'Naši polaznici su sami za sebe putujuća tehnologija. Mladi su i zaigrani, ali površni, no i ambiciozni. Polaznici koji su se prijavili i dobili stipendije već su sami po sebi motivirani i mislim da će biti pokretačka snaga. Smatram da smo ih u 11 dana inspirirali za poduzetništvo i da su mladi dobili širu sliku. Pomogli smo im i orijentacijski; da vide koji fakultet možda žele upisati i općenito u kojem smjeru žele ići, kako da budu konkurentni. Nacionalni kurikulum u Hrvatskoj i Europi premalo pozornosti posvećuje poduzetništvu. Uspjeli smo sažeti ključne elemente poduzetništva, ali i dati polaznicima priliku za timski rad jer bez toga nema uspjeha.

Druga generacija polaznika je u drugom 'raspoloženju'; buntovni su, brži u načinu razmišljanja jer ih na to tjeraju nove tehnologije, a s time su i kreativniji, imaju nove mogućnosti koje potiču tu kreativnost. Smatram da su to mladi ljudi puni znanja, no problem je to što ih školski sustav ne uključuje dovoljno; treba više timskog rada, postavljanje pitanja o onom što oni žele. U našem kampu je kontinuirana dvosmjerna komunikacija, koje nedostaje u klasičnom školskom sustavu, jer djeca uče napamet, tu i tamo rade prezentacije, no nedostaje komunikacije, a ona je ključna između tinejdžera i predstavnika škole', ističe Koletić.

Pratit će trendove u trećoj generaciji Youth Business Campa, a fokus svakako ostaje na poduzetništvu. Ove godine kao mentore su izabrali prošlogodišnje polaznike koji su za to izrazili želju, a prošli su trening prije toga.

'Kada je moj sin završavao srednju školu, želio sam ga upisati na neki poslovni program jer smatram da, neovisno o tome radi li se o umjetniku, srednjoškolcu koji ide u drvno-prerađivačku srednju ili u školu za konobara ili ekonomista, mora imati osnovna znanja o biznisu i poduzetništvu. Kako sina nisam mogao upisati u najbliži takav fakultet Bocconi u Milanu, nastao je projekt i program Youth Business Campa Adria Zagreb', pojasnio nam je Koletić.

U prostorima RIT-a, u kojima je kamp održan, polaznici su nas dočekali nasmijanih lica, s blagom nervozom i uzbuđenjem jer su se taman pripremali za završni pitch, predstavljanje svega što su naučili u 11 dana teorije i prakse. Kroz 21 predavanje bavili su se temama marketinga, prodaje, odnosa s javnošću, brendinga, a potom financija, osnova menadžmenta, leadershipa, intelektualnog vlasništva, ali i temama koje govore o različitosti kultura u svijetu. Na pitchu su, podijeljeni u dvije grupe, predstavili dvije ideje – hackl basketball kamp i kamp kemije i biologije. Svatko pritom ima određenu ulogu – jedan član tima daje uvod, drugi govori o financijama, treći o prodaji, četvrti o marketingu, a peti o pravnom aspektu.

'Prolaze sve kroz što prolazi jedan startup. Tijekom kampa govorili smo o startupima, izvorima financiranja i prikupljanju sredstava, ali i osobnim financijama. To je širok spektar koji bi po meni svaki srednjoškolac trebao proći, barem osnove, da bude stabilniji na tržištu rada i da zna u kojem smjeru želi ići', smatra Koletić.

Iz Kijeva je stigao i 15-godišnji Paul Besed Nykh, kojem je želja bila naučiti osnove biznisa kako bi se već sada pripremio za budućnost.

'Želio sam naučiti osnove, posebno marketing, jer inače volim proizvoditi bitove, a sada sam naučio i kako krenuti s poslom te kako predstaviti ljudima ideju. Za mene je ovo potpuno novo iskustvo zahvaljujući kojem sam počeo razmišljati na drugačiji način. Smjestili su me u poslovno okruženje u kojem sam shvatio sve što mi je dotad bilo nejasno. Smatram da bi se za kamp trebali prijaviti svi koji žele naučiti nešto novo, jer novo je uvijek dobro i potiče mozak na razmišljanje iz drugačije perspektive. Pomaže i da shvatimo čime se možda kasnije želimo baviti.

