Iako je danas, zahvaljujući razvoju financija i svjetske trgovine, teško naći jedinstveno mjerilo veličine nekog tržišta, Njujoršku burzu se i dalje smatra najvećom svjetskom burzom. Dnevno tamo vlasnika promijeni i po milijardu dionica, a vrijednost te trgovine se kreće u desecima milijardi dolara. Sve zajedno, kompanije čijim se dionicama trguje na burzi u New Yorku vrijede čak 20 bilijuna dolara.

Povijest burze u New Yorku slična je povijesti mnogih tržišta odnosno tržnica u svijetu. Neko ustaljeno mjesto trgovine u gradu s vremenom dobiva na značaju i nakon toga se i formalno institucionalizira. Dionicama se u New Yorku, prije uspostavljanja same burze, trgovalo na raznim aukcijama na kojima se prodavala i razna druga roba i sirovine. No prekretnica je bio tzv. Buttonwoodski sporazum – alternativni hrvatski naziv bi možda bio Platanski sporazum jer je buttonwood izraz za drvo američke platane ispod kojeg je 17. svibnja 1792. potpisan ugovor o osnivanju tržišta dionica u New Yorku

Glavna značajka sporazuma je bio dogovor 24 brokera da će dionicama trgovati samo između sebe i da će se na tu trgovinu zaračunavati fiksna provizija od 0,25 posto. U idućim desetljećima osnovni ugovor se dopunjavao i mijenjao, kao što se mijenjala i lokacija same burze. Današnja pozicija, na području Wall Streeta u New Yorku, zauzeta je 1865. godine

Povijest Njujorške burze je burna, čak i gledamo li tek samu zgradu i poslovanje burze, a posebno ako se fokusiramo na trgovanje vrijednosnim papirima. Jedan od primjera što se sve događalo može biti i nikad objašnjena bomba koja je 16. rujna 1920. eksplodirala ispred zgrade burze usmrtivši 33 te ozlijedivši više od 400 ljudi. Puno bliže sadašnjosti bilo je dvodnevno povijesno zatvaranje burze krajem listopada 2012. zbog uragana Sandy jer je to bilo prvi put da se burza zatvara zbog nevremena još od ožujka 1888. Najdulje – čak četiri mjeseca - bila je zatvorena nakon početka Prvog svjetskog rata.

Najzanimljiviji su ipak burzovni krahovi. Nagli pad vrijednosti dionica dešava se na mnogim burzama. Štoviše, nagli pad vrijednosti nije vezan samo uz tržište dionica nego i uz druga tržišta – nekretnina, nafte ili nekih drugih vrsta imovine. U međunarodnim ekonomskim krugovima takvi se događaji vrlo često prozivaju mjehurićima (eng. bubble) jer se vrijednost neke imovine, poput mjehurića od sapunice, napuhuje i napuhuje, nerijetko bez pravog razloga, da bi se onda u jednom trenutku samo rasprsnula, odnosno propala.

Koliko raznoliki mogu biti takvi krahovi pokazuje, recimo, primjer tulipomanije koja je u prvom dijelu 17. stoljeća obuzela Nizozemsku. U državi gdje se nalazi i najstarija burza dionica na svijetu (Amsterdamska burza osnovana je 1602. godine), došlo je do enormnog rasta vrijednosti lukovica tulipana. Relativna novost nakon uvoza iz Turske, tulipan je postao ekstremno traženi znak luksuza. Pouzdane podatke teško je pronaći, no procjene vrijednosti jedne sadnice tulipana kreću se od desetogodišnje zarade spretnog obrtnika do vrijednosti prehrane posade jednog broda za cijelu godinu. Tulipomanija je dosegnula vrhunac u zimi između 1636. i 1637., da bi u veljači došlo do kraha zbog kojeg je tadašnja Nizozemska zapala u višegodišnju ekonomsku krizu.

Burzovni krah se pak dešava kad cijena vrijednosnica u vrlo kratkom roku – najčešće dan ili dva – naglo padne. Njujoršku i druge burze proteklih su nekoliko stoljeća obilježavali takvi krahovi, no i danas najpoznatiji i najznačajniji ostaje onaj iz 1929. koji je započeo višegodišnju američku ekonomsku krizu poznatu pod nazivom Velika depresija. U četvrtak, 24. listopada, na burzi u New Yorku došlo je do naglog pada cijena dionica. Vrijednost im se u jednom danu snizila za 11 posto. Brokeri su reagirali i dogovorom su u iduća dva dana uspjeli preokrenuti trend te nadoknaditi gubitak.

