U prosjeku osiguratelji u prvih šest mjeseci ove godine bilježe povećanje prijevremenog otkupa polica životnog osiguranja od 20 do 30 posto. Iako su najveći gubitnici u tom poslu sami osiguranici, ni osigurateljima ne može biti svejedno.

Jer, životnim osiguranjima i bez prijevremenih otkupa polica ne cvatu ruže. Sve do 2008. taj je osigurateljni segment bio pokretač razvoja ukupnog tržišta osiguranja u Hrvatskoj, s prosječnom godišnjom stopom rasta od 17 posto. U 2008. taj je rast naglo usporen na samo 2,9 posto, ponajviše zbog drastičnog pada bankoosiguranja i smanjenog zanimanja za fond police, piše svijetosiguranja.eu

Sve jači utjecaj krize u 2009. doveo je do prvog minusa u ukupnom portfelju životnog osiguranja. U prvih šest mjeseci ove godine pad premije životnih osiguranja iznosio je 3,5 posto i, iako je pad na kraju srpnja usporen na 3,2 posto, sve je više osiguratelja koji prognoziraju mnogo deblji minus na kraju 2009. Ukupno tržište životnih osiguranja bilježi do kraja lipnja ove godine, u odnosu na lani, minus u premiji od 42 milijuna kuna (1,18 prema 1,22 milijardi kuna).

No, vratimo se najvećim gubitnicima – osiguranicima. Zašto najvećim? Zato što je prijevremeni otkup police, odnosno raskid ugovora o životnom osiguranju u pravilu neisplativ. Naime, u slučaju raskida osiguranja osiguraniku se isplaćuje otkupna vrijednost police umanjena za troškove sklapanja ugovora, ugovorene rizike i ostalo, što znači da će tek nakon isteka polovice osiguranja otkupom police izvući samo nominalan iznos uplaćene premije bez ikakve dobiti. Još je gora situacija ako se ugovor raskida prve dvije do tri godine. Tada osiguranik ne može računati ni na kakav povrat uplaćene premije.

Iz osiguravajućih društava potvrđuju kako prijevremeni raskidi ugovora o životnom osiguranju postaju sve veći problem te da nema naznaka kako bi se taj trend mogao zaustaviti u nastavku godine.

Da će se nešto takvo dogoditi, osiguratelji su najavili još u svibnju na okruglom stolu posvećenom aktualnim pitanjima životnih osiguranja u vrijeme recesije. Već je tada postalo jasno da su kola krenula nizbrdo i da će životna osiguranja ovu godinu završiti u minusu. Namjerno spominjemo taj okrugli stol jer su tom prigodom vodeći ljudi iz osiguranja jasno naznačili kojim bi putem trebalo krenuti u zaustavljanju negativnih trendova u životnim osiguranjima.

Kao jedan od prioritetnih zadataka istaknuta je potreba da se sami osiguratelji više angažiraju na svakodnevnoj edukaciji građana o nužnosti dugoročno ciljane štednje za treću životnu dob, pri čemu ulaganja u životna osiguranja imaju golemu prednost u odnosu na klasičnu štednju u bankama. Predstavnik Ministarstva financija čak je najavio inicijativu Ministarstva financija i HUO-a za jačanje financijske pismenosti građana, koja bi trebala dovesti i do druge percepcije o vrijednosti životnih osiguranja.

Ništa manje važnim ne čini se ni prijedlog iz te rasprave da osiguratelji od države pokušaju za životna osiguranja građana izboriti iste povlastice i stimulacije kakve vrijede za ulaganja u treći mirovinski stup, kao i drukčiju poreznu politiku. Nadalje, istaknuti su prijedlozi za primjerenijom ponudom novih proizvoda iz životnih osiguranja, za promjenom postojeće zakonske regulative, jačim marketingom, da ne nabrajamo dalje.

Na žalost, pet mjeseci poslije ni traga od realizacije spomenutih prijedloga i inicijativa, pa čak ni vidljivih pokušaja da se nešto od toga ostvari. Ostaje sve na onome'trebalo bi', a time će se teško zaustaviti sadašnja nepovoljna kretanja. Šteta, jer životna osiguranja u Hrvatskoj, unatoč krizi, imaju velik potencijal za rast. O tome rječito govore podaci da Hrvatska ima samo 0,28 polica života po stanovniku, a zemlje EU 1,5. Kao i da je udjel životnih osiguranja u ukupnoj premiji hrvatskih osiguratelja jedva prelazi 23 posto, a u zemljama EU iznosi 50 posto. Na potezu su, dakle, sami osiguratelji.