Tu analizu autorice Katarina Ott i Mihaela Bronić temelje na bazi podataka Ministarstva financija ističući da time žele zornije predočiti podatke o proračunima lokalnih jedinica - 428 općina, 128 gradova i 20 županija te da to može poslužiti za upoznavanje s fiskalnim stanjem tih jedinica, ali i kao podloga za analizu pri eventualnom odlučivanju o teritorijalnoj i fiskalnoj reorganizaciji države.

Napominjući da se detaljniji i podrobniji uvid o proračunima tih jedinica nalazi na web stranicama Ministarstva, koje objavljuje ostvarenje proračuna svih lokalnih jedinica, autorice objašnjavaju da su se za analizu odlučile i zato što se u tim objavama nije lako snalaziti zbog velikog broja jedinica i ogromnih tablica, u kojima su gradovi i općine složeni po županijama.

Pritom upozoravaju da se ne mogu uspoređivati iznosi županija, gradova i općina, jer svi imaju nadležnosti za prikupljanje različitih vrsta prihoda i pružanja različitih vrsta javnih dobra i usluga, pa stoga primjerice, kako kažu, prosječni rashod po stanovniku županija od 1.070 kuna, općina od 3.082 kuna i gradova (s uključenim Zagrebom) od 3.999 kuna odražava i činjenicu njihovih različitih nadležnosti.

Najviši prihodi uz more

Od detalja iz analize autorice izdvajaju podatak da su primjerice među prvih 20 općina s najvišim prihodom po stanovniku, od 19.313 kuna na Viru do 8.239 kuna u Rogoznici, sve osim Plitvičkih jezera uz more, dok se s druge strane najsiromašnijih 20-ak općina s prihodom po stanovniku nižim od tisuću kuna ni jedna ne nalazi uz more.

Slično je i u kategoriji gradova, gdje se također od prvih 20 s najvišim prihodom po stanovniku gotovo svi, osim Vrlike, Lipika i Zagreba, nalaze uz more, pri čemu u tih 20 'prednjači' spomenuta Novalja s 11.659 kuna, dok je to najmanje ili 6.914 kuna u Crikvenici. Istodobno, među najsiromašnijim gradovima, s prihodom po stanovniku nižim od dvije tisuće kuna, ni jedan nije uz more.

S obzirom na ukupne prihode općina, autorice ističu da su uočile vrlo velike razlike, od preko 60 milijuna kuna u Konavlima, Župi Dubrovačkoj i Matuljima, do čak 700 tisuća kuna u Zažablju, dok ispod 2 milijuna kuna ukupnih prihoda ima čak 20 općina.

Kod gradova, izuzme li se Zagreb s ukupnim prihodima od 6,7 milijardi kuna, gradovi Split i Rijeka sa 729 milijuna kuna odnosno s 673 milijuna kuna imaju primjerice sto puta veće prihode od gradova s najnižim ukupnim prihodima Hrvatske Kostajnice, Komiže i Klanjca, svi po 7 milijuna kuna, što znači da postoje gradovi sa 7 milijuna kuna ukupnih prihoda, ali i općine s tim prihodima većim od 60 milijuna kuna.

Analizirajući broj stanovnika, utvrdile su da 52 općine imaju više od pet tisuća stanovnika, od čega ih je tek šest s više od 10 tisuća stanovnika, dok čak 60 gradova ima manje od 10 tisuća stanovnika, od čega ih je 18 s manje od pet tisuća.

Prema odnosu prihoda i rashoda vidi se da su u gotovo svim županijama, osim u Sisačko-moslavačkoj, prihodi blago viši ili neznatno niži od rashoda, kao i da se neke općine i gradovi ističu i po tome što su im ukupni rashodi znatno viši od prihoda, primjerice u općinama Svetom Petru u Šumi za čak 111 posto, u Oprtlju za 103 posto, u Koprivničkom Ivancu za 97 posto, te u gradovima Belišću za 39 posto, a Skradinu za 37 posto.

Po znatno višim ukupnim prihodima od rashoda ističu se pak općine Viljevo, za 110 posto, Tisno za 98 posto i Stankovci za 73 posto, a među gradovima Senj za 50 posto i Zlatar za 47 posto.