novinar kod konkurencije

'Dubrovnik je divovski emporij za hranu i piće, a ovo je mirna, jeftinija alternativa'

21.05.2024 u 13:24

Bionic
Reading

Ove susjedne zemlje nekoć su bile dio Jugoslavije, ali su krenule svaka svojim putem. Obje koriste euro, ali koja nudi najbolju vrijednost?

Analizirao je to Andrew Eames za inews.co.uk. Smještene jedna uz drugu na jadranskoj obali nasuprot južne Italije, postavljaju prostirke za dobrodošlicu posjetiteljima. Obje su nekada bile dio Jugoslavije, ali sada je jedna unutar EU-a (Hrvatska) dok druga želi ući (Crna Gora), piše reporter.

Njegovu analizu smo preveli i prenosimo je u cijelosti.

Obje se nalaze na vrijednom popisu UNESCO-ve svjetske baštine, obje koriste euro, obje imaju zračne luke koje opslužuju niskobudžetni zrakoplovni prijevoznici. Međutim jedan grad često prikazuju kao puno bolji od drugog. Ranije ovog mjeseca otputovao sam u Hrvatsku preko Dubrovnika, a iz Crne Gore preko Kotora, da vidim kako se mogu usporediti po vrijednosti.

Dubrovnik je zasluženo ključna destinacija posjetitelja. Ova utvrđena luka koju su izgradili Venecijanci, nekada sama po sebi republika, kolaž je vapnenca i gline čije su uglačane kamene ploče okružene srednjovjekovnim zidom, držeći se za kopno obavijeno morem. Stalni tok brodova dolazi i odlazi preko blještavog plavetnila, a gomile posjetitelja naviru kroz vrata, objavljujući sve to na Instagramu.

Divovski emporij za jelo i piće

Njegova srednjovjekovna jezgra, pod UNESCO-vom zaštitom, prekrasno je očuvana i nevjerojatno popularna otkako joj je tu prednost omogućila fantastična drama 'Igra prijestolja', čija je druga sezona snimljena u Dubrovniku.

Unutra je zapravo divovski emporij za jelo i piće. Popio sam americano na terasi bivšeg arsenala (4,10 eura) pa pojeo rižoto od sipe u bistrou Tavulin preko puta, koji je bio fin – ali 24 eura je puno za predjelo, dok 30 decilitra piva uz njega košta šest eura, a boca domaćeg vina je skupa i kreće se od 36 eura.

Nakon ručka penjem se na gradske zidine zbog pogleda s vrha (spektakularan, ali šokantno skup jer stoji 37 eura), ali nemam vremena za izlet brodom do otoka Lokruma, prirodnog rezervata na pučini (27 eura).

Umjesto toga, otišao sam izvan srednjovjekovnih zidina da bih vidio Hilton Imperial, znameniti hotel s pet zvjezdica pokraj glavnih vrata. Osoblje je pažljivo, a interijeri sa štukaturama klasično su zgodni, ali nema vrtova, nema obale, a bazen i fitnes centar u podrumu pomalo su beznačajni u odnosu na nevjerojatno skupu cijenu sobe (B&B dvokrevetne sobe stoje 439 eura sredinom svibnja).

Kotor, Crna Gora

Moje vrijeme u Dubrovniku je isteklo i odlazim u Crnu Goru. Nekoliko sati kasnije prijavljujem se u Hyatt Kotor Bay Resort na obali zabačene Boke kotorske, najjužnijeg dijela povijesne regije Dalmacije. Također s pet zvjezdica, hotel ima šest bazena, šest restorana, vlastitu plažu, spa i veliki fitnes centar. Velika standardna soba u stilu butika (sve imaju balkone) košta 184 eura, što je pola cijene za Hilton na iste datume.

Za razliku od potonjeg, to nije povijesna zgrada – veći dio je star samo dvije godine – iako je ondje dugo postojao medicinski centar. Nadzorni liječnik odmarališta objašnjava da je Kotor proglašen 'zračnom banjom' prije više od 1000 godina: zaljevski prsten Dinarskih Alpa, koji je pod zaštitom UNESCO-a, prekriven je biljkama koje posjeduju endemska ljekovita svojstva - blagotvorna za alergije i sve vrste respiratornih problema.

Prilično je oku ugodno. Iz svoje sobe gledam na zaljev prema Perastu, skupini venecijanskih vila na obali te kako se večernje sunce na odlasku penje na suprotnu obalu. Planine okružuju cijeli zaljev, probijajući nebo do visine od 900 metara. Danju je voda mirna poput zrcala i puna svega, od dasaka za veslanje do brodova za krstarenje, a noću je prošarana ribarskim svjetlima.

Kotor je sličan Dubrovniku, ali manje je uglađen i više se doima kao labirint, s manje ljudi i više mačaka. I on je venecijanski, stvorila ga je republika da brani svoje trgovačko carstvo, a također je okružen zidinama koje se penju uzbrdo do tvrđave visoke nekoliko stotina metara, odakle se pruža veličanstven pogled. Ova šetnja po zidu košta 15 eura, znatno jeftinije od dubrovačke, ali je isto dosta naporna te malo tko stigne do vrha.

Nakon toga sam popio americano za oporavak (2,80 euro) u jednom od gradskih kafića pa ručao u restoranu Boka Bay na obali, plativši 22 eura za krupni odrezak od tune. To je daleko bolja ponuda od mog predjela za 24 eura u Dubrovniku.

Zatim odlazim na izlet brodom do dva otoka u zaljevu, od kojih svaki ima uvjerljivu priču. Jurja prikazuje napoleonskog vojnika koji je postao pustinjak nakon što je slučajno ubio svoju djevojku, da bi na kraju sam umro na otoku. A Gospa od stijena je priča o ribarima koji otkrivaju ikonu s iscjeliteljskim moćima na stjenovitom izbočenju, na čijem se vrhu sada nalazi jednostavna crkva okružena vodom, s tom ikonom unutra.

Taj me izlet brodom koštao 15 eura – cijena u Kotoru iznosi nešto više od polovice cijene u Dubrovniku od 27 eura, a mislim da je otprilike jednaka za razliku između ta dva odredišta. Možda nije bio domaćin 'Igre prijestolja', ali po vrijednosti za novac, Kotor je daleko ispred, zaključio je Eames.