Do jučer palmino ulje bilo je car među uljima, ali zadnjih godina glavna zvijezda među njima ono je od kokosova oraha. Kokosov orah dobio je naljepnicu 'superhrane', neizostavan je sastojak u kozmetici, ima ga čak u sredstvima protiv komaraca. Prema istraživanjima tvrtke GlobalData, 53 posto potrošača u globalnoj anketi navodi zdravstvene koristi kokosova ulja, to isto misli 72 posto američkih potrošača, za razliku od samo 37 posto nutricionista, ali malo ih prepoznaje njegov negativan utjecaj na okoliš.

'Drvo života', kako ga nazivaju, za trećinu Filipinaca zaposlenih na plantažama doista znači život, mada je zarada toliko bijedna da ih 60 posto živi ispod granice siromaštva.

Otkako je ušao u modu zadnjih desetak godina, glavni uzgajivači Indonezija i Filipini ne mogu udovoljiti deseterostruko uvećanoj potražnji, jača proizvodnja u Južnoj Americi, u Kolumbiji, Ekvadoru i Gvatemali. Samo na Filipinima 338 milijardi kokosovih stabala godišnje u prosjeku rodi 15.344 milijarde kokosovih oraha, uglavnom izvezenih u Kinu, SAD, Njemačku i Japan.

Sve što je od kokosa smatra se dobrim, sve od palmina ulja upitnim, prije svega zato što je proizvodnja palmina ulja na zlu glasu zbog uništavanja prirode i ljudi. Mada njezino ulje u različitim oblicima i proizvodima troši tri milijarde ljudi u 150 zemalja, a kokosovo je skuplje od njega, palma je u javnoj svijesti postala haripoterovski Lord Voldemort biljnog svijeta. Njoj se pripisuje sve ono strašno: zbog nje se pale milijuni hektara prašume, ona uzrokuje klimatske promjene (zbog industrijskih plantaža Indonezija je treći najveći zagađivač ugljičnim dioksidom na svijetu), zbog nje se tamane orangutani (6 do 12 dnevno, 50.000 u zadnja dva desetljeća) i druge životinjske vrste, razbijaju lokalne zajednice suočene sa siromaštvom...

No je li uzgoj uljnih palmi doista glavni uzrok ekoloških katastrofa u biljnom i životinjskom svijetu? Uspoređujući štetne posljedice proizvodnje različitih vrsta ulja na životinjski i biljni svijet, stručnjaci su došli do iznenađujućeg zaključka: Lord Voldemort biljnog svijeta nije uljna palma, nego kokosov orah! Barem kada je riječ o uništavanju životinjskih vrsta.

Prema zadnjim procjenama, u svijetu je zasađeno 20 milijuna hektara uljnih palmi, 85 posto u Indoneziji, Maleziji i Papui Novoj Gvineji, a kokosa 12,5 milijuna hektara, uglavnom na tropskim otocima. Već zbog razlike u veličini zasađenih površina uljna palma trebala bi više prijetiti okolišu od kokosove, ali nije tako. Problem s kokosom je u tome što se uzgaja na tropskim otocima, na kojima obitava izvanredan broj rijetkih životinjskih vrsta koje se ne nalaze nigdje drugdje nego u tom dijelu svijeta.

Unatoč benignoj reputaciji, zdravi pozitivac kokos stoga ima iznenađujuće negativan utjecaj na tropsku biološku raznolikost. Prema najnovijim podacima Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), proizvodnja kokosa po količini dobivenog ulja utječe na više životinjskih vrsta nego bilo koja druga uljna kultura, čak pet puta više od palmina ulja. Zbog njega je ugrožen opstanak 20,2 rijetke vrste, dok će ih zbog palmina ulja biti istrijebljeno 'samo' 3,8, uključujući sumatranske tigrove, slonove i orangutane.

