U splitskom i šibenskom primjeru na velikim plakatima se vide fotografije prepoznatljivih vizura dva dalmatinska grada sa šibenskom katedralom i Dioklecijanovom palačom u prvom planu. U konkretnom slučaju simboli i najkvalitetniji primjeri naše graditeljske baštine su zapravo drsko komercijalizirani i upotrijebljeni u propagandne svrhe u cilju ostvarivanja profita jedne kompanije.

Na prvi pogled navedena kampanja se i ne čini posebno problematična, imajući u vidu činjenice da je Konzum nacionalni brand i uspoređujući uobičajenu banalnu razinu sličnih reklamnih kampanja trgovačkih lanaca. U nekom dobrom scenariju, čak bi se moglo pohvaliti inicijativu te tvrtke zbog promicanja nacionalne baštine. No, nakon ozbiljnije analize, postavlja se pitanje na osnovu čega se simboličke i sakralne vizure zloupotrebljavaju u komercijalne svrhe i imamo li mi u Hrvatskoj razrađeni model zaštite vrijednih brandova.

Šibenska katedrala i Dioklecijanova palačasvakako jesu svjetski vrijedni brandovi, što je potvrdio i UNESCO. U vremenu posvemašnje komercijalizacije kada se sada gotovo i zrak naplaćuje, pitanje ovakvog načina korištenja baštine u reklamne svrhe se nameće samo po sebi.

Na mislimo, naravno, pritom da bi kompanija Konzum trebala plaćati autorska prava Jurju Dalmatincu, Nikoli Firentincu ili Zotikosu i Filotasu, arhitektima i autorima katedrale u Šibeniku i palače u Splitu, ali određeni model potpore lokalnoj zajednici i Ministarstvu kulture koji ulažu goleme napore u cilju obnove i očuvanja naše baštine bi svakako morao postojati. Spomenička renta nije definitivno taj model.

U tom smislu smo postavili i pitanje Službi za odnose s javnošću tvrtke Konzum. U odgovoru je navedeno da je Konzum fotografije navedenih gradova otkupio sa Shutter stocka te na takav način regulirao prava korištenja spomenutih fotografija u sklopu svoje kampanje. 'Namjera ove Konzumove kampanje bila je promovirati prirodne ljepote i kulturnu baštinu hrvatskih gradova te ih na takav način dodatno približiti posjetiteljima. Konzum u sklopu svog društveno odgovornog poslovanja kontinuirano surađuje s lokalnim zajednicama na različitim projektima koji uključuju izgradnju novih dječjih igrališta, potporu lokalnim sportskim klubovima te pomaganje različitim ugroženim skupinama društva', navodi se u odgovoru iz Konzuma.

Time dolazimo do srži problema, a to je tko zapravo ima copyright i autorsko pravo na spomeničku baštinu. Da to nije nevažno pitanje, dokaz su primjeri iz Atene i Pariza u kojima su Akropola ili Eiffelov toranj zaštićeni i njihove fotografije se ne mogu bez dozvole grada distribuirati i koristiti u propagandne svrhe. Split i Šibenik očito taj problem još nisu uredili, ali u Konzumu su definitivno trebali procijeniti što je reklama, a što antireklama i malo odmjerenije pristupiti nacionalnoj kulturnoj baštini. Tim više što je i u odgovoru potvrđeno da u okviru odgovornog poslovanja tvrtke, pri čemu se daje potpora gradnji dječjih igrališta i lokalnim sportskim klubovima, nije navedeno da postoji ozbiljan model potpore očuvanju hrvatske kulturne i graditeljske baštine.