Milei, koji je na predizbornim skupovima mahao motornom pilom te zaradio nadimak 'Luđak s motorkom', obećavajući rezanje goleme državne potrošnje, uskoro preuzima zemlju.

'Naš pezo se više ne koristi ni za čišćenje zahoda', vrištao je tijekom kampanje desničarski populist te najavio ukidanje središnje banke i dolarizaciju zemlju. Ekonomisti se pitaju je li to stvarno dobra ideja.

Inflacija u Argentini među najvišima je na svijetu. U listopadu je dosegnula rekordnih 143 posto, a godinu ranije bila je 88 posto. Rastu cijena nema kraja, a rast inflacije potiče brz pad vrijednosti argentinskog peza: domaća valuta slobodno pada u odnosu na dolar. Službeni tečaj iznosi 350 pezosa za dolar dok se na crnom tržištu jedan dolar plaća čak tisuću pezosa.

Ukidanje peza i uvođenje dolara kao zamjene za nacionalnu valutu prekinulo bi začarani krug, a druga najveća južnoamerička ekonomija imala bi stvarnu priliku vratiti inflaciju pod kontrolu.

Dolarizacija u Argentini vjerojatno bi bila jednostavnija nego igdje drugdje. Barem je to zaključak Ulricha Leuchtmanna, stručnjaka za devize u Commerzbanku. On ukazuje na to da argentinska središnja banka ima dovoljne dolarske rezerve te bi mogla namiriti sve obveze u pezosima bez udara na standard i gospodarstvo.

'Dolarizacija Argentine bila bi prilično bliska valutnoj konverziji (…) i stoga bi bila manje disruptivna od onoga kako se često prikazuje dolarizacija u udžbenicima', napominje Leuchtmann.

U slučaju Argentine, čini se da su uobičajeni praktični problemi s dolarizacijom upravljivi. Međutim stvari bi mogle izgledati drugačije kada je riječ o monetarnoj politici.

Argentinci uvođenjem dolara ne bi dobili samo stabilniju valutu nego bi se 'izručili' američkoj centralnoj banci Fed.

Monetarna politika Feda imala bi izravan utjecaj na argentinsko gospodarstvo u budućnosti, a američki bankari pritom se ne bi puno brinuli o interesima Argentine i njezinim specifičnim problemima, kao što to računa Milei.

Ekonomska struka, umjesto uvođenja druge valute, za velike zemlje u problemima poput Argentine sugerira podizanje kamatnih stopa, smanjenje zaduživanja i smanjenje ponude novca. Kako su referente kamatne stope u toj zemlji već na 133 posto, opcija ubrzano nestaje.

Rast cijena iscrpljuje plaće i štednju, a dvoje od pet Argentinaca živi ispod granice siromaštva. Bijeg iz peza u dolar praktički je nezaustavljiv, a državne subvencije koje se godinama dijele dovele su do masivnog proračunskog manjka, koji se, pogađate, financirao tiskanjem pezosa.