znanstvenom radu bavi se, između ostaloga, područjem psihologije novca, a za tportal kaže da će negativni psihološki učinci kratkoročno dominirati pred pozitivnima prilikom zamjene kune eurom u Hrvatskoj, ali se nada da će se dugoročno taj trend obrnuti
Galić navodi da su prvi psihološki učinak, s kojim se Hrvati nakon uvođenja eura već susreću, poteškoće sa snalaženjem u novoj valuti.
'Pri tome će biti najteže procjenjivati vrijednost svakodnevnih artikala jer ćemo neko vrijeme imati potrebu preračunavati njihove cijene u kune. S velikim kupnjama nećemo imati problema jer smo ih ionako računali u eurima (npr. stanarine, automobili, nekretnine). Drugi psihološki učinak je taj da će nam se naša primanja (plaće, mirovine) izražene u eurima činiti još manjima, a to bi moglo imati učinak na naše zadovoljstvo i na potrošnju', smatra Galić. Naravno, ističe, postoje i pozitivni psihološki učinci uvođenja eura.
'Prvo, psihološki ljudi vole biti dio uspješnih zajednica. U usporedbi s drugim zajednicama, kojima smo do sada pripadali, europska monetarna unija nesumnjivo je prestižan klub. Zbog toga će usvajanje eura dijelu ljudi sigurno biti izvor ponosa i zadovoljstva, a moglo bi imati i dugoročne učinke na ekonomiju jer služi kao signal potencijalnim investitorima', smatra Galić. Drugi pozitivan učinak uvođenja eura lakša je ekonomska integracija s drugim zemljama Europske unije.
'Primjerice, bit će nam lakše poslovati u drugim zemljama eurozone, kao što će i njima biti lakše putovati u Hrvatsku i trošiti kod nas. To bi se u nekom trenutku također trebalo odraziti na rast gospodarstva', navodi naš sugovornik. No muči ga jedna stvar.
'Bojim se da će i pozitivni i negativni učinci uvođenja eura biti nejednako raspoređeni među stanovništvom. Stariji, slabije obrazovani i oni koji imaju manje više će osjetiti negativne, a manje pozitivne učinke promjene valute', mišljenja je stručnjak za psihologiju novca. Mnogi smatraju da ćemo se s eurima u džepu osjećati siromašnije nego s kunama te da će nam se činiti da imamo manje novca. Galić se slaže s takvim stajalištima, a potvrđuju ih i ranija istraživanja u zemljama koje su prošle ovu tranziciju.
'Uvođenje eura bilo je povezano s trenutačnim osjećajem nezadovoljstva u svim zemljama u kojima je uveden euro, uz izuzetak Irske. Ono što je izdvajalo Irsku od drugih zemalja bilo je to što je jedina prešla s nominalno snažnije valute (irske funte) na nominalno slabiju, što je subjektivno izazvalo osjećaj povećanja osobnog bogatstva', pojasnio je naš sugovornik. Postoji još jedna specifičnost uvođenja eura u Hrvatskoj, vezana uz naš trenutačni status u Uniji.
'Rekao bih da će nam biti očitije koliko smo siromašni u usporedbi s drugim zemljama EU-a. Do sada je to naše siromaštvo donekle bilo izgubljeno u konverzijama. Recimo, prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prosječna plaća u RH iznosi oko tisuću eura, što je puno, puno niže od prosječnih plaća u zemljama u koje se selimo (npr. 2800 u Njemačkoj, 2700 u Irskoj ili 2250 eura u Austriji).'
Galić smatra da bi, osim što je psihološki neugodan, ovaj osjećaj osiromašenja mogao imati učinak na ekonomiju jer će zbog njega ljudi biti manje skloni trošiti. S obzirom na to da je naš gospodarski rast relativno snažno vezan uz osobnu potrošnju, to bi se moglo odraziti i na opća ekonomska kretanja. Takav osjećaj vjerojatno će povećati nezadovoljstvo među građanima.
'Problem je to što uvođenje eura dolazi u razdoblju visoke inflacije, a nju ne prati odgovarajući rast plaća. Dodatni generator inflacije moglo bi biti zaokruživanje cijena na gore, što će se dogoditi unatoč uvedenim zaštitnim mehanizmima (dvostruko iskazivanje cijena, prijelazni period). Recimo, jutros sam popio kavu u kafiću u kojem sam je pio i prošli tjedan i cijene su bile veće za nešto više od 10 posto. Opravdano ili ne, ljudi će to dodatno otežanje ionako nezavidne životne situacije pripisivati uvođenju nove valute', smatra profesor Galić. Postavlja se pitanje koliko će trajati taj prijelazni period. Koliko će građanima trebati da se naviknu na euro? Hoće li još dugo preračunavati i prebacivati eure u kune da bi odredili vrijednost nečega? Pitali smo Galića ima li kakav savjet građanima kako da se lakše snađu.
'Iskustva drugih zemalja koje su prošle tu tranziciju govore da je za nju trebalo nekoliko mjeseci. Ponavljam, nama će ta tranzicija biti teža za svakodnevne proizvode i bit će nam teško procijeniti koliko stvarno nešto vrijedi kad mu je cijena izražena u eurima', navodi stručnjak. Konkretno, mišljenja je da će nam se stvari činiti jeftinijima nego što jesu kad ih izražavamo u eurima u usporedbi s izražavanjem u kunama.
'Moj savjet ljudima je – računajte! Koristite tablice i besplatno dostupne aplikacije. Ako vam ništa nije dostupno, moj savjet je množite cijenu u eurima s 10 da biste stekli dojam koliko ono što želite kupiti košta u kunama (na koje ste navikli). Množenje s 10 nije skroz precizno, ali ćete dobiti grub osjećaj koliko nešto vrijedi, a u izračun je grubo ukalkulirana inflacija', istaknuo je. Na kraju je rekao da postoji još jedna banalna, ali važna stvar, a to su - kovanice i njihov utjecaj na naše ponašanje.
'Do sada smo uglavnom baratali papirnatim novcem, a sada je najmanja papirnata novčanica ona od pet eura. S obzirom na to da su naše svakodnevne kupnje često manje od 38 kuna, morat ćemo ili baratati velikim količinama kovanica ili ćemo puno češće koristiti kartično plaćanje. Kladim se na značajno povećanje kartičnog plaćanja u narednim tjednima', poručio je.