'Smog je vrlo stvaran. Možete ga osjetiti, možete ga mirisati. Kod nas u Krakovu ljudi u šali kažu da ga mogu gristi', opisuje zagađenu atmosferu poljskih gradova aktivist Andrzej Gula u razgovoru za Deutsche Welle.

Gula je član grupe civilnog društva Polish Smog Allert (Poljska uzbuna zbog smoga) koja se bori za to da građani u budućnosti lakše dišu u zemlji koja poslije Bugarske ima najzagađeniji zrak u EU. Jer šala o Krakovu prilično je gorka – u usporedbi s duhanom u smislu kancerogenosti, Krakovljani udišu jednako štetnih tvari kao da godišnje popuše 3000 cigareta. U njih je zimi uobičajeno nošenje maske za disanje, mjerenje koncentracije smoga svakodnevna je rutina, a starcima i djeci danima se preporučuje ostanak kod kuće.

Procjenjuje se da zrak zagađen finim partikularnim česticama (PM2.5) - mikroskopski sitna promjera do 2,5 mikrona, a koje se talože u plućima izazivajući respiratorne i cirkulatorne zdravstvene probleme - godišnje ubija 45.000 Poljaka. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, od 50 najzagađenijih gradova u Europi 2017. čak je 33 poljskih, uključujući Krakov i Katovice, u kojima je prošle godine održana UN-ova konferencija o klimatskim promjenama.

Utoliko čudi odluka Poljske da se s Mađarskom, Estonijom i Češkom ne pridruži prijedlogu Europskog vijeća o postavljanju cilja za nultu toleranciju na ugljik do 2050. godine kao korak bliže realiziranju Pariškog sporazuma. Naime, na samitu Vijeća u drugoj polovini lipnja u Bruxellesu prijedlog su blagoslovile sve članice EU-a osim ove četiri zemlje bivšeg istočnog bloka. Jednoglasnom odlukom EU je trebao na predstojećoj UN-ovoj konferenciji o klimi ovoga rujna pokazati jedinstvo i liderstvo u spašavanju klime. A nije.

Računalo se da će Mađarska popustiti u tvrdoj politici prema tom pitanju i sa sobom povući dva člana Višegradske skupine, Poljsku i Češku, ali to se nije dogodilo. Zašto?

Poljsku u listopadu čekaju parlamentarni izbori pa narodu treba pokazati da se buduća vlast brine za ekonomski boljitak zemlje. Poljski premijer Mateusz Morawiecki stoga je pozvao na 'pravičnu' tranziciju ka nultoj emisiji štetnih plinova, objašnjavajući kako njegova zemlja ne može ići u korak sa zapadnim zemljama jer se '50 godina nakon Drugog svjetskog rata nije mogla razvijati kao Francuska, Austrija ili Nizozemska'. 'Ne želimo situaciju u kojoj se briga za svjetsku klimu prelama preko leđa poljske ekonomije. Tražimo vrlo konkretne pakete kompenzacije', izjavljivao je Morawiecki.

To govori premijer jedne od rijetkih zemalja u Europi koja je imala neprekinut rast tijekom ekonomske recesije, zahvaljujući najvećim dijelom tomu što je od svih članica iskoristila najviše sredstava EU-a otkako je 2004. postala dijelom te obitelji.

Iako je u početku podržao cilj do 2050., Viktor Orban sada izjavljuje da se ne može ni na što obvezati bez plana financiranja, poručujući: 'Počnimo razgovarati o novcu!'

Češka je ustuknula zbog nemira u zemlji jer je premijer Andrej Babiš osumnjičen zbog navodnog sukoba interesa oko korištenja sredstava EU-a. Babiš pak cijelu priču naziva 'ekološkom histerijom' i pita: 'Zašto bismo trebali donositi odluke 31 godinu ranije za ono što će se događati 2050?'

Pa valjda zato što je, prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), od posljedica zagađene atmosfere 2015. prijevremeno umrlo pola milijuna Europljana, dvostruko manje nego 1990., ali zasigurno previše! Od kombinacije PM2.5, dušikovog dioksida i prizemnog ozona među građanima zemalja EU-a, plus Norveška, Švicarska i Island, najviše stradavaju Bugari (201 prijevremena smrt na 100.000 stanovnika 2015.), Mađari, Talijani, Grci, Rumunji i Poljaci, iza kojih su na visokom sedmom mjestu Hrvati sa 122 umrlih na 100.000 duša.

Oko 90 posto svih urbanih Europljana udiše zrak opasan za zdravlje. Prema indeksu zagađenja WHO-a, od 72 europska grada osmi Krakov čak nije najzagađeniji jer je neslavno prvo mjesto pripalo Tetovu s najvišom koncentracijom MP2.5, drugo Skopju, slijede ih Napulj i Tirana, Torino, Bukurešt i Sarajevo, dok je Zagreb 49.

Željezna zavjesa nekada je dijelila Europu na politički zapad i istok, a današnja je dijeli na sigurna i opasna mjesta za disanje. Prema podacima Statiste, očekivani životni vijek muškarca na istoku (69 godina) je 10 godina kraći nego onog na zapadu Europe. Bivši bugarski ministar okoliša Julian Popov slikovito je to pokazao na zemljopisnoj karti s granicom povučenom rubovima Poljske, Njemačke i Francuske, dijeleći Stari kontinent na zeleni zapad i zagađeni crveni istok. Bloomberg tu granicu zove 'ugljenom zavjesom' jer se 50 posto zagađenja u istočnim članicama EU-a odnosi na grijanje domaćinstava ugljenom i drvima.

Najviše je ugljena jer je najjeftiniji, naročito u istočnom dijelu Poljske i Češke, u kojima najavljuju širenje proizvodnje antracita i najprljavijeg lignita. Poljaci najavljuju otvaranje dva nova rudnika lignita i proširenje jednog površinskog kopa, a usprkos činjenici da je industrija ugljena neekonomična, oni predviđaju da će do 2030. još 60 posto električne energije dobivati iz tog izvora.

Varšavu tako ne impresioniraju obećanja EU-a o većem financiranju prljavih regija i industrije ovisne o ugljenu iz dugoročnog proračuna Unije, pa ni 'Fond pravedne tranzicije', koji je predložio Europski parlament, a koji treba pomagati prekvalificiranje radnika iz industrije fosilnih goriva ili davati potporu u obliku naknada za nezaposlenost.

Ako zemlje članice EU-a budu jedinstvene u postavljanju cilja za neutralnost ugljika do 2050., broj prijevremenih smrti može se do 2030. smanjiti za više od polovine, poručuje Europska komisija. Ali dok Fond pravedne tranzicije postoji samo na papiru, bitka za čišći zrak za četiri članice koje su EU dale košaricu svodi se na politički ples oko financijske kaše. Šteta je samo to što će njihovu bitku s Bruxellesom platiti Krakovljani, ali i svi Europljani.