Začini oplemenjuju hranu čineći ju ukusnijom, a često i zdravijom. U srednjovjekovnoj Europi ali još i početkom novog vijeka začini su igrali jednako tako značajnu gospodarsku i političku ulogu kao danas nafta.
Trgovina začinima, a naročito onim iz Azije u prošlosti je bila vrlo unosan posao. Tom trgovinom su se obogatile prvo arapske države i talijanski gradovi-države, a zatim i kolonijalne sile koje su svoj monopolistički položaj povremeno branile i oružjem.
vezane vijesti
Danas trgovina začinima nema tako važnu gospodarsku ulogu, ali Azija je i dalje glavni izvor njihove nabave.
U 2022. Europska unija je uvezla 397.000 tona začina iz zemalja izvan EU-a. Kina je bila primarni izvor začina s udjelom od 38 posto u ukupnom uvozu
Najviše se uvozio đumbir sa 122.900 tona, a slijede paprika (109.800 tona) i papar (62.900 tona). Kina je bila glavna zemlja podrijetla đumbira (54%) i paprike (72%), dok se papar uglavnom uvozio iz Vijetnama (56%).
Uvoz cimeta (16.200 t) zauzeo je četvrto mjesto, a više od jedne trećine potječe iz Indonezije (37%). Kurkuma (15.800 t) zauzima peto mjesto među najviše uvezenim začinima, a najveći dio uvoza dolazi iz Indije (77%). Što se tiče anisa i srodnih začina (13.600 t), Egipat je s 34% bio glavni dobavljač.
Sjemenke kumina (9.600 t) uglavnom su dolazile iz Indije (72%), korijandera (9.500 tona) je polovica uvezena iz Rusije (50%), a muškatni oraščić (4.400 t) pretežno je uvezen iz Indonezije (72%).
U usporedbi s 2012., količina začina uvezenih iz zemalja izvan EU povećala se za više od polovice (+57%). Uvoz đumbira i kurkume u EU više se nego udvostručio (+149% odnosno +142%), bilježeći najveći porast među najtrgovanijim začinima. Samo je uvoz muškatnog oraščića smanjen za 4 posto.