No priča o naglom krahu u četvrtak diljem Amerike postala je poznata tek u izdanjima novina tijekom vikenda. Ponedjeljak i utorak su stoga donijeli paniku među investitorima zbog čega je u dva dana burza izgubila oko četvrtine vrijednosti. Zamislite da u nedjelju navečer imate 100.000 kuna na računu, da bi samo dva dana kasnije vrijednost te ušteđevine iznosila 75.000 kuna. Raznim kratkotrajnim oporavcima, ovaj krah burze zakotrljao je višegodišnju ekonomsku krizu u Americi, a dobrim dijelom i u ostatku svijeta.

Nepunih šezdeset godina kasnije, listopad je opet bio koban za Njujoršku burzu. Ovaj puta krah je započeo na drugim burzama. Financijski cunami krenuo je iz Hong Konga preko Europe, da bi konačno udario New York, zbog čega ponedjeljak 19. listopada 1987. (Black Monday) i danas nosi neslavni rekord najvećeg jednodnevnog pada vrijednosti u povijesti – tijekom samo jednog dana trgovanja cijene dionica skliznule su čak 22,6 posto. Uzroke tog pada tražilo se u kombinaciji više faktora, a jedan od njih je bilo i programirano trgovanje, što nas dovodi do suvremene Njujorške burze.

Tradicionalno su dionicama na burzi trgovali brokeri. Izvikivanje cijena po kojima je neki broker spreman kupiti dionice, i gužva na samom parketu burze, bila je klasična slika kojom se dočaravala uzbudljivost financijskih tržišta. U međuvremenu, a posebno posljednjih dvadesetak godina, trgovina dionicama obavlja se kompjutorski. Rast svjetske ekonomije, a posebno financijske industrije doveo je do gotovo nezamislivih brojki u trgovini financijskim instrumentima, odnosno vrijednosnim papirima.

U takvim uvjetima investitori – a trgovinu dionicama i drugim vrijednosnim papirima danas su gotovo potpuno preuzeli veliki ulagači poput banaka i fondova – pokušavaju zaraditi i na najmanjim mogućim pomacima cijene. To je dovelo do situacije u kojoj superkompjutori šalju naloge na burzu pokušavajući iskoristiti milisekunde prednosti pred konkurentima. I to je uglavnom situacija u kojoj njujorška, ali i sve veći broj svjetskih burzi posluje i danas.

Dobra ilustracija suvremenog stanja vrijednosti dionica i trgovine dionicama može biti burzovni indeks Dow Jones Industrial Average. Najpoznatiji svjetski burzovni indeks izračunava se na temelju cijena trideset dionica najvažnijih američkih kompanija kojima se većinom trguje na burzi u New Yorku. Sastav mu se povremeno mijenja, no uzima se kao jedan od najvažnijih indikatora stanja američke ekonomije.

Prilikom spomenutog burzovnog kraha 1929. vrijednost mu se kretala oko 250 bodova. Zbog ekonomske krize, do 1932. ona je u jednom trenutku pala čak i na samo 40 bodova. Prvi je put vrijednost od 1.000 bodova dosegnuo krajem 1972., a apsolutni rekord, od 18 351,36 bodova, dosegnuo je točno prije godinu dana, 19. svibnja 2015. Jasno, u usporedbi u obzir treba uzeti inflaciju (najniža spomenuta vrijednost u srpnju 1932. danas bi iznosila 706 bodova), no nema sumnje da je Amerika danas i dalje u razdoblju najvećeg ekonomskog probitka, usprkos čak i krizi iz 2008. i 2009. kada se vrijednost indeksa Dow Jones kretala u najgorim danima oko 6.500 bodova.

Konkurencija među svjetskim tržištima vrijednosnica i njihova konsolidacija doveli su do toga da je New York Stock Exchange danas u vlasništvu kompanije Intercontinental Exchange pod čijom kapom posluje više od 20 raznih tržišta i kompanija vezanih uz trgovanje vrijednosnicama. Iako će se trgovina dionicama i dalje mijenjati i današnji redovi kompjutorskih servera velika su promjena u odnosu na nekoliko brokera ispod drveta platane otprije dvjestotinjak godina, Njujorška burza će, kao što je to bila kroz dosadašnju povijest, sigurno i dalje ostati jedan od najznačajnijih indikatora stanja svjetske ekonomije.