Hrvatska ima najvišu ukupnu stopu smrtnosti od raka, najvišu stopu smrtnosti od kolorektalnih oblika raka i drugu najvišu stopu smrtnosti od respiratornih oblika raka od svih država skupine EU27+UK te se općenito za sve najučestalije uzroke smrti nalazimo u donjem kvartilu.

No nije sve tako crno – Hrvatska ima priliku do 2040. godine smanjiti opterećenje bolestima za 34 posto što bi značilo 100.000 manje umrlih tijekom tog razdoblja te devet milijardi eura dodatnog godišnjeg BDP-a uslijed manje preranih smrti i boljeg zdravstvenog stanja među stanovništvom. Uz to, više od 70 posto učinka poboljšanju zdravlja stanovništva moglo bi se postići prevencijom, a ne liječenjem.

Ovo su samo neki od zaključaka najnovije analize tvrtke McKinsey & Company pod nazivom "Ostvarivanje zdravstvenog potencijala Hrvatske" (Achieving Croatia’s Health Potential) u kojem tvrtka otkriva trenutne zabrinjavajuće trendove, ali i prilike za unaprjeđenje zdravstvenog sustava Hrvatske.

Usprkos naprecima u produljenju očekivane životne dobi unutar zadnjih sto godina, Hrvatska po životnom vijeku stanovništva i dalje zaostaje za prosjekom EU. Uz pad zdravog životnog vijeka između 2012. i 2019. godine, hrvatski građani sada provode više od četvrtine svog života u lošem zdravstvenom stanju. Ovdje je važno za napomenuti da je većina analize zdravstvenih rezultata namjerno bazirana na podacima do 2019. godine, tj. prije disrupcija uzrokovanih pandemijom koronavirusa. Čak i kada se uzme u obzir relativno stara populacija Hrvatske, stopa smrtnosti u državi je 17 posto iznad prosjeka EU27+UK država što Hrvatsku stavlja samo ispred Litve, Latvije, Mađarske, Rumunjske i Bugarske. Analiza pokazuje kako Hrvatska ima najvišu stopu smrtnosti od raka u EU27+UK skupini, najvišu stopu kolorektalnih oblika raka, drugu najvišu stopu respiratornih oblika raka te smo općenito za sve najučestalije uzroke smrti među sedam najgorih država skupine.

Hrvatska ima priliku ostvariti 100.000 manje smrtnih slučajeva

Hrvatska bi do 2040. godine, koristeći već postojeću tehnologiju i pristupe, mogla smanjiti teret bolesti za 34 posto što bi u prosjeku predstavljalo 27 dodatnih zdravih dana po osobi godišnje. To bi značilo da bi do 2040. godine bilo čak 100.000 manje smrtnih slučajeva uzrokovanih bolestima te da bi prosječna osoba od 65 godina mogla biti zdrava kao današnji 55-godišnjak. Ovakva situacija bi do 2040. godine hrvatskom gospodarstvu donijela do devet milijardi eura dodatnog godišnjeg BDP-a zbog smanjenog broja preranih smrti i težih zdravstvenih stanja te povećane produktivnosti.

Više od 70 posto pozitivnog pomaka u zdravlju stanovništva moglo bi se postići prevencijom, a ne liječenjem. Od toga, 31 posto moglo bi doći iz promjena u ponašanju te društvenih i okolišnih faktora poput smanjene konzumacije alkohola i duhana, zdravijih prehrambenih navika, vježbanja te čišćeg okoliša. Zdravstvene intervencije u smislu korištenja preventivnih lijekova za srčane bolesti, moždane udare i dijabetes kao i preventivni lijekovi protiv infekcija te cijepljenja mogli bi pridonijeti s još 42 posto.

Podaci ukazuju na neke negativne trendove poput iznadprosječnih stopa pušenja i pretilosti u Hrvatskoj koje su veće za dva do tri puta nego u vodećim državama te su pokazali da se tri puta više hrvatskih građana ne bavi nikakvom fizičkom aktivnosti u usporedbi s najaktivnijom državom iz skupine. Hrvatski građani također konzumiraju velike količine šećera i soli – Hrvatska se u promatranoj skupini država nalazi na petom mjestu po broju kalorija iz dnevnog unosa šećera i zaslađivača, djelomično zbog velike konzumacije pića zaslađenih šećerom, a dnevni unos soli na razini države znatno je iznad preporučene vrijednosti. Ni rezultati zagađenja zraka nisu pozitivni jer pokazuju da se Hrvatska nalazi na petom mjestu skupine po stopi smrtnosti uzrokovanih zagađenjem okolišnog zraka. Ono što je pozitivno su podaci kako hrvatski građani konzumiraju manje alkohola od EU27+UK prosjeka te da se udio pušača u Hrvatskoj smanjio brže od europskog prosjeka. Ipak, hrvatski građani imaju najveći udio osoba s povišenim krvnim tlakom, te treću najvišu prosječnu razinu nezdravog kolesterola u krvi.

