Negativni demografski trendovi sve se više ubrzavaju. Prošle godine rođeno je 32.170 djece, najmanje od 1991. godine, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS). Za usporedbu, 1997. imali smo 55.501 novorođeno dijete, što je za čak 23.331 više nego lani. Iz tih brojki je jasno da svjedočimo demografskom slomu Hrvatske. Može li ga se i kako zaustaviti, razgovarali smo o tome s demografom, akademikom Anđelkom Akrapom
U odnosu na sve zemlje EU-a od 2013. do 2022., Hrvatska ima najveći pad stanovnika, stoga Akrap naglašava da nije istina to da slijedimo europske demografske trendove.
Prema Statističkom uredu Europske unije, 17 zemalja EU-a imalo je porast broja stanovnika u rasponu od 23 (Malta) do 0,4 posto (Slovačka). U tom razdoblju broj stanovnika u Irskoj porastao je za 10 posto, u Švedskoj za 9,4 posto, u Francuskoj za 3,5 posto, a u Njemačkoj za 3,4 posto.
Deset zemalja EU-a u istom razdoblju bilježi smanjenje broja stanovnika u rasponu od 9,4 (Hrvatska) do 1,1 posto (Italija).
vezane vijesti
'Hrvatska ne provodi populacijsku politiku. Od sredine 90-ih gotovo svaka Vlada donosila je svoje mjere i dokumente, ali ništa od toga nije se provodilo. Jedan od važnih čimbenika za pad broja rođenih je iseljavanje. U zadnjih deset godina otišlo je gotovo 400.000 ljudi i to većina njih u najvitalnijoj životnoj dobi. Temeljno je pitanje kako pomoći mladim obiteljima da im problemi egzistencije ne budu prepreka te im osigurati slobodu odluke o djeci', rekao je za tportal Akrap.
On smatra da hrvatsko društvo još uvijek nije svjesno ne samo sadašnjih, nego još većih budućih dugoročnih gospodarskih i demografskih posljedica iseljavanja. Iz Hrvatske se iseljavalo i prije, ali nikad nije zabilježena nestašica radne snage.
Tema nije u fokusu
'Prema sadašnjim projekcijama, do 2050. radni kontingent bit će smanjen za 630.000 ljudi. Negativni demografski trendovi mogu se zaustaviti dugoročnim politikama te ništa neće dati rezultat u kratkom roku. Sve dok čitavo društvo ne bude svjesno toga, neće se dogoditi ništa. Dobar državnik vodi računa o budućnosti i osigurava kontinuitet razvoja društva. Upornost provođenja niza mjera populacijske politike, koja traži snažnu političku volju, u dugom roku može dati rezultate', uvjeren je Akrap.
Brine ga to što se o ključnoj temi za Hrvatsku – strašnoj demografskoj eroziji – šuti te smatra da ona nije dovoljno u fokusu vladajućih i političara. On ne vidi snažan demokratski pritisak na nositelje političke vlasti za kreiranje odgovarajućih politika.
Za Akrapa uvoz jeftine radne snage nije rješenje na dug rok. Niske plaće i drugi nepovoljni uvjeti potiču strane radnike da odlaze u razvijenije zemlje EU-a s boljim mjerama za rješavanje egzistencijalnih pitanja.
Bazen u Južnoj Americi
'Iskustva razvijenih zemalja pokazuju da su znatni troškovi integracije strane radne snage. Osim što moramo provoditi sustavnu i dugoročnu pronatalitetnu politiku, Hrvatska treba izraditi učinkovitu i dugoročnu migracijsku strategiju. Veliki rezervoar imamo u Južnoj Americi zbog potomaka naših iseljenika. Oni žive u zemljama u kojima je niži životni standard nego u Hrvatskoj. Njihova integracija bila bi brža, a time i troškovi niži', mišljenja je Akrap.
Najveće hrvatske zajednice u Južnoj Americi žive u Argentini (250.000) i Čileu (200.000). Prema podacima Svjetske banke, u Argentini je lani BDP po stanovniku iznosio 13.730 dolara, u Čileu 17.093 dolara dok je Hrvatskoj bio 21.459 dolara.
'Ništa se neće promijeniti bez čvrste političke odluke. Čitavo društvo treba uvjeriti da je ovo presudno pitanje ekonomskog opstanka i očuvanja identiteta. Konačno trebamo preuzeti odgovornost za svoju budućnost', zaključio je Akrap.
