Zakon, koji je usvojen u veljači, stupio je na snagu u ponedjeljak, a primjenjivat će se na poduzeća s manje od 15 ljudi s početkom u kolovozu 2025. godine i vrijedit će za većinu zaposlenika. Ovaj potez dodao je Australiju na sve veći popis zemalja koje žele zaštititi slobodno vrijeme radnika. Druge zemlje koje su odlučile da im je potrebno vrijeme u kojem neće morati strepiti od poziva povezanog s poslom onda kada ne rade su Francuska, Italija, Portugal, Španjolska, Irska i Belgija.

Cilj ovog poteza je uspostaviti zdrav balans između poslovne i privatne sfere razdvajajući jedno od drugog. Istraživanje iz 2022. godine, koje je proveo Centar za budući rad i istraživački centar za javnu politiku Australskog instituta, otkrilo je da je sedam od deset Australaca radilo izvan planiranog radnog vremena, a mnogi su izjavili da se zbog toga osjećaju fizički iscrpljeno, tjeskobno i da su pod stresom. Sljedeće godine institut je izvijestio da su Australci 2023. godine u prosjeku ostvarili 281 sat neplaćenog prekovremenog rada, prema čemu je procijenjeno da prosječni radnik svake godine gubi ekvivalent od gotovo sedam tisuća eura.

Prema Gallupovom globalnom istraživanju, više od polovice ljudi diljem svijeta nije zadovoljno onime što radi, a u Hrvatskoj, na sveopće iznenađenje, 52,4 posto ljudi zadovoljno je onime čime se bavi, što znači da se i kod nas situacija mijenja na bolje, a tako misli i profesor psihologije s Filozofskog fakulteta Zvonimir Galić. 'Ovo je važna tema i Hrvatska je puno napredovala u zadnjih 20 godina; idemo prema boljem, a i civilizacija je napredovala. Prije 100 godina glavne brige bile su zaštita na radu i sigurnost radnika. To je tada bio trend, a sada nam je bitno zadovoljstvo radnika i sve se više priča o njegovom mentalnom zdravlju. Proveo sam sedam mjeseci u Australiji i ona je puno radila na radničkim pravima, a sada i mi sve više pričamo o tome, što je već samo po sebi značajna stvar.'

Tehnologija nas je povezala, možda malo i previše

Prema anketi koju je proveo portal MojPosao, čak 56 posto radnika izvan radnog vremena povremeno, jednom do dvaput tjedno, zove šef ili kolega.

'Stalna dostupnost koju nam je omogućio tehnološki razvoj izbrisala je granice između poslovne i privatne uloge, čime nam je uvelike otežala naš trenutak 'isključivanja', a to je proces za koje je potrebno vrijeme. Ono što je bitno napomenuti je da svaki posao troši jer uključuje interakciju s drugima i radne zadatke koji znaju biti izrazito stresni. Osoba u životu zauzima više uloga, od kojih je jedna poslovna, a druga obiteljska, privatna. Istraživanja su pokazala da kada nemamo dovoljno vremena za sve naše životne uloge dolazi do stresa uzrokovanog sukobom različitih uloga, a to može imati ozbiljne posljedice na zdravlje. Ili poslovni život ometa privatni ili privatni život poslovni, a najčešće je ovo prvo, stoga je 'isključenje' izrazito bitno i za radnika i za poslodavca', objašnjava Galić.

Pozive poslodavaca ili kolega izvan radnog vremena novinar i stručnjak za odnose s javnošću Alen Mrvac s portala MojPosao ističe kao problem loše organizacije, ali i izvanrednih situacija. 'Takva komunikacija najčešće se događa zbog izvanrednih situacija koje zahtijevaju hitne odgovore, kao što su važni upiti klijenata ili zamjena odsutnog kolege. Međutim često se događa i da su ti pozivi rezultat loše organizacije i neefikasne raspodjele poslova, što izaziva frustraciju među zaposlenicima.'

Postoji i ona druga strana koja nema problema s pozivima poslije posla, a nju čini '44 posto zaposlenih', 'što često pripisuju jasnom razdvajanju poslovnog i privatnog života, bilo gašenjem službenog mobitela, bilo zauzimanjem stava da radno vrijeme mora biti strogo definirano', objašnjava Mrvac.

Zaposlenike se ne bi smjelo nazivati poslije radnog vremena ako to nije nužno, a no u redu je okrenuti broj telefona kolege ili radnika 'isključivo u iznimnim situacijama koje ne mogu čekati do sljedećeg radnog dana. Takve situacije uključuju hitne slučajeve koji bi mogli ozbiljno ugroziti poslovanje, prouzročiti znatnu financijsku štetu ili narušiti odnos s ključnim klijentima', kaže Mrvac, dodajući da 'kompenzacija za rad izvan radnog vremena također može biti prikladna i doprinijeti pozitivnijem radnom okruženju'.

