'Što da vam kažem, supruga je kriva. Ona me nagovorila na sve ovo', govori nam Ivica Profaca (54), nadimka Profa, dobro poznat kao novinar, usred svoje pete turističke sezone u kojoj živahnim splitskim kalama neumorno vodi turiste. Do prekvalifikacije u vodiča došlo je nizom sretnih i nesretnih okolnosti - s jedne strane gubitkom posla u jednoj od najvećih medijskih kuća u Hrvatskoj, a s druge njegovom silnom zainteresiranošću za povijest i život grada kojega, naravno, bez zadrške obožava
'Uvijek sam bio zadužen da rodbinu i prijatelje provedem kroz Split, da im objasnim povijest grada i otkrijem im one skrivene kutke i običaje na koje će teško naići koristeći samo Google ili pisane vodiče. I kada sam ostao bez stalnog posla, moja pametna žena usmjerila me u turizam: završio sam tečaj i prekvalificirao se, stekao licencu za područje Splitsko-dalmatinske županije i krenuo', prepričava nam svoje turističke početke iz tog ljeta 2015. godine. Slučaj će htjeti da je baš negdje od tog trenutka i grad Split počeo doživljavati turističku ekspanziju, pa posla ima preko glave. Samo prošlog mjeseca, recimo, Profaca je u trideset i jednom danu odradio točno trideset tura.
Novinarstva se nije u potpunosti ostavio - jer kako će, ne radi se o zanimanju nego pozivu - pa još uvijek povremeno objavljuje u mjesečnicima, specijaliziranim časopisima ili stranim medijima s kojima surađuje.
'Moram priznati da mi ponekad zafali pisanje, a pogotovo onaj dnevni ritam, kada svakog jutra uđeš u redakciju i kreneš ispočetka. Ali realan sam i svjestan situacije, siguran sam da će se uskoro početi raditi reportaže o novinarima kao izumrlim zanatlijama, nešto poput kovača, brijača ili postolara', smije se Ivica dok se u hladu splitskog Geta - njegovom uredu na otvorenom - pokušavamo skriti od nepodnošljive podnevne žege i sparine.
Prebiremo po njegovoj bogatoj novinarskoj karijeri, od studentskih početaka, preko uglednih stipendija i dugačkog staža u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem listu, do posljednje faze freelancea, ali slažemo se da nema smisla kukati za prolivenim mlijekom. On je takav bio čak i kada se u petom desetljeću života suočio s otkazom.
'Dakle, turizam. Nakon što sam stekao licencu najprije sam osmislio svoju prvu turu, potom okupio prijatelje i na njima ju testirao, a zatim jednostavno krenuo na posao. Nije tu bilo velikog stresa ili nervoze: brinuo sam jedino oko tajminga i hoću li u ta dva sata uspjeti rasporediti sve što sam zamislio. Puno mi je pomogao moj novinarski nerv, od organizacijskog aspekta do toga da 'znam ljude ili ljude koji znaju ljude', a svakako kada goste zanimaju obične, svakodnevne stvari. Nisu oni glupi i neinformirani, dapače: vrlo dobro znaju kamo dolaze i žele pričati o svemu, od politike ili ekonomije do, recimo, načina života', objašnjava nam Profaca.
Čini se da mu jako dobro ide barem ako je suditi po ocjenama i komentarima, famoznim 'rivjuima' od kojih posljednjih godina strepi valjda svaki turistički radnik od Prevlake do Dunava: kod njega se radi o čistim peticama i izljevima oduševljenja ili zahvalnosti. Jedni će primijetiti da 'Ivica poznaje svakoga u gradu', drugi istaknuti skrivene tajne Splita koje im je otkrio, treći naglasiti njegovu fascinantnu načitanost i upućenost. Profacine usluge najčešće koriste grupice od dvoje do najviše osmero turista, mahom Amerikanaca ili Britanaca, a on se trudi da svaki obilazak bude ponešto drugačiji. Ako ništa drugo, onda radi samoga sebe.
'Nove platforme omogućile su donedavno nezamislive stvari i ogroman skok u kreativnosti, šarolikosti ponude. Recimo, Airbnb: koliko god je s jedne strane u segmentu smještaja on postao surogat za hotel i izgubio osnovnu ideju, toliko je s ponudom doživljaja izazvao pravu malu revoluciju', smatra Profaca.
