Dovoljno je reći da se nadređenima i zaposlenicima ta praksa toliko svidjela da su taj model rada odlučili i zadržati. Zapravo, 15 posto zaposlenika koji su sudjelovali reklo je da ih 'nikakva količina novca' ne bi uvjerila da se vrate raditi pet dana u tjednu.

Gotovo 3000 zaposlenika sudjelovalo je u pilot-programu koji je organizirala skupina 4 Day Week Global, u suradnji s istraživačkom grupom Autonomy te istraživačima s Boston Collegea i Sveučilišta u Cambridgeu.

Tvrtke koje su sudjelovale mogle su isprobati različite metode za 'smisleno' skraćivanje radnog tjedna svojih zaposlenika – od davanja jednog slobodnog dana u tjednu do smanjenja radnih dana u godini na prosječna 32 sata tjedno – ali su morale osigurati da zaposlenici i dalje primaju 100 posto plaće.

Na kraju eksperimenta, prema rezultatima objavljenima u utorak, zaposlenici su izvijestili o raznim prednostima vezanim uz njihov san, razinu stresa, osobni život i mentalno zdravlje. Prihodi tvrtki 'ostali su uglavnom isti' tijekom šestomjesečnog probnog razdoblja, ali su u prosjeku porasli za 35 posto u usporedbi sa sličnim razdobljem iz prethodnih godina. Smanjio se i broj otkaza.

Od 61 tvrtke koje su sudjelovale u ispitivanju, 56 ih je reklo da će nastaviti s primjenom četverodnevnog radnog tjedna nakon završetka pilota, od kojih je 18 reklo da će to biti trajno. Samo tri tvrtke nisu planirale nastaviti ni s jednim elementom četverodnevnog radnog tjedna. Rezultati će vjerojatno vratiti pozornost na kraći radni tjedan kao moguće rješenje za visoke razine burnouta (izgaranja) zaposlenika i fenomena 'velike ostavke', pogoršanog pandemijom koronavirusa.

Rezultati istraživanja u Ujedinjenom Kraljevstvu temelje se na rezultatima ranijeg, manjeg pilot-projekta obavljenog u studenom, koji je također koordinirao 4 Day Week Global. Taj eksperiment, u kojem je sudjelovalo 30-ak tvrtki i 1000 zaposlenika u nekoliko zemalja, rezultirao je povećanjem prihoda, smanjenjem izostanaka s posla i ostavki te poboljšanjem dobrobiti zaposlenika. Niti jedna od tvrtki koje su sudjelovale nije se planirala vratiti na petodnevni radni tjedan nakon završetka pilota.

Lani u kolovozu razgovarali smo s dvije tvrtke koje su uvele četverodnevni radni tjedan te doznali što im je to donijelo.

Grupa 4 Day Week Global koordinira ove pilot-programe kao dio svoje globalne kampanje za poticanje većeg broja tvrtki da prijeđu sa standardnog 40-satnog radnog tjedna na 32-satni model za istu plaću i beneficije. Britanski pilot-program uključio je dvostruko više tvrtki i gotovo tri puta više zaposlenika nego prethodni pilot i najveći je te vrste.

Koristi za sudionike proširile su se izvan ureda - na osobne živote zaposlenika. Oni koji su sudjelovali bili su manje skloni izjavama da smatraju da nemaju dovoljno vremena u tjednu za brigu o djeci, unucima i ostalim bližnjima. Vrijeme koje muškarci provode brinući se o djeci povećalo se više nego dvostruko u odnosu na žene, što ukazuje na pozitivne učinke kraćeg radnog tjedna na ravnopravnost spolova. No nije spomenuto je li se što promijenilo po pitanju kućanskih poslova.

Na kraju pilot-projekta zaposlenicima je postavljeno pitanje koliko bi novca trebali dobiti od sljedećeg poslodavca da se vrate na petodnevni radni tjedan. Gotovo trećina rekla je da bi zahtijevala povećanje plaće od 26 do 50 posto, a osam posto reklo je da bi željeli 50 posto višu plaću.

Ravnoteža između privatnog i poslovnog života

Bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života razlog je zbog kojeg je Michelle, 49-godišnja direktorica koja je željela ostati anonimna, inzistirala na četverodnevnom radnom tjednu kada se prijavila za trenutnu poziciju. Nakon što je 2015. godine radila tri, a potom četiri dana, kada se vratila s porodiljnog dopusta primijetila je 'veliku' razliku vrativši na petodnevni tjedan radeći za drugu tvrtku tijekom pandemije.

'Odjednom mi se učinilo da se cijeli moj život vrti oko posla', kaže ona. Bila je 'blizu burnouta' i kada joj je istekao ugovor u toj tvrtki, budućim poslodavcima je jasno dala do znanja da želi raditi četiri dana tjedno. Na sadašnjoj poziciji ima slobodan petak i plaćena je 80 posto onoga što bi zaradila da radi pet dana. 'Osjećam se kao da mogu disati', rekla je. 'Osjećam se kao da nisam stalno u zaostatku sa svojim obiteljskim životom, više se ne osjećam krivom i kao da zbijam sve poslove i obaveze u dva dana', rekla je za Washington Post.

Dodatno slobodno vrijeme posebno je korisno za brigu o djeci, kaže ona. Ima devetogodišnjeg sina s poremećajem iz autističnog spektra. Na svom prethodnom poslu, kada je radila tri ili četiri dana tjedno, dodatno vrijeme 'značilo je da ga može pokupiti iz škole i provoditi više vremena s njime'. 'To čini veliku razliku za roditelje', naglasila je.

Model koji nije izvediv za sve industrije

Iako je model četverodnevnog radnog tjedna dobio na snazi, još uvijek nije standardna praksa na globalnoj razini, a velik dio istraživanja o njegovoj primjeni ograničen je veličinom. Većina tvrtki koje su sudjelovale u britanskom ispitivanju bile su male – 66 posto imalo je 25 ili manje zaposlenika.

Devedeset posto zaposlenika koji su sudjelovali u ispitivanju bili su bijelci, a 68 posto imalo je najmanje dodiplomski studij. Protivnici četverodnevnog radnog tjedna kažu da, iako bi taj model mogao koristiti nekim radnicima, nije izvediv za sve, uključujući one u ključnim industrijama kao što su zdravstvena skrb i skrb o djeci, a te se industrije ionako već suočavaju s nedostatkom osoblja. Neki bi radnici radije radili više i zaradili više. A neki skeptici pak vjeruju da bi se produktivnost zaposlenika s vremenom smanjila ako bi četverodnevni radni tjedan postao službeni model rada u tvrtkama.

Zagovornici te politike naglašavaju da ne postoji univerzalna mjera za sve i da bi prednosti kraćeg radnog tjedna mogle odjeknuti u cijelom društvu, smanjujući troškove zdravstvene skrbi i emisije štetnih plinova zbog svakodnevnog putovanja na posao. Njihove ideje postaju sve popularnije. U tijeku je nekoliko velikih ispitivanja modela kraćeg radnog tjedna diljem svijeta.