Prije šest godina prvi put smo pisali o Duhu u boci. Bilo je to vrijeme početaka ozbiljnije craft proizvodnje džina u Hrvatskoj. Otvorilo se tad nekoliko malih pogona širom zemlje, među kojima i onaj u zagrebačkom Rudešu, na čelu s Bušićem i Anadolcem.

Bila je to tad egzotična djelatnost, poduhvat nekolicine fanova žestokih pića s upitnom budućnošću u zemlji u kojoj ispijanje džina nema takvu tradiciju kao pivo ili vino.

Međutim procjena nekih, među kojima je bio i vaš novinar, da priča s džinom u Hrvatskoj neće proći pokazala se totalno promašenom. Već 2019., u prvoj godini punog poslovanja, Duh u boci imao je 335.300 eura prometa i 100.000 eura čiste zarade. Iste godine džin Old Pilot's na natjecanju u Engleskoj proglašen je najboljim na svijetu.

Bušić i Anadolac uspješno su prebrodili i pandemiju covida. Uz džin, krenuli su s proizvodnjom i prodajom votke. Prostor u Rudešu postao im je premali pa su se preselili na Jankomir. Broj nagrada pritom je iz godine u godinu samo rastao, a prihodi su probili granicu od milijun eura.

O tome koji su im daljnji planovi i gdje vide Duh u boci u narednih šest godina, u intervjuu za tportal govorio je Tomislav Anadolac.

Jesu li se stvari odvile onako kako ste se nadali ili ste i vi iznenađeni svime što ste postigli od otvaranja destilerije 2018.?

Krenuli smo iz hobija, razigranosti i znatiželje. Priča se u kratkom vremenu puno bolje razvila nego što je to bilo tko od nas očekivao. Znam da Hrvoje nije očekivao ovakav rast. Ja sam ipak imao neku viziju da ovo može biti velika stvar. Kad smo počeli osvajati svjetska priznanja, više nije bilo - hoćemo ili nećemo. Priča se zakotrljala i jedno je vodilo drugom prirodnim tijekom. Danas smo percipirani kao iznimno uspješan brend i firma, što jesmo. Ali nitko ne vidi put koji smo morali prijeći da bismo došli do toga, od brojnih izazova na tržištu pa do covida. Mogli smo nestati u pandemiji i nitko ne bi znao za nas.

Što je bilo presudno za tako brz rast poslovanja? Jesu li to bile brojne nagrade ili nešto drugo?

Sad s odmakom mogu reći da su sve stvari dolazile u pravom trenutku. Čak se i taj covid pokazao dobar za nas. U prvi tren mislili smo da nam nema spasa. Sjećam se, sjedili smo Hrvoje i ja u destileriji. I on meni govori da je ostvario sve što je želio i da je sad gotovo. Gledam ga i ne vjerujem što kaže. Ja se držim one Krležine - 'nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo'. U svakoj situaciji ima izlaza. Jedina razlika između uspješnih i neuspješnih je u tome što su neuspješni u jednom trenutku odustali.

Kažete da se covid pokazao kao nešto dobro. U kojem smislu?

Iskoristili smo to za preseljenje u novi prostor na Jankomiru. Isto tako, dobili smo vrijeme da se posvetimo onome što je oduvijek bio naš san, a to je proizvodnja viskija. Hrvoje je organizirao sve to jer oprema koja se koristi za džin nije dostatna za viski. Njegova proizvodnja je puno kompleksnija. Siguran sam da bez covida danas ne bismo govorili o viskiju. Da bi se nešto u Europskoj uniji zvalo viski, mora odležati tri godine i jedan dan u drvenoj bačvi. Sad imamo prve količine spremne za pakiranje. Trenutno radimo na dizajnu boce i brendiranju. Neće se prodavati pod imenom Old Pilot's, već će biti drugi brend.

To je velika stvar za vas. Mislite li da ćete se moći nositi s konkurencijom viskija iz Škotske, Irske i Amerike?

Prije 20 godina nitko ne bi pio viski koji nije iz te tri zemlje. Ali danas više nije tako. Imate viski iz Japana, Tajlanda, Kanade i Švedske, koji su brutalno dobri proizvodi. Tržište je znatiželjno i željno nečeg drugačijeg. Povrh toga, čeka nas nestašica viskija na tržištu jer je zbog covida i pada potražnje zatvoren velik broj malih destilerija širom svijeta. Mislim da ćemo s našim viskijem izaći u pravom trenutku.

Je li netko od znalaca kušao vaš viski? Kakve su ocjene?

Poslali smo prve inačice svjetski priznatim konzultantima i opinion makerima u industriji jakih alkoholnih pića. Dobili smo jako ohrabrujuće rezultate. Bolje nego što smo očekivali. Mislim da imamo dobre temelje da napravimo odličan proizvod. Hrvatska ne postoji na karti svijeta kao proizvođač viskija. Mi ćemo to promijeniti.

Dotad će džin i votka biti vaši glavni proizvodi. Koje vam od tih pića donosi najveće prihode?