Ako ništa nije hitno - poslodavci, pošaljite mail!

'Ako situacija nije hitna, ali nadređeni ipak želi komunicirati s radnikom, najbolji način je putem e-maila. On omogućava da se poruka prenese bez stvaranja pritiska da se odmah odgovori, što se često događa s pozivima ili porukama na mobilni telefon', objašnjava Mrvac, 'čime se smanjuje stres i omogućava bolja ravnoteža između privatnog i poslovnog života'.

Radna kultura u Hrvatskoj

Mrvac ističe da je radna kultura u Hrvatskoj puna izazova, ali napreduje. 'Usprkos izazovima i iznimkama, temelji se na solidnim vrijednostima i postepeno se razvija prema standardima koji promiču ravnotežu između rada i privatnog života'.

On naglašava važnost odnosa između poslodavca i zaposlenika u uspostavljanju uspješne i zdrave radne kulture, a kaže da je poštovanje ključno za uspjeh. 'Uspješna radna kultura zahtijeva obostrano poštovanje i razumijevanje između poslodavaca i zaposlenika. Poslodavci bi trebali slušati povratne informacije, ulagati u razvoj svojih timova i adekvatno nagrađivati trud. S druge strane, od radnika se očekuju predanost, poštenje i proaktivnost u doprinosu napretku tvrtke.'

Poslovni rezultati i uspjeh, kaže Mrvac, uvelike ovise o odnosu koji imaju sa zaposlenicima te pritom 'uspješni poslodavci prepoznaju važnost poštivanja zakonskih okvira i prava zaposlenika', a napominje i to da se ponuda stalnih ugovora širi te, 'iako spor, rast plaća ukazuje na pozitivan pomak'.

Galić kaže da se 'uspješni zaposlenici 'isključuju' jer razumiju da posao troši i da treba postaviti jasne granice, a onda kada ih nema trajna dostupnost vodi do 'izgaranja', pogotovo ako smo izloženi stresnom radnom okruženju, što ostavlja ozbiljne posljedice na naše zdravstveno stanje, kako fizičko, tako i mentalno'.

A da poslodavci moraju reagirati, jasna je stvar. 'Poslodavci moraju inzistirati na postavljanju granica da bi njihovi zaposlenici bili zadovoljni, motivirani, produktivni i jednostavno sretni. Ovo je ponajviše važno za uslužne djelatnosti kao što su turizam i ugostiteljstvo, pa veliki lanci već razvijaju sheme kojima je cilj postići upravo to - definiraju jasno radno vrijeme i rade na radnom okruženju, što će im se dugoročno isplatiti', objašnjava Galić. Najbolji primjer ovog slučaja je odlazak radnika na sezonu. Najveći problem malih ugostitelja i hotelijera je razumjeti i zadovoljiti potrebe svojih radnika, no onda kada oni na nekoliko mjeseci napuste svoje domove u nadi da će nešto zaraditi i njihove potrebe nisu zadovoljene, a jedna od njih je i pravo na 'isključenje', mala je šansa da će se ti ljudi vratiti iduće godine.

Bitno je postaviti granice, a na kome je da kaže 'ne'?

Postavljanje granica i 'isključenje' bitni su za održavanje mentalnog i fizičkog zdravlja, kao i zdrave radne atmosfere. 'Ljudi primarno rade zbog plaće, ali ne samo zbog nje. Tri su ključna čimbenika zbog kojih rade - prvi je to da si osiguraju egzistenciju (što se u velikoj mjeri preklapa s plaćom), drugi su socijalni odnosi i treći smisao, odnosno mogućnost razvoja vlastitog potencijala. Čovjek je socijalno biće koje ima određene socijalne potrebe, a kad radi, on se socijalizira te se u poslu koji obavlja želi razviti i ostvariti. Kao i u životu, čovjek u poslu traži smisao te rast i razvoj, a ako smisla nema i ako ga posao ne ispunjava, on neće biti zadovoljan', objašnjava Galić.

A ako su uz sve to radni odnosi poljuljani i toksični, čine cjelokupnu situaciju još gorom. Onda dolazi do depresije i čovjek automatski više nije sretan. 'Svatko se nalazi u nečemu, netko u poslovnoj ulozi, netko u obiteljskoj, a netko u nečem trećem. Ono što se često događa je da toksična radna atmosfera onemogući osobi da se na poslu nađe u ulozi koja je ispunjava', nadodaje Galić.

