Cijena urana posljednjih je godina porasla za više od 200 posto. Proizvođači urana bore se da zadovolje potražnju, a cijene srebrnobijelog metala strmoglavo rastu.

Očekuje se da će potražnja za uranom u narednih desetak godina eksplodirati. Međunarodna agencija za atomsku energiju procjenjuje da će svijetu do 2040. trebati više od 100.000 tona urana godišnje, što zahtijeva gotovo dvostruko povećanje rudarenja i prerade u odnosu na sadašnje razine.

Renesansa nuklearne energije

U SAD-u se primjerice ponovno aktiviraju prethodno napušteni rudnici urana. Njihovi vlasnici žele iskoristiti rastuću globalnu potražnju za nuklearnim gorivom uslijed povećanog zanimanja za nuklearnu energiju.

Uran se koristi kao izvor energije već više od šest desetljeća, napajajući nuklearne elektrane i reaktore. Oko dvije trećine globalne proizvodnje dolazi iz Kazahstana, Kanade i Australije.

Već neko vrijeme traje nuklearna renesansa, jer je pouzdana i isplativa nuklearna energija bez ugljika postala jedan od ključeva ambicioznih planova društva za dekarbonizaciju. EU je nuklearnu energiju – zajedno s prirodnim plinom – klasificirao kao zeleni izvor energije.

Na posljednjem klimatskom samitu COP28 22 zemlje obvezale su se utrostručiti nuklearnu proizvodnju do 2050. godine, što je također dobar pokazatelj povećane potražnje. Iste godine je i britanski premijer Boris Johnson pogurao politiku proizvodnje najmanje 25 posto energije u zemlji iz nuklearne energije.

Prilika za Kanadu

Sve to bio je katalizator za industriju urana, ali i prekretnica za najveći rudnik urana u razvoju u Kanadi, u vlasništvu tvrtke NexGen. Vlasnik tvrtke Leigh Curyer, čiji se projekt nalazi u udaljenom kanadskom bazenu Athabasca bogatom uranom u sjevernom Saskatcgewanu, sada je vrijedan gotovo četiri milijarde dolara, unatoč činjenici da njegov rudnik neće biti komercijalno operativan prije 2028.

Ako ga regulatori u potpunosti odobre, projekt NexGena moga bi pogurati Kanadu da postane najveći svjetski proizvođač Urana u narednom desetljeću, izbacivši Kazahstan s prvog mjesta.

Druge tvrtke također su požurile u Saskatchewan kako bi iskoristile ovakav procvat, pokrenuvši vlastite istraživačke projekte u regiji, dok su postojeći igrači ponovno otvorili neaktivne rudnike.

Sa svojim bogatim resursima, kanadske rudarske tvrtke vide da će zemlja igrati glavnu ulogu u budućnosti nuklearne energije, zadovoljavajući potražnju za uranom koja će rasti nakon su se mnoge zemlje na klimatskoj konferenciji COP28 obvezale utrostručiti svoju proizvodnju nuklearne energije do 2050.

Svjetsko nuklearno udruženje procjenjuje da deset posto energije proizvedene u svijetu dolazi iz nuklearnih izvora, dok se više od 50 posto još uvijek proizvodi iz plina ili ugljena.

Uloga Kanade u opskrbi tom robom postala je hitnija zbog ruske invazije na Ukrajinu, osobito za SAD, koji se uvelike oslanjao na obogaćeni uran iz Rusije za pokretanje svojih komercijalnih nuklearnih reaktora.

Gospodin Curyer vjeruje da bi se njegov rudnik mogao pokazati 'apsolutno kritičnim' za budućnost američke nuklearne energije, budući da SAD sada traže alternative Rusiji, uključujući pojačano istraživanje na vlastitom tlu.

Regija Athabasca jedinstvena

Kanadska regija Athabasca jedinstvena je po urana vrlo visoke kvalitete. Kanada je inače poznata kao nuklearna zemlja prve kategorije jer imaju sve na jednom mjestu za proizvodnju nuklearnog goriva – od rudarenja do same proizvodnje.

Jednom iskopan, uran se melje kako bi se proizvelo ono što se naziva kalcinirani žuti kolač, a zatim se obogaćuje, bilo u postrojenjima u Kanadi ili u inozemstvu, kako bi se stvorilo gorivo za nuklearne reaktore.

Kanada je trenutačno drugi najveći svjetski proizvođač urana, s udjelom od otprilike 13 posto u ukupnoj globalnoj proizvodnji. NexGen predviđa da će, kada njegov rudnik proradi, to povećati na 25 posto.

U međuvremenu, Cameco, koji vadi uran u Kanadi od 1988. i opskrbljuje 30 nuklearnih reaktora diljem svijeta, opet je otvorio dva svoja rudnika krajem 2022.

Izvršni direktor Tim Gitzel rekao je za BBC kako vjeruje da bi Kanada mogla biti nuklearna velesila u cijelom svijetu.

S druge strane, neke ekološke skupine brinu se da su nuklearni projekti preskupi i da ne daju pravovremeno rješenje za klimatsku krizu. Kritičari su također izrazili zabrinutost zbog radioaktivnog otpada koji nuklearni reaktori ostavljaju za budućim generacijama.

Podaci Svjetskog nuklearnog udruženja sa sjedištem u Velikoj Britaniji pokazuju da je 60 nuklearnih reaktora u izgradnji u 16 zemalja, većina njih u Kini, a daljnjih 110 je u fazi planiranja. Očekuje se da će neki biti dostupni ove godine - drugi neće biti spremni barem do kraja desetljeća.

U međuvremenu, više od sto nuklearnih elektrana zatvoreno je u posljednja dva desetljeća diljem svijeta, uključujući jedinu nuklearnu elektranu u državi New York, koja je povučena 2021. zbog visokih operativnih troškova te zabrinutosti za okoliš i sigurnost.