Nastavnici u hrvatskim školama teško mogu stati na kraj pojedinim učenicima koji konstantno remete nastavu, onemogućavaju ostale da je normalno prate. Njima pak obrazovni sustav ne nudi efikasne mjere za kažnjavanje takvih učenika, stoga je udruga Nastavnici organizirano ponudila po njima efikasniju mjeru kažnjavanja neposlušnih učenika – suspenziju
'Zbog sve većeg broja učenika koji remete nastavu i čine je neodrživom, odlučili smo tražiti od Ministarstva reviziju dosadašnjih pedagoških mjera i tražimo uvođenje suspenzije, tj. udaljavanje učenika s nastavnog sata. U slučaju većeg izgreda, učeniku bi bilo zabranjeno dolaziti na nastavu dan-dva', pojasnila nam je potpredsjednica Udruge Sanja Lukić.
Kako bi to u praksi izgledalo? Roditelja se obavještava da dođe po dijete, a ako ne može, dijete će biti smješteno u školi, no ne na nastavi. Lukić pojašnjava kako je posao nastavnika da izvode nastavu te kako svaki učenik ima pravo na obrazovanje.
'A tko se brine za prava 20 ili 30 ostalih učenika koji ometano prate nastavu zbog jednog ili dvoje učenika?' pita se Lukić. Takav se primjer dogodio u Španskom kada je cijeli razred bojkotirao nastavu jer 10-godišnjaku koji ih je maltretirao nitko nije mogao stati na kraj.
Na stranu ovog dječaka stala je pravobraniteljica za djecu jer svako takvo ponašanje ukazuje na probleme kod kuće. Lukić se s tim slaže, no kaže kako nije posao nastavnika ulaziti u tuđu obiteljsku intimu i rješavati nasilje u obitelji, alkoholizam i nezaposlenost. Traume djeteta koje prolazi kroz probleme posao su stručnih službi, poput psihologa i pedagoga te centara za socijalnu skrb.
'Stručni suradnici su uglavnom protiv represivnih mjera jer smatraju da je to za učenika stresno, no stresno je i kada jedan remeti mir ostalih. Mi si ne možemo dopusti luksuz da s tim učenikom na satu razgovaramo i dođemo do uzroka njegovih problema. Mi smo dužni registrirati problem i obavijestiti roditelje i stručne službe ako primijetimo takvo ponašanje', kaže Lukić.
Postojeće mjere su birokratske
Postojeće pedagoške mjere nisu se pokazale učinkovitima, a Lukić ih naziva birokratskima. Trenutno postoje usmene opomene, postoji produljeni stručni postupak koji je birokratska metoda kojom se ništa ne postiže jer dugo traje. Dijete se prati, postoje liste u koje učitelji upisuju svoje primjedbe. 'On prati nastavu, a mi upisujemo da je nemoguć, bezobrazan, da druge tuče, dođe kraj školske godine i nikome ništa', ogorčena je naša sugovornica. Trenutačne kazne nema, a postojeće mjere ne omogućuju nastavnicima da dijete koje radi nered u učionici momentalno kazne.
'Oni sami znaju da imaju sva moguća prava, a dužnosti - nikakve'
Sustav suspenzije postoji u SAD-u, ali i u skandinavskim zemljama na koje se tako volimo pozivati. Lukić kaže da u Finskoj, ako dijete zakasni na nastavu, nakon škole ostaje nešto raditi u školi i to mu je kazna.
'Roditelji očekuju da će im nastavnici čuvati i odgajati djecu da više s njima nemaju posla', kaže Lukić i dodaje kako je sve više emocionalno bolesne djece. 'To toga je doveo koloplet čimbenika. Situacija u društvu je takva, ne poštuje se obrazovanje. Ja, recimo, ne mogu više djetetu reći: Uči jer će ti se to isplatiti, kad i oni sami vide na koji se način postiže uspjeh u Hrvatskoj', dodaje.
'Za dijete je bitno da shvati koji su oblici ponašanja prihvatljivi, a koji nisu, a ovako oni sami znaju da imaju sva moguća prava, a dužnosti - nikakve', zaključuje Lukić.