Shvatio sam i da će sve biti u redu ako imamo dovoljno znanja. Premda još ne znam koji bih fakultet htio upisati i čime bih se volio baviti, u ovih 11 dana dobio sam određeno znanje i perspektivu koji će mi pomoći u daljnjem usmjerenju i izboru', rekao je Paul koji je u Zagreb stigao prije četiri mjeseca, a zanimljivo je da mu se ovdje najviše sviđa to što ljudi sortiraju otpad.

Sofiia Bryzhyk u Zagreb je stigla prije tri mjeseca iz Kijeva. Premda kaže da joj se Zagreb doista sviđa i zahvalna je svima što su susretljivi i žele im pomoći, ipak se želi vratiti kući. U rodnom Kijevu završila je prvu godinu dizajna, a na Youth Business Campu vrijeme joj je, govori nam, prošlo jako brzo.

'Bilo je jako aktivno, s puno zanimljivih predavanja o biznisu i kako ga razviti. Također smo dobili priliku vidjeti kako posluju veliki brendovi poput Jane, Hrvatske pošte i L'Oreala. Najviše mi se svidio brending, a slušala sam i o arhitekturi, interijerima i dizajnu, pa kako je to ipak moje područje, možda mi je to bila i omiljena lekcija. Jednog dana voljela bih raditi kao dizajnerica, a na kampu sam naučila i kako krenuti s poslom', rekla je Sofiia.

Marko Macenić je 17-godišnji Zagrepčanin koji je završio drugi razred ekonomske srednje škole na Trešnjevci, no velika mu je želja raditi kao profesor geografije, stoga nakon završetka srednje škole želi upisati geografiju na Filozofskom fakultetu. Pritom ne isključuje ni Ekonomski fakultet, na kojem bi nastavio s edukacijom u području marketinga i brendinga. Taj mu je put između ostalog utabao i Youth Business Camp, za koji se prijavio na nagovor najboljeg prijateljice i prijateljice, prošlogodišnjih polaznika i ujedno Markovih ovogodišnjih mentora. Na prijavu ga je dodatno potaknula i profesorica informatike.

'Najviše mi se svidjelo to što smo učili na drugačiji način nego u školi – od prezentacija, interakcije do primijenjenog rada – što nije uobičajeno u školskom sustavu, a smatram da bi trebalo biti, jer tada znanje ne bi samo isparilo nakon testa. Zato savjetujem drugima da se prijave jer će naučiti puno iz ekonomije, a uz to će upoznati nove ljude s kojima će ostati u kontaktu. Ove godine imamo četvero Ukrajinaca, s kojima smo se sprijateljili, pa tako zajedno učimo, radimo, ali se usput i zabavimo', kaže Macenić.

Sa svojim je timom predstavio ideju kampa kemije i biologije koji bi se održao sljedeće ljeto u Londonu, a na kojem bi novo znanje i iskustvo stekli učenici iz Hrvatske, Poljske, Njemačke, Italije, Engleske i Ukrajine.

Iz Siska je u Youth Business Camp stigla Gabrijela Gmižić Barušić, 15-godišnjakinja koja je taman završila prvi razred srednje ekonomske škole.

'Smještena sam u Dječjem domu Vrbina Sisak te mi je socijalna radnica pričala o Youth Business Campu. Rekla je da ovdje možemo steći puno vještina, stoga sam se odlučila prijaviti. Moj smjer u srednjoj školi je poslovni tajnik i željela bih raditi u uredu, no rado bih nakon srednje upisala Pravni fakultet ili bankarstvo na Ekonomskom fakultetu. Omiljena lekcija na Youth Business Campu bila mi je ona o brendu jer je i sam profesor bio zabavan i pristupačan, dao nam je dobre primjere, bilo je puno i prakse, pa smo se povezali kroz timski rad.

Ovdje se zaista mogu sklopiti i doživotna prijateljstva, a sami mentori i profesori su zabavni i prenesu vam vještine i znanje koje možda nećete dobiti u srednjoj školi ili na fakultetu. Pomogli su nam puno i organizatori Danijel Koletić i Tina Mažuran koji su svih 11 dana širili pozitivu i optimizam', istaknula je Gabrijela, koju bismo u daljnjoj budućnosti mogli vidjeti i u ulozi poduzetnice.