Prebacivanje fokusa na prevenciju i učinkovitiju zdravstvenu skrb doprinijelo bi dugoročnoj financijskoj održivosti zdravstvenog sustava

Analize pokazuju da je, unatoč redovnim sanacijskim intervencijama vlade u ukupnom iznosu od oko 1,8 milijardi eura između 2017. i 2022. godine (ili oko 10 posto ukupnih sredstava utrošenih na javno zdravstvo), na kraju 2022. godine sektor javnog zdravstva imao i dalje više od 1 milijarde eura duga, što zapravo predstavlja povećanje od oko 360 milijuna eura u odnosu na kraj 2017. godine. S obzirom na to da se HZZO uglavnom financira iz doprinosa zaposlenika, za očekivati je da bi se ti problemi mogli pogoršati kako se broj radno sposobnog stanovništva, a time i mogućih doprinosa od strane zaposlenika nastavi smanjivati, usporedno s rastućim troškovima skrbi uslijed starenja stanovništva.

Ipak, u kratkom i srednjem roku, financijska situacija nije toliko kritična. Oko 80 posto iznosa intervencija odobreno je nakon početka pandemije koronavirusa, a prosječni porast duga od oko 70 milijuna eura godišnje od 2017. od 2022. godine predstavlja svega nešto više od 2 posto ukupnih godišnjih troškova zdravstva. Također, Hrvatska je za javno zdravstvo prije pandemije izdvajala oko 5,6 posto svojeg BDP-a te se po ovome nalazila ispod prosjeka EU27+UK od 6,2 posto. Ako se gledaju ukupni troškovi zdravstvene zaštite, ova je razlika još i veća, s obzirom na to da je Hrvatska prije pandemije trošila oko 6,9 posto BDP-a dok je prosjek EU27+UK iznosio oko 8,4 posto.

To ukazuje kako bi, umjesto fokusa na izravno smanjenje troškova javnog zdravstva, Hrvatska mogla staviti veći fokus na prevenciju i učinkovitiju zdravstvenu skrb u cilju poboljšanja zabrinjavajućeg zdravstvenog stanja nacije i time ostvariti dugoročne uštede. Hrvatska već sad troši oko 3 posto sredstava za zdravstvo na preventivne mjere, što je iznad prosjeka EU27+UK (2,6 posto), ali bi mogla razmotriti preusmjeravanje i reprioritizaciju svojih aktivnosti vezanih za preventivu kako bi dodatno smanjila smrtnost i teret bolesti. To bi se moglo postići koncentriranjem na ključne faktore rizika kao što su visoki krvni tlak, loša prehrana i pušenje duhana – tri najveća doprinositelja smrtnosti i bolesti u Hrvatskoj u kojima zaostaje za državama iz skupine.

Zdravstveni sustav budućnosti

Na temelju opsežnog iskustva u temama zdravstva i zdravstvene zaštite, McKinsey je razvio okvir nazvan "Zdravstveni sustav budućnosti" koji služi kao nacrt za postizanje optimiziranog zdravstvenog sustava koji koristi moderna tehnološka rješenja te najnovije medicinske, zdravstvene i operativne prakse. Takav pristup može pomoći državama, uključujući Hrvatsku, da otključaju i iskoriste potencijale svojih zdravstvenih sustava te poboljšaju njihove ključne pokazatelje – zdravstvene ishode, iskustva pacijenata i financijsku održivost zdravstvenog sustava.

Ključne mjere za poboljšanje zdravlja stanovništva u Hrvatskoj su adresiranje društvenih determinanti zdravlja, fokusiranje na prevenciju bolesti i promociju zdravlja te usmjeravanje prema učinkovitijim modelima zdravstvene skrbi. Mjere za pružanje brzog pristupa učinkovitoj skrbi visoke kvalitete u situacijama kada je ona potrebna uključuju implementaciju skrbi temeljene na podatkovnoj analizi, optimizaciju struktura pružanja skrbi te osiguranje kliničke i operativne izvrsnosti. Uz ovih šest mjera potrebna su i četiri potporna mehanizma kako bi se takva promjena sustava omogućila i održala – poticaji zdravstvenim ustanovama koji su usklađeni s prioritetima zdravstvene skrbi, poboljšano upravljanje radnom snagom, digitalizacija i napredna analitika, teunaprjeđenje medicinskog istraživanja i razvoja.

Samo digitalizacija i napredna analitika mogla bi donijeti preko 550 milijuna eura uštede godišnje, uz efikasnije i bolje funkcioniranje sustava zdravstvene skrbi.

'Ostvarivanje učinkovite i trajne promjene može biti teško, posebno za zdravstvene sustave jer često imaju visoki stupanj regulacije, fragmentirani su te uključuju složene opskrbne lance u kojima se nalaze mnoge zainteresirane strane koje su često u neskladu. Često su i izolirani, s primarnim fokusom na specijalnosti, a ne na iskustva pacijenata i zdravstvene ishode. Na temelju opsežnog iskustva McKinseyja u transformacijama, uključujući one zdravstvenih sustava i pružatelja usluga, znamo da promjena u domeni zdravstvene zaštite zahtjeva uvjerljiv argument zašto je promjena potrebna, jasnu viziju što se njome želi postići, konkretni program njenog ostvarenja, aktivno uključivanje ključnih dionika i kontinuiranu transparentnost prema javnosti po pitanju njenog napretka i rezultata', zaključio je Tomislav Brezinščak, jedan od koautora analize te direktor Adriatic regije i partner u McKinsey & Company.