I ondje smo ga provjerili, pa otkrili njegove tri specijalizirane ture koje opet pršte od pozitivnih 'rivjuova' - jedna se zove 'Židovska povijesti Splita', druga '12 marjanskih crkvica', a treća 'Istražite Split s djecom'. Upravo ova posljednja nesumnjivo je originalna: Profaca je kompletan program prilagodio baš djeci, na početku ih opskrbljuje mapama Dioklecijanove palače i potiče da upisuju svoje dojmove, a na kraju im dodjeljuje personalizirane diplome. Mnogi roditelji ostat će zapanjeni razinom koncentracije koju uspijeva zadržati kod osmogodišnjaka ili desetogodišnjaka, a priznat će da su i sami štošta naučili.
'Splitski turisti, barem oni koji dolaze u moje ruke, u prosjeku su zaista sjajni: zainteresirani, znatiželjni, motivirani i fokusirani, pripremljeni. Pametni ljudi', kratko će i odrješito Profaca suzbiti ukorijenjene doskočice o strancima koji nasred Peristila pitaju 'Gdje je ta palača?' i ponašaju se kao da su pali s Marsa. O Splitu i Hrvatskoj, kaže, ogromna većina njih zna puno više nego prosječan Hrvat o tuđim državama - mada je nekima zaista teško provariti podatak da se, recimo, u samo jednom stoljeću Split nalazio u čak šest različitih država.
Radio je Ivica i ture posvećene seriji Game of Thrones, kaže da je to sasvim lijepo upotpunilo splitsku turističku ponudu, ali ne može se načuditi jadikovkama da se 'nismo dovoljno izbrendirali i nismo iskoristili sve prednosti činjenice da se megapopularna serija snimala baš kod nas. Dapače, to ga pomalo i ljuti.
'Jasno da ću u Podrumima gostima pokazati 'sobu sa zmajevima' i jasno da ću onima koji pokažu zanimanje pokazati i puno više, ali nema ni potrebe ni smisla graditi imidž na jednoj seriji. Fanovi će uvijek pronaći ono što ih zanima, jednako kao što sam ja u New Yorku pronašao lokacije iz 'Seinfelda' i 'Warriorsa', a supruga one iz 'Seksa i grada'. Užasavam se nazivanja Dubrovnika 'King's Landingom' i njegovog pretvaranja u jedan obični 'hashtag'. Čemu to, zaboga?', snebiva se naš sugovornik.
Ova sezona mu je, priznaje, sjajna - kao što je to slučaj i s gradom Splitom, na čijim ulicama je za prolazak sve češće potrebno koristiti lakat-metode Aljoše Asanovića. Tržište se mijenja i prilagođava, turisti putuju kraće i češće, a u splitskom slučaju došlo je i do promjene trendova: prije su boravili na otocima i dolazili na jednodnevne izlete u grad, sada su mahom u gradu i ponekad skoknu do Brača ili Hvara.
'A eto, moram priznati da sam se promjenom profesija i ja ponešto promijenio, drugačiji je Split kad ga gledaš iz perspektive turista. Nama domaćima često ništa ne valja, grintamo i kada treba i kada ne treba, pa je zanimljivo slušati njihove dojmove. Kažu da je skup ali i dalje vrlo siguran, u čemu se vjerojatno svi slažemo, primjećuju i velike probleme s prometom, ali iznenađuje me da baš svi redom kažu da nam je grad čist i uredan. Nama domaćima to možda tako ne izgleda, ali turistima Split izgleda besprijekorno - čak se oduševljavaju na prizor kamiončića koji se probija kroz uske uličice i kupi smeće. Nas to živcira, njima je dokaz da se o gradu vodi računa i da je ljudima stalo', veseli se Ivica. Koliko god Splićani bili kritični prema vlastitom gradu, pred turistima se sasvim sigurno ne sramote.
Mic po mic, eto njemu vremena za novu turu, odnosno izlaska iz ureda na teren. Ne pada mu teško, i kao novinar znao je Profa pošteno izlizati đonove.
Šešir na glavu i na sunce.