Temelj za ovaj neumoljivi uspon bilo je njezino rastuće gospodarstvo, što je omogućilo Kini da prebaci svoju moć i na druga područja. Ali sada kinesko gospodarstvo vene, a budućnost koju je Peking zamislio dolazi u pitanje.

Najjasniji znak ovog smanjenja sve je veći problem deflacije. Dok su Amerikanci zabrinuti zbog prebrzog rasta cijena, kreatori politike u Pekingu zabrinuti su zato što one padaju. Indeks potrošačkih cijena pao je u posljednja tri mjeseca, što je najdulji deflacijski niz od 2009.

U utrci za globalnu ekonomsku nadmoć deflacija je uteg oko vrata Pekinga. To je znak da je kineski ekonomski model itekako iscrpljen i da mu je potrebno bolno restrukturiranje. Ali osim financijskih problema, pad cijena znak je dubljeg poremećaja koji zahvaća kineski narod.

'Kineska deflacija je deflacija nade, deflacija optimizma. To je psihološki strah', rekao je Minxin Pei, profesor političkih znanosti na Koledžu Claremont McKenna.

No depresija se neće zaustaviti na obalama Kine. Budući da je u vrijeme visokog rasta ta država kroz inicijativu Pojas i put plasirala novac po cijelom svijetu, snižavanje njezinog rasta stvara učinak klackalice na globalnim tržištima.

Strani ulagači koji su pomogli u usponu Kine bježe da bi izbjegli deficite u svojim bilancama, a vlade diljem svijeta počinju preispitivati priču o njezinom gospodarstvu. Ono što Peking čini - ili ne uspijeva učiniti - u borbi protiv ove bolesti odredit će tijek čovječanstva u narednim desetljećima.

Koketiranje s katastrofom

Deflacija je na mnogo načina strašnija od inflacije. Inflacija se javlja kada postoji prevelika potražnja za premalo proizvoda — ljudi žele kupovati stvari, ali ih nema dovoljno za promet. Nasuprot tome, deflacija se događa kada ima dosta dobara i usluga, ali nema dovoljno potražnje za njima.

Tvrtke su tada prisiljene sniziti cijene kako bi privukle potrošače da troše. Svako gospodarstvo doživljava recesije ili padove - razdoblja pada potražnje i potonuća povjerenja koja tjeraju tvrtke da stave svoju robu na rasprodaju - ali stalna deflacija ono je što se događa kada se te bolesti ukorijene.

Brige zbog deflacije u Kini počele su u ljeto prošle godine. Potrošačke cijene smanjile su se za 0,3 posto u srpnju u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine — što se nije dogodilo od pandemije. Dok su se druga napredna gospodarstva prebrzo razvijala, Kina je pokazivala znakove da bi mogla zapeti. Činilo se da su se cijene stabilizirale u kolovozu — sve dok cijene svinjskog mesa nisu počele dramatično padati, gurajući njihov ukupan indeks u listopadu, studenom i prosincu.

Ipak, bilo je nade za kreatore politike jer je velik dio deflacije bio potaknut cijenama svinjetine, iznimno nestabilnima u Kini. No nedavni podaci pokazuju da je temeljna inflacija, koja isključuje nestabilnije kategorije kao što su hrana i energija, podjednako anemična, a u prosincu je porasla samo 0,6 posto u odnosu na prošlu godinu.

Deflacijski pritisci će se pojačavati

Charlene Chu, direktorica i viša analitičarka Autonomous Researcha, smatra da je glavno pitanje za Peking hoće li se pad cijena nastaviti u 2024. Po njezinom mišljenju, deflacijski pritisci će se pojačavati, a podaci će ići naprijed-nazad tijekom godine.

Primarni problem Kine je dug, posebno u sektoru nekretnina, koji čini 25 do 35 posto BDP-a. Godine pretjerane gradnje i usporavanja rasta stanovništva uzrokovale su kolaps njihovih cijena. Problemi s nekretninama opustošili su bilance kineskih kućanstava jer su mnoga uložila ogroman dio ušteđevine u njih.

'Kinezi imaju 70 posto privatne imovine u stambenim zgradama, pa možete zamisliti kakav to ima učinak na povjerenje', ističe Wei Yao, glavni ekonomist u Société Généraleu. 'To je faktor zašto bi ova deflacija mogla biti dugotrajna.'

Japan je noviji primjer zamke deflacije te tek sada možda izlazi iz 25-godišnjeg plesa s njom. Nakon desetljeća ubrzanog rasta, gospodarstvo zemlje propalo je 1990-ih zbog velikog duga i starenja stanovništva. Te silnice gurnule su je u deflaciju, zadržale plaće na niskom nivou i prigušile potrošačku potrošnju. Zvuči poznato?

Ono što smo naučili iz godina stagnacije Japana jest da je, jednom kada nastupi deflacija, jedini izlaz bolno restrukturiranje duga. Wei iz Société Généralea smatra da bi Peking, ako brzo krene s takvom kampanjom protiv dugova, mogao spriječiti pojavu panike. Problem je što tek trebamo vidjeti dokaze da je kineska Komunistička partija voljna to učiniti.

Da je pitala Bena Bernankea što učiniti s deflacijom, on bi im vjerojatno rekao da poduzmu dramatične mjere. 'Počnite bacati gotovinu iz helikoptera, natjerajte ljude da ponovno troše', preporučio bi bivši guverner FED-a.

Deflacija se može zaustaviti samo povećanjem potražnje. Ali nespremnost Komunističke partije da izravno pomogne kineskim kućanstvima, čak i u krizi izazvanoj covidom, čini ovu vrstu podrške malo vjerojatnom.

'Kina nije dala nikakvu fiskalnu potporu tijekom pandemije', podsjeća Wei.

Naravno, Peking je prošle godine poduzeo mjere za ublažavanje financijskih uvjeta za banke i poduzeća u državnom vlasništvu. Također su malo smanjili kamatne stope i dali 140 milijardi dolara lokalnim vlastima koje se bore s prezaduženošću.

Ali takvim intervencijama na strani ponude treba vremena da uđu u živote ljudi i potaknu potražnju - ako se to uopće dogodi. U najboljem slučaju, mogu spriječiti da deflacija zavlada, ali je ne mogu pretvoriti u rast.