Novi guverner njemačkog Bundesbanka Jens Weidmann dugogodišnji je bliski suradnik kancelarke Angele Markel, no njegov novi posao podrazumijeva i neovisnost od politike, pa medijski komentatori zaključuju da Weidmannu slijede sukobljavanja s politikom vladajućih, koju je i sam donedavno zastupao
Iako je tijekom pet godina kao savjetnik za ekonomska pitanja njemačke kancelarke Angele Merkel naučio biti u pozadini, novi guverner Bundesbanka Jens Weidmann itekako je sposoban za političke igrice u vlastitu korist.
Najbolji primjer toga jest način na koji je za njegovu zamjenicu u Bundesbank imenovana Sabine Lautenschläger, donedavno čelnica Savezne financijske agencije za nadzor (BaFin).
S obzirom da se u Njemačkoj već tjednima vodi javna rasprava o nedostatku žena na najvišim pozicijama u gospodarstvu, imenovanje Sabine Lautenschläger predstavljeno je kao korak u dobrom pravcu. Time se javnosti pohvalio vicekancelar Guido Westerwelle, koji je stručnjakinji i službeno ponudio mjesto druge osobe u Bundesbanku, što je ona odmah prihvatila.
No, kako izvještavaju njemački mediji, prijedlog je zapravo došao od novog guvernera Weidmanna, koji je odlično surađivao s Lautenschläger proteklih godina, naročito u vrijeme svjetske financijske krize.
Weidmann ga je prvo iznio kancelarki Merkel, koja ga je onda prenijela svojem zamjeniku Westerwelleu. Na kraju su svi profitirali: vlada se mogla pohvaliti uzdizanjem jedne žene na vrlo važnu i visoku poziciju u državi, dok je Weidmann dobio zamjenicu po vlastitom izboru.
Sa 42 godine najmlađi guverner Bundesbanka u njegovoj dugoj povijesti, Weidmann je bio i najmlađi savjetnik koji je radio u uredu kancelarke. To mu nije smetalo da se nametne kao jedan od ključnih suradnika Angele Merkel, poznat po stručnosti, efikasnosti i lojalnosti. Weidmann je, primjerice, dogovarao spašavanje Opela, kada je ovaj proizvođač automobila bio na rubu propasti.
Na novoj poziciji stvari će biti znatno drukčije. Bundesbank i njemačka vlada već imaju nesuglasice oko Merkeličinog plana za uspostavljanje europske ekonomske vlade, što bi trebalo dugoročno stabilizirati euro.
Tu politiku za Merkel je velikim dijelom formulirao baš Jens Weidmann, koji će joj sada morati oponirati kao guverner Bundesbanka. Također, Weidmann automatski postaje član uprave Europske središnje banke, čiji je novi politički zadatak spašavanje europske monetarne unije.
Njemački analitičari smatraju da Weidmannu neće trebati dugo vremena za dokazivanje vlastite neovisnosti o bivšoj šefici, bez koje ne bi postao guverner Bundesbanka. Podsjećaju na takozvani 'duh Frankfurta', u kojem je sjedište Bundesbanka, po kojem se vodeći ljudi glavne državne financijske institucije vrlo brzo prepoznaju kao moćni i neovisni igrači, što potvrđuju brojni primjeri iz prošlosti.
Najpoznatiji od njih je ekonomist Jürgen Stark, koji je devedesetih za tadašnjeg ministra financija Thea Waigela osmislio zakon koji je predviđao budžetski profit od zlatnih rezervi koje ima Bundesbank.
Starkov prijedlog tada nije prošao, ali nedavno je s njega obrisana prašina. Ispostavilo se da je najveći protivnik te ideje glavni ekonomist Europske središnje banke – Jürgen Stark! Berlinski kuloari prepričavaju i telefonski razgovor između Starka i službenika ministarstva financija u kojem je Stark pitao tko se uopće dosjetio tako glupe ideje?!
Slično bi se vrlo brzo moglo dogoditi i novom guverneru Jensu Weidmannu, koji dosad nije imao primjedbi na kupovanje vladinih mjenica od strane Europske središnje banke. Bundesbank je pak potpuno protiv takve prakse, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se Weidmann sada postaviti. Nitko ne očekuje da se ambiciozni ekonomist neće znati izvući iz tog škripca, jer inače sigurno ne bi ni postao najmlađi guverner Bundesbanka.
