Takvi gradovi na potezu od Engleske do Italije, preko Nizozemske, Belgije, Zapadne Njemačke i Švicarske, noću promatrani iz zraka nalikovali su na pojas svjetala u obliku banane pa je 1989. godine, kada je pao Berlinski zid, nastala kovanica 'plava banana', kojom je opisan rad francuskog geografa Rogera Bruneta koji je utvrdio pojas industrijskih megagradova. Njega je tada brinulo da Francuska, kao vrlo centralizirano gospodarstvo kojim dominira Pariz, gubi značaj na toj mapi, pa je razvio takav koncept, želeći apelirati na vladu u Parizu da investira u infrastrukturu kako bi se povezala osovina Pariz-Lyon-Marseille s visoko urbaniziranom europskom 'kičmom' koju čini oko 110 milijuna ljudi.

U 25 godina od toga industrijski se krajolik izmijenio, pa bi primjereniji izraz možda danas bio da industrijsko središte više nalikuje zlatnoj nogometnoj lopti usredotočenoj na južnu Njemačku, a koje se proteže na Poljsku, Mađarsku, Češku, Slovačku, Austriju i Rumunjsku.

‘Svjedočimo velikom preseljenju i koncentraciji u srednjeeuropskoj proizvođačkoj jezgri’, kazao je Michael Landesmann, direktor Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.

Bivše komunističke zemlje koje su se Europskoj uniji priključile 2004. i 2007. godine postale su produžena proizvodna linija njemačke industrije, koja ne služi više samo za opskrbu sirovina i komponenti, već sastavlja automobile i određene industrijske strojeve. Broj zaposlenih u sektoru proizvodnje, u odnosu na ukupnu radnu snagu, pao je u svim dijelovima Europe, no najsnažnije u Britaniji, Francuskoj i Belgiji, s tim da je, globalizacijom lanaca nabave, takav trend ubrzao nakon gospodarske krize koja je izbila 2008. godine.

Promjene u trgovinskoj bilanci sada 28-članog EU u desetljeću nakon proširenja Unije na istok počinju davati jasnu slika navedenog.

Regija zlatne nogometne lopte koju čine Njemačka, Nizozemska, Češka, Slovačka i Rumunjska uvećala je svoj udjel u trgovini unutar EU-a za ukupno 5,3 postotnih bodova između 2004. i 2013., što je zadnja godina za koju postoje konačni podaci. Najveći dobitak ostvarila je Njemačka, za 2,2 postotna boda.

Istodobno, regija Atlanskog luka koja obuhvaća Britaniju, Francusku, Irsku, Španjolsku i Portugal, izgubila je pak ukupno 4,4 postotna boda na udjelu u unutarnjem EU tržištu, a najviše su pritom izgubile Španjolska i Velika Britanija. Italija je također bila na gubitku, za 1,7 postotnih bodova.

O tome koliko je sve to važno može se raspravljati. U određenoj mjeri, poslovi u industriji zamijenjeni su povećanim brojem radnih mjesta u poslovnim uslugama, poglavito u Britaniji, koja je pretekla Francusku, zauzevši mjesto druge najveće gospodarske sile u EU. Poslovi u proizvodnji u naprednim gospodarstvima postali su visokokvalificirani, dok su oni dijelovi proizvodnje koji nisu trebali visokokvalificirane vještine prebačeni u regije s nižim troškovima rada. U ekonomiji znanja, mjesto bi moglo postati posve nevažno i industrijski bi pogoni mogli nestati kao što je većinom bio slučaj s rudnicima i čeličanama potkraj 20. stoljeća.

Pa ipak, Njemačka je izgradila svoju gospodarsku dominaciju u Europi tako što je zadržala najveću proizvodnu bazu.

Južnoeuropska periferija odsječena od industrijskog središta

Po mišljenju Landesmanna, više brine to što je južnoeuropska periferija u velikoj mjeri postala odsječenom u industrijskom smislu od središta nakon izbijanja dužničke krize u eurozoni koja je primorala Grčku, Španjolsku i Portugal da traže pomoć za svoje države odnosno banke. ‘Periferija i regija s nižim dohotkom nisu povezane s prekograničnim proizvodnim mrežama. To nije lako promijeniti, a to nije samo pitanje tečaja’, kazao je.

Ekonomisti previše ležerno pretpostavljaju da će se ti trendovi s vremenom međusubno uravnotežiti, kazao je Landesmann, tvrdeći da gubitak proizvodnih kapaciteta na južnim rubovima Europe poziva političare da poduzmu mjere za izgradnju izvoznih kapaciteta zemalja na periferiji.

No, nisu svi tako skeptični.

Najnoviji pokazatelji Eurostata pokazuju da izvoz iz Španjolske, Portugala i Irske ponovno raste. Irska je bila lani najbrže rastuće gospodarstvo u eurouzoni, s rastom od 4,8 posto, a španjolsko je gospodarstvo poraslo za dva posto.

Nadalje, američki automobilski divovi Ford and General Motors upravo su pokrenuli veće investicije s ciljem povećanja proizvodnje automobila u Španjolskoj. Ironija je u tome da je Španjolska povećala svoj udio u europskoj ukupnoj dodanoj vrijednosti u industriji, premda je čak izgubila radna mjesta u proizvodnji zbog većeg rasta produktivnosti.

Ti promijenjeni obrasci predstavljaju teškoće političarima u EU i Europskoj investicijskoj banci (EIB) dok razmatraju odredišta u koja bi usmjerili planiranih 315 milijardi eura iz fonda za strateške investicije, osmišljenog da privuče privatni kapital u dugoročne infrastrukturne projekte.

Nameće se tako pitanje bili prioriteti trebali biti otklanjanje sve dublje gospodarske podjela na sjever i jug, reindustrijalizacija pojasa starih industrija i područja proizvodnje maslinovog ulja, fokusiranje na smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima poput uvezenog ruskog plina, ili promoviranje istraživanja i razvoja industrijske jezgre.

Premda priznaju da bi pokušaji da se preokrenu tokovi po pitanju industrijske koncentracije bili uzaludni, Vincent Aussilloux i Arno Amabile iz francuske državne agencije za strateška planiranja kažu da bi u idućem dokumentu EU trebao ciljati strateška ulaganja u najslabijim regijama. Zagovaraju i uspostavu posebnog fonda za eurozonu koji bi omogućavao zajmove i poticaje za razvoj istraživanja, malog poduzetništva i stručnog usavršavanja u najsiromašnijim perifernim područjima.

‘To je također politički imperativ tako da se Europa ponovno identificira s pozitivnim, budućnosti okrenutim projektima, a ne samo s provedbom proračunskih rezova’, kazali su, upozoravajući da bi sve dublji industrijski jaz mogao inače prouzročiti političku eksploziju.