Stoji li (još) netko drugi iza ponude malo poznatog njemačkog Rixecker Investmenta (RI) o preuzimanju Metalske industrije Varaždin (MIV), hrvatske metalske tvrtke koja spada među najveće europske proizvođače armatura i fazona? Za Franju Tureka, direktora i jedinog člana uprave MIV-a, dvojbe nema da je upravo tako, može se zaključiti iz dokumenta objavljenog na Zagrebačkoj burzi u kojem se osvrće na ponudu RI, vlasnika 33,6 posto dionica MIV-a, da preostale dionice varaždinske tvrtke kupi po cijeni od 3.050 kuna
Franjo Turek poznatiji je široj hrvatskoj javnosti kao ravnatelj SOA-e, jedne od hrvatskih tajnih službi, krajem devedesetih, a u MIV je došao nedugo nakon što je morao dati ostavku na mjesto ravnatelja POA-e 2006., godine tijekom koje je, prema pisanju Berliner Zeitunga, skupljao za njemački BND informacije o poslovima Hypo Alpe Adrije u Hrvatskoj.
Iako drži da je ponuđena cijena za preostalih 66,4 posto dionica MIV-a određena sukladno Zakonu o preuzimanju trgovačkih društava, što je potvrdila i Hanfa, Uprava MIV-a smatra da ne predstavlja fer vrijednost dionica, odnosno da ponuđena cijena nije primjerena ako se u obzir uzme knjigovodstvena vrijednost MIV-a. Naime, knjigovodstvena vrijednost dionice je 4.992 kune, tj. 61 posto više od ponuđene cijene dionica čija je tržišna cijena u kolovozu bila 2.900 kuna.
'Ponuditelj nema materijalnih i financijskih potencijala prema javno dostupnim podacima. Naime, RI je osnovan 2009., ima dvoje zaposlenih i kapital od 500 eura', upozorava Turek.
Uprava MIV-a posebno ukazuje na to da je RI na posljednjim dvjema glavnim skupštinama MIV-a pokušao ostvariti svoje interese protivno drugim dioničarima, kao i da je njemačka tvrtka iskazivala nezadovoljstvo poslovanjem varaždinske tvrtke od 2008. do 2010., ignorirajući globalnu krizu i rast i uštede koji ostvaruje od 2011. godine. Uz to, prije održavanja lanjske Glavne skupštine, RI je zatražio informacije o poslovima MIV-a, čemu nije udovoljeno, jer takve informacije nije dobio nijedan dioničar.
'Slijedom toga, Uprava sumnja da će ponuditelj kontinuirano i na dugoročnoj osnovi pridonijeti pozitivnim trendovima u razvoju MIV-a, budući da nema jasnu viziju pravca razvoja', ističe Turek.
Uprava MIV-a navodi da bi u ozbiljnoj ponudi za preuzimanje bilo za očekivati da ponuditelj predstavi tvrtku i prezentira svoje potencijale koje će koristiti za ostvarivanje budućeg poslovanja, ali to nije napravljeno, jer 'takvog potencijala nema, što je vidljivo iz javno dostupnih podataka'.
'U ponudi za preuzimanje RI navodi da ne djeluje zajednički s bilo kojom drugom fizičkom ili pravnom osobom. No dionice MIV-a temeljem kojih je nastala obveza davanja ponude za preuzimanje RI je stekao od Hydrotech General Tradinga čiji je vlasnik Hermann Krauth u poslovnim i privatnim odnosima s RI, a s druge strane je desetak i više godina u poslovnim odnosima s MIV-om s kojim je poslovao do kraja 2009. Temeljem navedenih okolnosti, Uprava MIV-a potvrdila je svoje sumnje da se radi o zajedničkom djelovanju o kojem je izvijestila nadležnu instituciju', ističe Turek, a takav stav podržalo je i Radničko vijeće.
Turekova sumnja u netransparentnost novih vlasnika zanimljiva je s obzirom na to da se do sada nije znalo tko je vlasnik MIV-a. Naime, među deset najvećih dioničara donedavno je bilo čak osam skrbničkih računa, a sada ih je samo tri.