'Zaposlenici nisu ti koji bi nužno trebali postaviti granice, već poslodavci i zakonodavci, tako da to bude norma. Radnik se nalazi u poziciji slabije moći, a poslodavci i zakonodavci kao jača strana u tom odnosu oni su koji bi trebali jasno definirati pravila. Do odstupanja može doći, kao i u bilo kojoj drugoj situaciji, ali važno je uspostaviti odgovarajuće norme, a to se postiže podizanjem svijesti o primjerenom odnosu zaposlenika i poslodavaca', objašnjava Galić.

Mrvac se slaže i objašnjava da je 'svakako važno održavati jasno razgraničenje između poslovne i privatne sfere. Ova granica nije samo preporučljiva, već je neophodna za mentalno zdravlje i dugoročnu produktivnost zaposlenika. Bez nje dolazi do zamagljivanja uloga i odgovornosti, što može rezultirati povećanim stresom, smanjenom motivacijom i općim nezadovoljstvom radnika'. A da bi poslovni i privatni život ostali 'u ravnoteži, ključna točka u tom procesu je radno vrijeme'.

Hoće li kazne riješiti stvar?

Onda kada bismo se trebali 'isključiti' i posvetiti životu koji vodimo izvan posla jedan poziv može nas odmah vratiti nazad, automatski pokvariti raspoloženje i spriječiti potrebno isključivanje od posla. 'Kontaktiranje s radnikom izvan radnog vremena koje nije nužno može se smatrati uznemiravanjem i toksičnim ponašanjem jer vraća u posao, što izaziva stres, a tako dolazi do sukoba između poslovne i privatne uloge. Želimo se posvetiti obitelji, što ne možemo u potpunosti učiniti zbog posla, a s druge strane ne možemo se posve posvetiti ni poslu zbog obitelji. U tom slučaju naše uloge su u sukobu, a to nije dugoročno održivo jer dovodi do izgaranja i, posljedično, ozbiljnih zdravstvenih problema', objašnjava Galić.

Dok neke europske zemlje već uvode zakone koji štite prava radnika, pogotovo kada je riječ o dostupnosti poslije radnog vremena, novčane kazne možda ipak nisu rješenje. 'Kazne ne, ali edukacija poslodavaca da. Postoji znanstveno uporište u tome zašto kazna nije sretno rješenje. Kada se zakon prekrši, naravno da se posljedice moraju snositi, ali ne bi se trebao stavljati naglasak na kaznu, već na edukaciju i podizanje svijesti poslodavaca o važnosti odgovarajućeg upravljanja ljudskim potencijalima', kaže Galić.

S poslovnog gledišta, Mrvac se slaže s izbjegavanjem kazni i fokusiranjem na nešto učinkovitije. 'Iako bi novčane kazne mogle djelovati kao učinkovito sredstvo za sprječavanje neprimjerenog kontaktiranja, u hrvatskom kontekstu važnije je u početku osigurati da zaposlenici imaju pravo isključiti svoje uređaje i ignorirati pozive izvan radnog vremena. Time bi se naglasilo poštivanje granica privatnog života bez potrebe za kaznama, osim u slučaju ponovljenih kršenja.'

Kada se isto može očekivati u Hrvatskoj?

'Izmjene Zakona o radu u Hrvatskoj, koje su stupile na snagu 2023. godine, već sadrže odredbe koje se tiču prava na nedostupnost izvan radnog vremena', kaže Mrvac, a one 'nalažu da tijekom odmora i dopusta radnici imaju pravo na nedostupnost u profesionalnoj komunikaciji, no pitanje je koliko će ta prava biti dosljedno provedena u praksi'.

Iako je Hrvatska u zadnjih nekoliko desetljeća napravila velik korak naprijed, ono što prema Mrvcu još uvijek nije dovoljno razrađeno su 'smjernice i razrada ovog pitanja kako bi se izbjegla zloupotreba i osiguralo poštivanje prava radnika'.

Kako je danas naglasak na prioritiziranju mentalnog zdravlja, postoje neki koraci koje Hrvatska još nije napravila, a ne isključuje mogućnost da bismo i mi mogli u skoroj budućnosti napraviti isti potez kao Australija te tako dodatno zaštititi radnike i njihova prava. A do tada je na poslodavcima da izaberu što im je dugoročno isplativije - toksična radna atmosfera u kojoj njihovi radnici strepe od idućeg radnog dana ili harmonično, zdravo i skladno ozračje u kojem se poštuje njihovo slobodno vrijeme, čime ih se motivira. 'A istraživanja jasno pokazuju da su radnici produktivniji kada su motivirani te je vjerojatnost da će ostati na trenutnom radnom mjestu puno veća', kaže Galić.