unatoč sankcijama

Istražuje se sporna shema kojom Rusi upijevaju uvesti gorivo u EU

05.11.2024 u 13:04

Bionic
Reading

Europski ured za borbu protiv prijevara OLAF istražuje kontroverznu shemu kojom Rusija uspijeva zaobići sankcije, uvozeći svoje gorivo u EU najvjerojatnije preko Turske

Nakon što je Politico otkrio da je Moskva u samo godinu dana zaradila tri milijarde eura otpremajući rusku naftu preko Turske u EU, vješto zaobilazeći europske sankcije, Europski ured za borbu protiv prijevara OLAF otvorio je istragu te sporne sheme.

Shema je moguća zbog 'rupe' u europskim sankcijama, koja dopušta uvoz 'mješovitih' goriva u EU - ako ona nisu označena kao ruska - pokazala su istraživanja Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) i Centra za proučavanje demokracije (CSD) te neovisna izvješća Politica.

Strateško odredište

Rusija je samo u godinu dana u trima lukama uspjela tako generirati tri milijarde eura. Sva ruska nafta uvezena u EU kroz tu shemu, prethodno je u Turskoj prepakirana te je dobila oznaku da nije ruska.

'Turska se pojavila kao strateško odredište za ruske naftne derivate koji se preusmjeravaju u EU, generirajući stotine milijuna poreznih prihoda za rusku ratnu blagajnu', rekao je Martin Vladimirov, viši energetski analitičar u CSD-u.

Politico je i prošle godine otkrio da je Moskva zaradila još milijardu eura koristeći rupu u zakonu kroz poslove u Bugarskoj.

Istraga je otvorena u trenutku kada se pogoršavaju odnosi između Bruxellesa i Ankare zbog njezinih poteza koji idu na ruku Mosvi - čak i dok Turska čini manje korake kako bi se uskladila sa sankcijama Sjedinjenih Država.

Brojke se poklapaju

Prije ruske invazije na Ukrajinu, EU je četvrtinu sirove nafte i 40 posto dizela uvozio iz Rusije. I dok je europski blok 2022. odlučio u potpunosti zabraniti uvoz ova dva proizvoda iz Rusije, Turska je potiho počela povećavati svoj uvoz ruskih naftnih derivata, ali i izvoz svog goriva u EU.

Brojke se poprilično poklapaju. Između veljače 2023. i veljače 2024. Turska je povećala kupovinu goriva u Rusiji za 105 posto u odnosu na godinu ranije, dok je u istom razdoblju turski izvoz goriva u EU skočio za 107 posto.

Ne znači to da je svaki barel nafte koji je iz Turske stigao u Europsku uniju ruski jer ona ipak ima rafinerije koje mogu preraditi gotovo milijun barela sirove nafte dnevno. No geografska pozicija nekoliko turskih luka u kombinaciji s podacima o uvozu i izvozu ukazuje na to da su znatne količine ruskog goriva jednostavno prepakirane i proslijeđene dalje.

Primjerice, jugoistočna luka Cejha ima vrlo ograničenu cestovnu i željezničku povezanost s rafinerijama, pa joj osim tankerima, preostaje vrlo malo načina da dođe do velikih isporuka goriva. U spornom razdoblju ta luka je primila oko 22 milijuna barela goriva, od čega je 92 posto došlo iz Rusije – trostruko više nego godinu ranije. U tom istom razdoblju 85 posto goriva iz te luke izvezeno je u EU. Sve to sugerira da je velik dio ruskog goriva prebačen na tržište EU-a samo s drugom etiketom.

Ista ta luka već se našla pod lupom zbog sličnih sumnji. A slična situacija je i u drugim dvjema lukama – Marmara Ereglisi (gdje su se u godinu dana udvostručile isporuke iz Rusije) i Merin (gdje su se utrostručile). Porast uvoza iz Rusije se i u slučaju ovih dvaju luka poklopio s porastom izvoza iz tih luka u EU.