Što treba učiniti da Hrvatka postane još kvalitetnija destinacija smo u prezentaciji i raspravi na panelu čuli od dizajnera Roberta Jakovljevića, direktorice TZ Mali Lošinj Đurđice Šimičić, direktora TZ Split Vedrana Matošića, te direktora hotela Vestibul Split Nenada Nizića. Cilj održavanja upravo ovakvog novog sadržaja na sajmu GAST je edukacija te kreiranje što boljeg turističkog proizvoda u konačnici.

U uvodu je Jakovljević, dizajner specijaliziran za korporativni identitet i brending u prezentaciji na primjerima projekata brendiranja grada Umaga iz davne 1998. godine i aktualne pripreme za brendiranje grada Šibenika predstavio teoretsku platformu na osnovu koje se može brandirati i upravljati destinacijom. Prema njegovoj ključnoj tezi, brandiranje grada i upravljanja destinacijom je puno kompleksniji i zahtjevniji izazov od klasičnog korporativnog brandiranja, te traži konsenzus svih zainteresiranih sfera u gradu, od kulturnih, turističkih i političkih institucija te samih građana.

Zanimljiva je njegova teza o povijesnoj jezgri grada kao 'otvorenom muzeju', ali i gradu kao 'difuznom' hotelu i šoping-centru sa razasutim smještajnim jedinicama i poslovnim prostorima. To je mogući odgovor na odumiranje povijesnih jezgri dalmatinskih gradova u kojima nestaje tradicionalni život. To odumiranje jest posljedica neminovnih socioloških, demografskih i ekonomskih promijena, ali se na taj trend ne reagira, ne stvara se novi kvaliteti i ne oblikuje novi zajednički interes stanovnika grada.

Na uvodno predavanje se logično nadovezala Đurđica Šimičić, direktorice TZ Mali Lošinj koji je 2007. godine počeo s konceptom destinacijskog menadžmenta i danas je to ogledni primjer u praksi Hrvatske. Rezultat takvog pristupa su nagrade za kvalitetu i uređenje mjesta, upravljanje destinacijom te odgovorni i održivi turizam.

Treću sugovornik panela je bio Nenad Nizić vlasnik dizajnerskog hotela Vestibul Palace koji je član elitnog lanca Small Luxury Hotels Of The World. On je istaknuo da je uspjeh njegovog hotela prije svega rezultat vizije i upornosti. Skrenuo je pažnju na Jakovljevićev projekt prema kojem se cijela srednjovjekovna jezgra Šibenika sa brojnim manjim smještajnim jedinicama može smatrati svojevrsnim 'difuznim' hotelom i koji se može primjeniti s nekim preinakama i na Split.

Nizić napominje da se u posljednjem desetljeću može prepoznati korjenite promjene u potražnji na turističkom tržištu, a vezane su uz promijenjene zahtjeve i ukuse turista. O promjenama u Splitu i o velikom iskoraku grada u smjeru turizma je govorio i Vedran Matošić, te naglasio da nisu slučajno kruzeri došli u Split, već je to bio dio dobro osmišljene i planirane strategije. Po njegovom mišljenju slijedeći korak Splita bi trebao biti iskorak u smjeru kongresnog turizma. To bi grad lansiralo u cjelogodišnju destinaciju, a pretpostavka za to je gradnja kongresnog centra u blizini centra, vjerojatno na istočnoj obali te gradnja novih smještajnih kapaciteta.

Zaključak okruglog stola, koji je po kvaliteti prezentacije i rasprave bio iznad razine sličnih skupova na specijalističkim turističkim susretima i kongresima je prije svega potreba da se teme brendiranja i upravljanja destinacijom rasprave u najširoj zainteresiranoj javnosti. Na kraju, činjenica da panel nije izazvao adekvatnu pozornost medija i turističkih stručnjaka iz Splita isto tako rječito govori i nedovoljnoj svijesti o važnosti pravilnog i odmjerenog upravljanja destinacijom. Posljedica toga, što je rečeno i na panelu, je kaotičan razvoj turizma u Splitu koji je prepušten slučajnosti, a ne dugoročnom planiranju i strategiji.