Hrvatski dioničari izgubili su u aktualnoj krizi 200 milijardi kuna kapitala, a za to vrijeme štediše su ubrale 50 milijardi kuna kamata, bez ikakva truda i rizika, piše u tjednom biltenu ST Investa, društva s ograničenom odgovornošću za osnivanje i upravljanje investicijskim fondovima
Tekst iz biltena ST Investa prenosimo u cijelosti:
Kad ne znaš ništa pametnije, uvedi porez na dividendu. Tako nam izgleda (doduše, još uvijek neslužbena) najava nove Vlade o poreznoj reformi. Ali, samo se lošim stručnjacima priviđa da će u državi odjednom poteći med i mlijeko ako će država privatnim investitorima u industriju još jače zavrnuti ruku iza leđa: oni pametniji znaju da je dividenda najmanje bitan dio priče o ulaganju osobne štednje u glavnice poduzeća.
Upućeniji znaju da osim užitka zarade u investiranju postoje i strahoviti gubici, čak i na supstanciji; znaju da se mrvice na kraju prehrambenog lanca ubiru uz šokantne tržišne rizike; znaju da prikupljanje poreza može stajati državu i naciju daleko više od koristi; znaju da poreznici, osim ubiranja na temelju dobiti od ulaganja, moraju priznati i kredit za ukupne gubitke.
No, kad se već i govori o porezu na dividendu, nevjerojatno je da se ne spominje i porez na kamatu na bankovnu štednju. I štednja u banci je novac koji radi, samo ne izravno nego posredstvom banke i bankovnih kredita. Ali, dok isplata dividende dolazi tek nakon što se svi u nekom poduzeću zasite, uključujući poreznike, i uz totalni rizik, glavnica kredita i kamata se isplaćuju prve, i to s jamstvom svih građana. Dok su hrvatski dioničari u zadnjoj krizi izgubili 200 milijardi kuna, hrvatski su štediše u zadnjih pet - šest godina ubrali od banaka 50 milijardi kuna kamate, bez imalo razmišljanja i bez ikakva rizika'.
