Ekonomska kriza u Francuskoj se iskazuje i neobičnim trendom. U proteklih nekoliko tjedana razljućeni radnici praktično su otimali svoje šefove zaključavajući ih u tvornicama. Prema pisanju Glasa Amerike, većina Francuza podržava takav oblik izražavanja nezadovoljstva radnika
Francuska se ponosi svojom tradicijom prosvjedovanja koja se proteže više od dva stoljeća, još od doba građanske revolucije. No Francuzi danas svoju ljutnju usmjeravaju na novu metu – ekonomsku recesiju i poslovne čelnike koje smatraju odgovornima.
U proteklih nekoliko tjedana radnici su u više navrata zaključavali svoje šefove, ne u Bastilji već u središtima kompanija koje su pribjegle otpuštanjima djelatnika. U takvim otmicama postoji i element pristojnosti. Jedan oteti šef rekao je da nije bilo tako loše te da je hrana bila dobra. Ipak, ovakvu praksu osudio je francuski predsjednik Nicolas Sarkozy koji se pribojava da bi recesija mogla dovesti do drugih oblika izražavanja nezadovoljstva.
Kako kaže sindikalni vođa Jean Francois Roubaud, zabrinuti su i čelnici kompanija. Robaud je izjavio za francuski radio kako razumije uznemirenost radnika oko njihove budućnosti, ali je dodao da su otmice direktora neprihvatljive.
Stopa nezaposlenosti u Francuskoj prešla je osam posto i najveća je u protekle dvije godine. Samo u siječnju i veljači ugašeno je 170 tisuća radnih mjesta. Predsjednik Sarkozy u petak je pokrenuo program za preobuku otpuštenih radnika.
S takvim ekonomskim pritiskom ne čudi da brojni Francuzi podržavaju privremene otmice direktora. Jedna anketa pokazuje da 45 posto građana smatra takvu praksu prihvatljivom. Prema drugoj anketi jedna trećina anketiranih podržava takve otmice, a 65 posto ima razumijevanja za to. Svega sedam posto Francuza im se protivi.
Stručnjak za ankete, Jerome Fourquet, pojašnjava rezultate ankete. Fourquet kaže da je važno staviti otmice direktora u kontekst ekonomske krize. Kompanije bankrotiraju i nezaposlenost se povećava. U međuvremenu, Francuzi su gnjevni na izvješća o bonusima i nagradama za direktore koji odlaze iz kompanija.
Jedan građanin Pariza kaže da gaji simpatije prema radnicima, ali osuđuje zatvaranja direktora u kompanijama. On kaže da nasilne situacije obično vode ka nasilju te vjeruje kako bi više Francuza trebalo usvojiti nenasilne metode kakve je prakticirao indijski politički vođa Mahatma Gandhi.
22-godišnji Emmaneul Miranda ima manje simpatija za radnike. Miranda ne vjeruje da su zatvaranja direktora rješenje problema jer, kaže on, tvrtke nisu izabrale ekonomsku krizu.
No otmice direktora, kako izgleda, daju rezultata. U većini dosadašnjih slučajeva uprave kompanija pristale su na ponovno otvaranje razgovora o kompenzacijama ili povećanju otpremnine za otpuštene radnike.