U zimskom smo periodu godine, iako se to prema temperaturama zraka u kontinentalnom dijelu Hrvatske ne bi moglo zaključiti. Prema zakonskim odredbama, svi su vozači dužni koristiti zimsku opremu na zimskim dionicama u RH u periodu od 15. studenog tekuće godine do 15. travnja iduće godine. To se odnosi na sve vrste motornih vozila, bez obzira na vremenske uvjete i stanje kolnika, izuzev vozila Oružanih snaga Republike Hrvatske. Pod zimskom opremom motornih vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 3,50 tona, sukladno posebnom propisu, podrazumijevaju se zimske gume (M+S) na svim kotačima ili ljetne gume s najmanjom dubinom profila od 4 mm i s lancima za snijeg pripravnim za postavljanje na pogonske kotače. Autobusi i teretna vozila koji zbog tehničkih razloga ne mogu postaviti lance na pogonske kotače moraju imati zimske gume (M+S) na pogonskim kotačima.

Za koji dan ćemo i kalendarski ući u proljetni dio godine, a da zapravo u proteklom zimskom periodu i nije bilo puno dana s temperaturama ispod nula stupnjeva, nije bilo niti snijega, ali niti nekih većih oborina općenito. Gotovo bismo rekli, pogotovo onima koji žive u hladnijem, kontinentalnom dijelu Hrvatske, da nam zimske gume nisu ovu sezonu ni trebale.

Bilo kako bilo, 15. travnja ćemo i službeno moći promijeniti zimske gume u ljetne i u većini slučajeva otići ćemo u ovlaštene vulkanizerske radionice. Neki će na isti set felgi montirati ljetne, a demontirati dotad vožene zimske gume. U tom slučaju vlasnici i nemaju puno izbora jer promijeniti gumu, bez obzira o kojem tipu se radi, nije jednostavno, ali niti preporučljivo samostalno raditi. Osim toga, za ovu promjenu potrebni su specifični strojevi za montažu i demontažu, kao i strojevi za balansiranje kotača, a malo je vlasnika vozila koji to imaju u svojoj 'kućnoj radinosti'.

S druge strane, postoji i dobar dio vozača koji imaju dva seta felgi; jedan za zimski set guma, a drugi za ljetni set guma. Dio takvih vlasnika, osobito starijih vozila, svoje će zimske gume ili, bolje rečeno, setove kotača (gume montirane na felgama) promijeniti na svojim vozila sami – kod kuće. Razlozi tome su i više nego jasni, jer ovime se štedi novac i potrebno vrijeme kako bi se otišlo do ovlaštene vulkanizerske radionice.

I sve je to zakonski posve legitimno, ali ćemo ipak skrenuti pažnju onima koji to rade na najčešće pogreške pri sezonskoj promjeni setova kotača na njihovim vozilima u vlastitoj režiji. Ali čak i ako su koraci promjene setova jednostavni, a dovoljno je samo pažljivo proučiti upute za rukovanje vozilom i ponešto tehničke spretnosti, prema njemačkom Autobildu postoji nekoliko zamki! Ove jednostavne savjete malo smo doradili, ali poanta je manje-više ista. U najgorem slučaju nepoštivanje određenih pravila dovodi do štete koja je u konačnici znatno skuplja te se ugrožava sigurnost sudionika u prometu.

Evo pet pogrešaka koje mnogi podcjenjuju:

1. Za montiranje kotača na vozilo potreban je moment ključ

Prilikom montiranja guma vijci se moraju zategnuti do određenog okretnog momenta. Ako ih previše zategnete, navoji vijaka ili matica kotača mogu se slomiti. Pored toga, vijci su pod velikim naprezanjem i mogu se slomiti pod opterećenjem (npr. oštrim kočenjem, nezgodom). S druge strane, ako su previše labavi, kotači se mogu otpustiti tijekom vožnje. Zato neizostavno treba upotrebljavati moment ključ, a ispravan moment pritezanja nalazi se u priručniku vozila. Njegova cijena varira, ovisno o tipu i proizvođaču, ali recimo da stoji 300-tinjak kuna. Neki će upotrijebiti priloženi ključ za skidanje kotača koji se nalazi u njihovom vozilu kao serijska oprema, a neki će imati popularni križni ključ ili malo veći nasadni ključ (popularno nazvan gedore, prema istoimenom proizvođaču alata), no to je samo privremeno rješenje – do prve ovlaštene vulkanizerske radionice ili automehaničarske radionice. Bez obzira, čak i s preporučenim moment ključem treba ponovno zategnuti vijke nakon otprilike 50 kilometara. Isto tako, prilikom skidanja ili stavljanja kotača na vozilo svakako treba povući ručnu kočnicu (ili osigurati nekim fizičkim komadom podmetnutim pod neki od kotača da se vozilo ne otkotrlja) i ubaciti u prvu ili brzinu za unatrag. No i prije samog dizanja vozila na dizalicu treba otpustiti ili nakon promjene ponovno dotegnuti vijke ili matice kotača dok je vozilo u čvrstom kontaktu s podlogom.

