'Znam da zvuči patetično, ali rasizam je u ovom trenutku najveća bolest društva protiv koje se moramo boriti. Kao što tražimo lijek protiv pandemije korone, tako moramo pronaći rješenje za zaustavljanje rasne netrpeljivosti', izjavio je za BBC Raheem Sterling, zvijezda Manchester Cityja i reprezentacije Engleske, komentirajući masovne prosvjede u svijetu potaknute brutalnim ubojstvom Afroamerikanca Georgea Floyda u Minneapolisu.

Rođen na Jamajci, Sterling je odrastao u Londonu i izgradio karijeru jednog od najboljih nogometaša u svijetu, ali 2018. tijekom utakmice protiv Chelseaja navijači su ga vulgarno vrijeđali zbog boje kože. Mada su protesti nakon Floydove smrti 'odlična polazna točka za borbu protiv rasizma u svijetu nogometa', kaže Sterling, stvarna promjena u Premier ligi, u kojoj od 500 igrača trećina nisu bijelci, događat će se samo onda kada 'obojeni' budu zastupljeni u nogometnoj hijerarhiji i sportskim medijima.

Igrač Manchester Cityja tek je jedan od vrhunskih sportaša tamne boje kože koji ovih dana dižu glas protiv rasizma te se pokret Black Lives Matter prelio i na Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. u Kataru.

'U vrijeme u kojem nam izvršni organi nogometne vlasti poručuju da razmotrimo nejednakosti društva, kako izgleda Katar 2022. ovih dana', pita kolumnist Guardiana Barney Ronay.

Katar 2022. su i prije najnovijih događaja proglašavali 'slavnim primjerom suvremenog ropstva' zbog uvjeta u kojima 28.000 radnika migranata iz Indije, Bangladeša, Filipina, Nepala i drugih siromašnih zemalja već deset godina gradi 'nogometni velegrad'.

Ulje na vatru zbog ionako spornog domaćina najvećeg nogometnog spektakla na svijetu dodao je najnoviji skandal oko neisplate plaća radnicima migrantima, onima koji znoj, suze, a neki i život, ostavljaju na izgradnji osam stadiona, 'krunskih dragulja', i prometne infrastrukture, uključujući podzemnu željeznicu, u što je najbogatija zemlja na svijetu utukla 6,5 milijardi dolara.

Naime Amnesty International utvrdio je da stotinu radnika migranata zaposlenih na gradnji stadiona Al Bayt kapaciteta 6000 mjesta nije dobilo plaću punih sedam mjeseci, unatoč tome što su vlasti znale za taj problem još prošlog ljeta. To je tek najnoviji primjer neredovitog plaćanja. Prije dvije godine vodila se bitka za isplate plaća za 2000 radnika nakon mjeseci kašnjenja. Organizator Svjetskog prvenstva jest Vrhovni odbor Katara, ali on je izgradnju prepustio privatnim građevinskim tvrtkama, pa od problema pere ruke jer formalno ne odgovara za visinu plaća i druge uvjete rada.

U velebni stadion Al Bayt utrošena su 864 milijuna dolara, ali izvođač radova navodno se našao u financijskom škripcu, zbog čega nema novca za minimalnu plaću od nekih 1300 riala (2370 kuna), koliko dobivaju mjesečno zanatlije poput stolara i zavarivača. Minimalac nekvalificiranih radnika prošle godine iznosio je 750 riala (1500 kuna) mjesečno za 48 sati rada tjedno, 3,9 riala (nepunih 8 kuna) na sat.

Katarci izuzetno puno ulažu u sport i organizaciju sportskih događaja, a vrhunac njihove 'sportske diplomacije' organizacija je Svjetskog prvenstva 2022. Katar je vlasnik francuskog Paris St. Germaina, a prije tri godine kupio je Neymara za 248 milijuna dolara.

Kako će se brazilska zvijezda s ugovorom teškim 627.000 dolara tjedno osjećati igrajući na stadionu izgrađenom rukama nekog Nepalca koji nije dobio ni svoj mjesečni minimalac, pitaju čitatelji britanskog Mirrora, ionako narogušeni na arapsku državicu manju od Slovenije, ali s najvećim BDP-om u svijetu, jer je u Britaniji izgradila poslovno carstvo vrijedno 38,5 milijardi funti i posjeduje više zemlje od kraljice Elizabete II. U anketi daleko prije pojave pokreta Black Life Matter, 91 posto anketiranih čitatelja tog lista izjasnilo se protiv 'najkontroverznijeg domaćina prvenstva u povijesti nogometnih natjecanja'.

Bez obzira na brojne kritike, domaćin se sporo mijenja. Radnici i danas teško mogu napustiti zemlju zbog zakona zvanog kafala. Unatoč njegova prošlogodišnjeg ukidanja nakon silnih pritisaka na katarske zakonodavce, poslodavci se u tišini i dalje pridržavaju tog prava da radnicima izdaju ili uskraćuju dozvolu za prelazak u drugu firmu ili izlazak iz zemlje, čime su suočeni s kriminalizacijom 'bijega' i rizikom od oduzimanja putovnica.

Na uporan pritisak Međunarodne organizacije rada i Međunarodne konfederacije sindikata (sindikati i prosvjedi u Kataru su zabranjeni), 200 izvođača radova na izgradnji stadiona ovog ožujka vojsci od 45.000 radnika konačno je pristalo isplatiti 30 milijuna dolara, a koliko su ovi morali platiti beskrupuloznim agentima za dolazak u Katar. Indijskog migranta to je, primjerice, stajalo 1149, a Nepalca 1054 dolara, gurajući ih u dužničko ropstvo prije nego što su i počeli raditi na baušteli. Sada će barem u sljedeće tri godine dobivati 668 dolara povrata u obrocima.

Na intervenciju UN-a, Vrhovni odbor Katara prošlog listopada podijelio je 12.000 zaštitnih odijela protiv vrućine jer su sve ove godine radili na gradilištima i na 45 stupnjeva Celzijevih. Human Rights Watch pozvao je zemlju da 'temeljito ispita' smrti radnika nakon što je u časopisu Cardiology utvrđen visok udio smrti na gradilištima uslijed toplinskog stresa. Dok se u javnosti spominje 1200 žrtava, Vrhovni odbor priznaje samo tri smrtna ishoda.

Smješteni u radne kampove, radnici su potpuno izolirani od ostatka katarskog društva, u kojem ionako od 2,6 milijuna stanovnika 88 posto čine 'domaći' migranti koji opslužuju Katarce blagoslovljene dokolicom zahvaljujući plinu i nafti. Zahvaljujući 'mudroj viziji države Katar', vlast za njih gradi posebne komplekse opasane zidovima, znakovito ističući da tako osiguravaju 'odgovarajuće okruženje' za 'tu kategoriju društva'.

Što na sve to kaže Fifa? 'Vrlo ozbiljno shvaćamo radnička prava. Dijelimo mišljenje organizacija za zaštitu ljudskih prava da je potreban dodatni napredak za potpunu provedbu sveobuhvatne reforme rada...', priopćili su lakonski. Predsjednik Fife Gianni Infantino istodobno je, dakako, tijekom najnovijih prosvjeda izrazio potporu za prestanak zlostavljanja i ugnjetavanja.

Kako pomiriti i ovce i novce? Ovaj turnir neizbježno se dokazuje kao svjetski kup nejednakosti koji je najbogatija država po glavi stanovnika pripremila na grbači najsiromašnijih u svijetu, piše kolumnist Guardiana Barney Ronay te pita:

'Hoćemo li nakon svega za dvije godine doista sjediti na tim stadionima i uživati u nogometu?'