U onih 20,2 koje ugrožava kokos ubraja se iznimno rijetka ptica zvana Marianne bijelih očiju (Zosterops semiflavus) s otoka Marianne na Sejšelima i leteća lisica (Pteropus howensis) s atola Ontong Java na Solomonskim otocima. Od 1945. viđene su samo na otocima, danas prekrivenim plantažama kokosa. Među ugroženima također je endemski filipinski miš-jelen (Tragulus nigricans), mali noćni preživač s filipinskih otoka Balabac, Bugsuk i Ramos, čarapa Sangihe (Tarsius sangirensis), mali primat iz roda Tarsius s indonezijskog otoka Sangihe, kao i endemska rajska muharica (Eutrichomyias rowley) s istog otoka...

Ali ono što uz kokosov orah posebno šokira jest maslina. Zbog nje je ugrožena 4,1 životinjska vrsta, mahom ptice, a to je više od utjecaja uljne palme ili soje, čiji uzgoj prijeti istrebljenju 1,3 vrste. Problem je u načinu berbe, u nas zvane 'češanje'. Zbog bolje arome maslinova ulja u Francuskoj, Italiji i Portugalu godišnje stradavaju milijuni ptica pjevica.

Naime tijekom zimskih mjeseci golem broj zakonom zaštićenih ptičica iz središnje i sjeverne Europe traži utočište u mediteranskom bazenu, počivajući noću u krošnjama maslina. Ali u vrijeme 'češanja', a ono traje od listopada do siječnja, berači to obavljaju specijalnim strojevima za usisavanje plodova s grana, no usisavanjem plodova, usisavaju i ptice. Da se berba obavlja tijekom dana, ptice bi pobjegle na vrijeme, ali kako se poglavito vrši noću jer hladnije temperature pomažu očuvanju arome ploda - zaslijepljene svjetlošću strojeva i dezorijentirane – pernate životinjice završavaju u kontejnerima s maslinama. Svake godine samo u Andaluziji tijekom berbe strada ih 2,6 milijuna, među njima i nekoliko britanskih ikoničkih vrsta kao što je crvendać. U tim maslinicima ptice doslovno umiru pjevajući.

'Broj ptica na poljoprivrednim površinama u Europi u zadnja tri desetljeća smanjio se za 55 posto, a noćna berba maslina još je jedan šokantan primjer toga kako moderne poljoprivredne prakse pogubno utječu na populaciju ptica', kaže za časopis Nature direktor britanskog Kraljevskog društva za zaštitu ptica Martin Harper. Rijetki u Andaluziji uzaludno traže zakonsku zabranu takve prakse, pa se ptičji masakr nastavlja, a ekolozi i potrošači o tome za sada šute.

Treba li stoga jednako kao uljnu palmu demonizirati kokos ili maslinu? U tom slučaju to bi trebalo učiniti i sa sojom jer zauzima 184 milijuna hektara tropske zemlje, gotovo šest puta više od površine nasada uljne palme ili kukuruza. Svi oni uzrokuju posljedice na okoliš, ali hraniti se i prehraniti mora sedam milijardi stanovnika, pa britanski biolog sa Sveučilišta Kent Erik Meijaard kaže da ono što prehrambenim sustavima doista treba jesu sistemske promjene, a ne fiksacije na nekoliko loših jabuka.

Mada čini 10 posto globalnih trajnih usjeva i samo četiri posto ukupne površine zasađene poljoprivrednim kulturama, uljna palma daje oko 30 posto svih biljnih ulja na svijetu te bi napuštanje njezine eksploatacije značilo drugu vrstu katastrofe, misli Erik Meijaard, naglašavajući da se umjesto toga treba obračunati s lošim politikama, neodrživim načinom uzgoja, nezajažljivim tvrtkama koje uništavaju sve pred sobom i masovnim kršenjem zakona bez sankcija.

Loša jabuka uskoro bi doista mogla biti i kokosovo ulje. Uz uništavanje okoliša, mit o 'superhrani' počinje blijedjeti otkako su neki stručnjaci, poput onih iz Američke udruge za srce, preporučili prestanak korištenja tog ulja za kuhanje, a iz britanske Zaklade za prehranu sugeriraju njegovu ograničenu konzumaciju te se predviđaju regulatorna ograničenja njegova korištenja u prehrambenoj industriji.

Propadanjem mita o kokosovom ulju očekuje se da će ga u prehrambenoj industriji zamijeniti neka druga, manje skupa verzija. Koja? Pa ona uljene repice i uljne palme.