Primarna verzija džina London dry i dalje čini 60 posto prodaje, 30 posto je votka, a 10 posto odležani džin u drvenim bačvama. Prisutni smo u 16 zemalja, ali nam je Hrvatska i dalje glavno tržište. Zanimljivo je to što mnogi s podcjenjivanjem gledaju na Hrvatsku, kao mi smo premali. Ali ljeti, u ta tri-četiri mjeseca, Hrvatska se pretvara u tržište od 15 do 20 milijuna ljudi. Turisti uglavnom žele probati lokalne proizvode. A ono što im se svidi traže i kad se vrate u svoje zemlje.

Prije šest godina u Hrvatskoj je, ubrajajući vas, postojalo četiri, pet destilerija džina. Kakva je sad situacija?

Nedavno mi je Hrvoje rekao podatak da u Hrvatskoj trenutno postoji čak 95 etiketa džina. Mislio sam da ih je 30-40, tako da me to iznenadilo. Pojavom puno malih destilerija dolazi do zasićenosti tržišta i džin je kao kategorija žestokog pića u stagnaciji. Primjetno je i to da su velike tvrtke počele kupovati male potentne firme jer su im počele nagrizati tržišni udio.

Imate li vi ponuda za kupnju tvrtke ili ulazak nekog većeg ulagača u suvlasništvo?

Trenutno smo u pregovorima s velikim investitorom. On je zainteresiran za ulazak. To je sve što vam zasad mogu reći o tome.

Kolika vam je ukupna godišnja proizvodnja?

Destilerija ima kapacitet od 250.000 boca raznoraznih proizvoda. Ali još nismo došli do tih brojki. Opet, s trenutnim rastom potražnje prostor na Jankomiru, u kojem smo u najmu, uskoro će nam postati premali. Zbog toga idemo u izgradnju destilerije na području Jastrebarskog.

Zašto baš tamo?

Jastrebarsko je jako blizu Zagreba. Nalazi se na najvećem migracijskom putu u Hrvatskoj, autocesti Zagreb – Karlovac. Velik broj ljudi koji se nađe na tom pravcu, pogotovo ljeti, ima potrebu istražiti našu zemlju. Tu vidimo velik potencijal. Želimo ih dovesti u našu destileriju, a koja će uz proizvodnju imati dio za edukaciju te kušaonicu. Zanimljivo nam je i to što se iznad Jastrebarskog na Plešivici stvara nova priča. Taj kraj smatra se champagne regijom Hrvatske. Imate veliki broj vinarija i mi ćemo se lijepo uklopiti u sve to.

Kolika će vas investicija koštati?

Zasad vam mogu reći da je zemljište kupljeno i da se radi projekt zgrade. Za koliko vremena bi to trebalo zaživjeti, ne znam. Nama je u glavi da to bude što prije. Vidjet ćemo koliko će to dopustiti trenutna situacija na tržištu i kad je riječ o radnoj snazi i o građevinskim dozvolama. Samostalno ulazimo u investiciju. Destilerija će biti arhitektonski dragulj, a prilikom gradnje i opremanja koristit ćemo što više održivih tehnologija i materijala.

Koji broj ljudi planirate zaposliti?

Sad smo na sedam, osam ljudi. Nama je iznad svega najvažnije da imamo povjerenje u djelatnike. U ovoj djelatnosti imate dosta poslovnih tajni. U novoj destileriji želimo napraviti dovoljno automatiziranu proizvodnju tako da nam broj zaposlenih ne bude veći od 20. Nekad sam imao san da ćemo i kad povećamo proizvodnju sve raditi ručno. Od punjenja, lijepljenja etiketa do zatvaranja boca voskom. Ali te vam repetitivne poslove nitko ne želi raditi, a uz to u Hrvatskoj imate manjak radne snage. Moramo sam se odmaknuti od tog sna. Sad gledamo kako sve posložiti, a da opet zadržimo taj craft duh destilerije.

Zar nije neminovno da taj duh s vremenom nestane? Ipak postajete sve ozbiljniji biznis.

Trudit ćemo se zadržati ga što dulje. Kao i na početku, znatiželja je ta koja nas vuče dalje. Što znači stvoriti firmu vrijednu, naprimjer, 100 milijuna eura? Ne zato što je bitno tih 100 milijuna, nego zato što je, osobno meni, bitno to iskustvo. Što znači biti uspješan poduzetnik na svjetskoj razini? Što znači da se tvoj proizvod koji si osmislio u maloj garaži u Rudešu za nekoliko godina počne pojavljivati u svjetskim restoranima? To su sve izazovi. Dolazimo, nažalost, iz okruženja u kojem je apsolutno sve nemoguće. Kaj bute vi!? Džin iz Hrvatske!? Viski iz Hrvatske!? Nema šanse! Danas sam čak zahvalan i na tome jer je u Hrvoju i meni proradio inat. Ne vidim nijedan razlog zbog kojeg proizvod iz Hrvatske ne bi bio bolji od bilo kojeg svjetskog pandana.