Polaznica programa je i Antonia Kurtović, 19-godišnja Zagrepčanka koju posebno zanimaju digitalne tehnologije i poduzetništvo. Stoga je odlučila iskoristiti RIT-ovu stipendiju koju je dobila na natjecanju kako bi se prijavila na Youth Business Camp, na čiji je oglas naišla na Instagramu.

'Bilo je zaista zanimljivo, učili smo sve što poduzetnik treba znati; od financija, projektnog menadžmenta do prodaje, uz puno praktičnog dijela. Iznenadilo me koliko u Hrvatskoj postoji inkubatora za ideje. Nisam samo puno naučila, već i upoznala nove ljude s kojima ću se nastaviti družiti. Sviđa mi se to što su ljudi pristupačni i što nema straha od postavljanja bilo kakvih pitanja', kaže Antonia.

Želi upisati RIT, smjer International business program, nakon čega bi i sama rado zakoračila u poduzetništvo. Naime želja joj je osmisliti i napraviti aplikaciju na temu mentalnog zdravlja. Primijetila je, kaže, povećan broj ljudi koje pati od depresije i anksioznosti, stoga im tako želi pomoći.

Antonia i Gabrijela bile su u istom timu čija je ideja bio hackl (igra) basketball (košarkaški) kamp koji bi se održavao krajem kolovoza na Velom Lošinju, a osim natjecanja u košarci, bilo bi još raznih aktivnosti i zanimljivosti. Antonia i Gabrijela istaknule su da tim projektom žele potaknuti tinejdžere da se više bave sportom i da manje vremena provode na pametnim mobitelima, što naposljetku ide u prilog Antonijinoj želji da poboljša mentalno zdravlje mladih.

Program se izvodi u sklopu svjetske inicijative Share the knowledge Share the experience (Podijeli znanje, podijeli iskustvo), a koji provodi World Innovation and Change Management Insitute iz Ženeve.

'Bazira se na kvaliteti izvedbe, a najviše što možemo imati su grupe od deset, 15 ili 20 polaznika. Kad smo revidirali program ove godine, uveli smo i ljudske resurse jer smatramo da je i taj segment jako važan; da mladi vide kako se kompanije brinu o zaposlenicima i koji su sve to modeli. Ponosan sam, zadovoljan i zahvalan sponzorima – Jana, PBZ, Žabac Food Outlet i Pressclipping – koji su zajedno prikupili dovoljno novca da svih 11 polaznika ovdje bude besplatno. Sretan sam i što me dvoje ljudi tijekom kampa zvalo jer bi rado sudjelovali sljedeće godine, što znači da smo na dobrom putu. Treba biti strpljiv, kao i u svakom projektu. Pozvao bih roditelje da usmjere svoju djecu, potaknu ih da pohađaju takvo nešto', istaknuo je Koletić.

Youth Business Camp Adria Zagreb franšizni je model, a ove godine u istom terminu izvodi se u Sarajevu. I ove godine polaznike su organizatori odveli u posjet Zoološkom vrtu u Zagrebu i Specijalnoj bolnici Arithera kako bi vidjeli i onu stranu poslovanja koje možda nisu bili svjesni. Direktor ZOO-a Damir Skok pokazao im je kako posluju i kako se, primjerice, nabavlja životinja dok su u Specijalnoj bolnici Arithera od ravnateljice Arijane Hegediš Došen čuli kako funkcionira bolnica, koliko je zaposlenih i koliko košta jedna operacija; sve 'iza kulisa' čega pacijenti i posjetitelji ZOO-a nisu svjesni.

'Bilo je to osam mjeseci truda i rada, u čemu sigurno ne bih uspio bez svoje kolegice Tine Mažuran, a koja koordinira sve sa svim dionicima u procesu. Cijelo ovo iskustvo obuhvaća učenje, putovanje i pozitivan stres, jer kad stanete ispred generacije Z koja ima sve, ne znate kako će vas prihvatiti i reagirati. Ovo mi je najizazovniji projekt u životu - gledaju vas neki sa strahom, neki s ponosom, pa morate naći balans u toj komunikaciji da ne budete nametljivi, ali da isporučite ono što želite i ono što oni žele', zaključuje Koletić.