2. Nepravilno postavljanje dizalice

Zvuči pomalo nevjerojatno, ali mnogi vlasnici automobila ne znaju da na njihovom vozilu postoje određene točke na karoseriji (ili šasiji) na koje se može pravilno pričvrstiti dizalica. Gdje se te točke nalaze, ovisi o određenom tipu automobila. Stoga uvijek provjerite upute za uporabu vozila! Pored toga, te točke su često označene na vozilu otisnutim trokutom ili krugom. Svatko tko koristi pogrešno mjesto riskira savijene i udubljene pragove svog vozila. Također obratite pažnju na površinu na koju ste postavili dizalicu. Ona bi trebala biti čvrsta, glatka, ravna i nikako skliska. Tucanik, šljunak, pijesak, zemlja ili travnata podloga moraju se u svakom slučaju izbjegavati. Osim toga, bilo bi preporučljivo imati komad prešane gume kao podlogu. U protivnom bi dizalica mogla skliznuti i uzrokovati ozbiljnu štetu na samom vozilu ili u slučaju pada cijelog vozila na podlogu moglo bi doći i do ozljede onoga koji mijenja kotač. Najgora moguća situacija je ona u trenutku kada je kotač s vozila već skinut.

3. Zaboravili ste vizualno pregledati gumu (i kotač u cjelini) prije montiranja

Prilikom postavljanja novih kotača nije potrebno provjeriti samo dubinu gaznog sloja (idealno je najmanje 2 mm za ljetne i 4 mm za zimske gume, čak i ako zakon dopušta do 1,6 mm). Gume treba pregledati sveobuhvatnim vizualnim pregledom i ustanoviti ima li mehaničkih oštećenja. Izgleda li guma porozna, ispucana? Također je važno troši li se guma ravnomjerno. Neravnomjerno trošenje gazne površine sugerira da vozilo ima problem s geometrijom (špur, nagib ili zatur). Ako je guma više potrošena u sredini gazne površine ili su njezini rubovi više potrošeni, tlak u njoj možda je previsok ili prenizak.

4. Vozite s pogrešnim tlakom zraka u gumama

Mnogi vozači podcjenjuju utjecaj tlaka zraka u gumama, a to brzo dovodi do nepravilnog ponašanja gume u vožnji i njezinog povećanog trošenja ako je tlak previsok ili prenizak. Kada se gume skladište u dijelu sezone u kojem to nije adekvatno, često gube zrak. Zato je važno prilagoditi tlak odmah nakon montiranja na vozilo. Ispravna vrijednost tlaka zraka odgovarajuće gume obično je na naljepnici u poklopcu goriva ili na unutarnjoj strani okvira vozačkih vrata (na B-stupu).

5. Ne obraćate pažnju na smjer rotacije gume

Ne sa svim gumama, ali na mnogim je smjer vožnje određen njihovim profilom gazne površine. Obično se smjer rotacije označava strelicom i natpisom 'Direction', 'Outside' ili 'Rotation' (smjer, vanjska strana ili rotacija) na bočnoj strani gume. Pored toga, profil je obično u obliku slova V ili U. Uvijek je dizajniran tako da se tekućina ispod gazne površine gume optimalno istiskuje kako bi se spriječio akvaplaning. Ako je kotač postavljen pogrešno, guma neće imati dobar 'grip' na cesti. To dovodi do većeg habanja i slabijeg prijenosa snage. Buka u vožnji također je veća. Osim toga, ako su gume nepravilno postavljene, nećete proći tehnički pregled, a može vas i kazniti prometna policija ako im taj detalj zapne za oko.

Pored ovih pet najčešćih grešaka, vodite računa o sljedećem:

Ako imate direktan sustav kontrole tlaka u gumama (TPMS), ne možete sami mijenjati kotače. Senzori se moraju prilagoditi svaki put kad se promijene. U slučaju neizravnog TPMS-a sustav se mora resetirati nakon ugradnje guma. Kako to učiniti, nalazi se u priručniku vozila.

Pravilno skladištenje guma: gume se moraju čuvati na tamnom, suhom i hladnom mjestu. Kompletne kotače najbolje je držati postavljene na posebnim nosačima naplataka ili naslagane jedan na drugog, a gume bez naplataka spremaju se uspravno i redovito se okreću da se ne bi deformirale na mjestu kontakta s podlogom.

Vodite računa o hrđi: hrđava glavčina i zahrđali vijci kotača nedvojbeno osiguravaju to da pri sljedećoj promjeni njihovo zatezanje ili otpuštanje postane prilično teško. Stoga bi se hrđe na glavčini kotača trebalo riješiti žičanom četkom, dok bi zahrđale vijke ili matice trebalo zamijeniti novima.

Ne vozite s kotačima koji nisu balansirani: ako se gume nepravilno kotrljaju, šum vožnje je glasniji, volan podrhtava, a gume se neravnomjerno troše. U ovom slučaju trebali biste otići na balansiranje kotača kod profesionalaca. U protivnom se ovjes i upravljački sustav mogu oštetiti nakon nekog vremena.