Negativan utjecaj flaširane vode na prirodne resurse je 3.500 puta veći nego što je to konzumacija vode iz slavine, otkrili su znanstvenici.

Istraživanje koje je vodio Institut za globalno zdravlje iz Barcelone (ISGlobal) pokazalo je da, ako bi svaki stanovnik grada pio isključivo vodu iz boca, to rezultiralo 3500 puta većim troškovima vađenja resursa nego kada bi svi pili isključivo vodi iz slavine. Osim potrošnje resursa problem je, naravno, i u količini otpada koja se generira konzumacijom vode iz boca.

Jedna od razloga što je voda iz boce sve popularnija jest i teza kako se voda iz slavine može dovesti u vezu s nastankom raka mokraćnog mjehura, i to zbog kemikalije trihalometana (THM) kojom se tretira. Istraživači poručuju kako je razina THM-a strogo regulirana. Moguće štetne posljedice po zdravlje zbog konzumacije tekućine iz plastičnih boca, a u kakvim dolazi većina flaširane vode, nisu dovoljno istražene, piše Jutarnji list.

“Zdravstveni razlozi ne opravdavaju masovnu uporabu vode u bocama. Opasnost po zdravlje uistinu je minorna. S druge strane, sasvim je jasno da su utjecaji flaširane vode na okoliš neizmjerno gori nego konzumacija i priprema vode iz slavine. Ljudi vjeruju u flaširanu vodu jer su oglašivači učinili dobar posao. Možda ovo istraživanje može promijeniti pogled način kako konzumiramo vodu“, smatra glavna istraživačica na projektu, Cristina Villanueva.

Europski parlament prošle je godine odobrio dogovor s državama članicama o novoj Direktivi o vodi za piće.

Novim pravilima želi se poboljšati kvaliteta vode iz vodovoda u cijeloj Uniji. Odgovor je to na zahtjeve gotovo dva milijuna Europljana koji su podržali inicijativu „Right2Water” za poboljšanje dostupnosti sigurne vode za piće svim Europljanima, prvu uspješno provedenu europsku građansku inicijativu.

U tu svrhu države članice osigurat će besplatnu opskrbu vodom u javnim zgradama, a restorane, kantine i druge ugostiteljske objekte poticat će da nude vodu iz slavine besplatno ili uz nisku naknadu. Države članice trebale bi poboljšati i dostupnost vode ranjivim skupinama poput izbjeglica, nomadskih zajednica, beskućnika i manjinskih kultura poput Roma i Čergara.

“Usvajanjem izvješća poslali smo jasnu poruku Komisiji i Vijeću prije nadolazećih pregovora. Očekujemo da sve države članice postignu klimatsku neutralnost najkasnije 2050., a da bismo to postigli trebamo konkretne međuciljeve za 2030. i 2040.“, izjavio je zastupnik Christophe Hansen (EPP, Luksemburg).