'Gazprom je u egzistencijalnoj krizi. Izgledi za daljnji rast su ograničeni i tvrtka da će u jednom trenutku morati značajno smanjiti proizvodnju', rekao je Adnan Vatansever, stručnjak za Rusiju sa sveučilišta King's College u Londonu za Politico.

Pozicija je to u kojoj Gazprom nije navikao biti. Transformiran iz sovjetskog ministarstva plina u prvo sovjetsko državno korporativno poduzeće 1989. godine, Gazprom je u potpunosti privatiziran pod bivšim ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom. Dolaskom Vladimira Putina na vlast kompanija je vraćena pod kontrolu države i postaje njezina krava muzara.

'Putin je odlično upućen u plinski biznis. On je gotovo neslužbeni direktor Gazproma', navodi Vatansever.

Za sada tvrtka još uvijek isporučuje gomile novca svojim gospodarima. Unatoč padu izvoza u EU za 48 posto u prvih osam mjeseci ove godine u odnosu na lani, Gazpromova se dobit više nego udvostručila u prvoj polovici 2022. zahvaljujući skoku cijena plina. Prema nekim procjenama, dnevno zarađuje čak 100 milijuna eura. Kompanija je nedavno podijelila 20 milijardi eura dividendi, što je najveća isplata u povijesti ruskog tržišta kapitala.

Opet gledano dugoročno, poslovni izgledi Gazproma su sumorni. Iako će cijene plina, kako se sad čini, ostati visoke barem sljedeće dvije godine, postavlja se pitanje što će biti nakon toga.

'U drugoj polovici ovog desetljeća sigurno će biti upitno može li Gazprom nastaviti kao dosad. Izgledno je da će se smanjiti proizvodnja, a time i veličina kompanije', smatra James Henderson s neovisnog Oxford Institute for Energy Studies.

Vatansever očekuje da će Gazprom početi osjećati financijski udar 2025. ili možda i ranije, ovisno o razinama cijena i o tome koliko će brzo Europa smanjivati ovisnost o ruskom plinu. Kompaniji ostaje mogućnost okretanja tržištu Kine, ali to neće moći u kratkom roku nadoknaditi gubitke u Europi.

Unatoč problemima Gazproma, Putin neće dopustiti da on bankrotira ne samo zbog njegove simbolične vrijednosti, već i zato što kontrolira cijeli sustav plinovoda u Rusiji i opskrbljuje polovicu zemlje energijom.

Ruski predsjednik je, čini se, uvjeren da se stari izvozni odnosi mogu ponovno izgraditi. Govoreći na energetskoj konferenciji u Moskvi ovog tjedna, rekao je da je Rusija pouzdan i nepolitički dobavljač energije te je čak ponudio ponovno pokretanje isporuke plina kroz dio plinovoda Sjeverni tok 2. Međutim teško je vjerovati da će Europa, posebno Njemačka, nakon završetka rata u Ukrajini obnoviti energetske odnose s Moskvom u obimu kakav je bio prije invazije.

Gazpromu to ostavlja ogromnu rupu u financijama jer je prije rata Europa činila oko 70 posto njegovih ukupnih prihoda. Zbog toga će se u budućnosti tvrtka morati oslanjati na druga četiri tržišta.

Prvo je tržište bivših sovjetskih republika, poput Bjelorusije i zemalja središnje Azije, na kojem Gazprom prodaje plin po sniženoj cijeni pod političkim diktatom Moskve koja putem energenata nastoji zadržati utjecaj u nekadašnjem sovjetskom carstvu. Ali Gazprom na ovom tržištu zarađuje manje od pet milijardi eura.

Druga opcija je snažno se okrenuti Aziji, posebice Kini. Rusija opskrbljuje Peking s oko 16 milijardi kubičnih metara plina godišnje putem plinovoda Snaga Sibira otvorenog 2019. godine. Najavljeno je da će se osigurati još 10 milijardi kubičnih metara plina putem novog plinovoda na dalekom istoku Rusije, što bi trebalo krenuti za dvije do tri godine. Planiran je i novi plinovod Snaga Sibira 2, kapaciteta 50 milijardi kubnih metara, čija izgradnja neće započeti do 2024. godine.

Opet to će biti otprilike upola manje od 150 milijardi kubičnih metara, koliko je Gazprom godišnje znao isporučiti Europi. Uz to, ključno je pitanje cijene. Trenutno Rusija prodaje plin Pekingu po puno nižoj cijeni od one koju je Gazprom dobivao u Europi. Čak i ako izvoz u Kinu bude veći od sad planiranog, pitanje je hoće li kompanija ikad više zarađivati toliki novac kao poslujući s Europom.

Treća opcija je da se Gazprom više posveti izvozu ukapljenog naftnog plina, LNG-a. U njegovu vlasništvu su dva od četiri ruska LNG terminala, s tim da tvrtka u tom sektoru kaska za konkurencijom. Problem je i to što je potrebna tehnologija u potpunosti zapadnjačka i jako ju je teško nabaviti pod sankcijama. Rusija je planirala biti među četiri najveća izvoznika LNG-a na svijetu do 2030., ali sad bi to moglo potrajati i do 2040. godine.

Prodaja LNG-a, čak i kada se uračunaju druge ruske energetske kompanije poput Novateka, još uvijek neće biti dovoljna da nadomjesti izgubljene količine u Europi. Stručnjaci procjenjuju da Rusija može proizvesti najviše 42 milijarde kubičnih metara sa svojim trenutnim terminalima.

Put koji najviše obećava za širenje Gazpromova poslovanja čini domaće tržište. U svom ovotjednom govoru Putin je pozvao na 'plinofikaciju društva' — povezivanje domova, škola i bolnica s plinskom mrežom i održavanje opskrbe ruskog gospodarstva jeftinom električnom energijom.