Zanimljivo je da je većini insolventnih tvrtki račun u blokadi više od godinu dana i da su, prema zakonu, već davno trebale otići u stečaj. Međutim, one i dalje uredno posluju igrajući na neefikasnost pravne države. Vjerovnici ne pokreću stečaj jer znaju da je u tom slučaju naplata neizvjesna ili traje 'vječno', a direktori, iako bi prema zakonu sami trebali pokrenuti stečaj, to ne čine jer znaju da se zakon ne provodi.

Pa kako se u takvim uvjetima osigurati od vještih prevaranata i što poduzeti ako vas navuku na tanak led? Poduzetnici s dugim stažem na ovim prostorima reći će da je jedino efikasno sredstvo osiguranja naplate avansno plaćanje. Ali, tko danas može unaprijed tražiti novac za isporučenu robu ili ugovorene usluge? Većini poslovnih ljudi ostaje mukotrpan put kroz minsko polje neplaćanja koje sami trebaju razminirati.

Provjera boniteta

Preventivna i često najučinkovitija mjera osiguranja plaćanja je provjera boniteta poslovnog partnera prije sklapanja posla. Provjera boniteta podrazumijeva prikupljanje informacija o poslovanju potencijalnog partnera kako bi procijenili njegovu sposobnost plaćanja dospjelih obveza. Vjerodostojne podatke o bonitetu pružaju obrasci BON-1 i BON-2 koji se, uz naknadu, mogu dobiti u Fini. Obrazac BON-1, između ostalog, sadrži podatke i pokazatelje o poslovanju u protekle dvije godine, stanje novčanih sredstava tijekom protekle godine te informaciju o tome je li na dan izdavanja obrasca račun blokiran ili nije.

Na obrascu BON-2 naći ćete podatke o trenutnom stanju sredstava na računu, ukupan iznos primitaka u korist računa u prethodnih 30 dana, prosječno stanje sredstava na računu u prethodnih 30 dana, iznos odobrenog okvirnog kredita, iznos evidentiranih nepodmirenih obveza, broj dana neprekidne blokade računa te broj dana blokade računa u proteklih šest mjeseci.

Instrumenti osiguranja plaćanja

Uz provjeru boniteta, dobro je prilikom pregovaranja o uvjetima plaćanja zatražiti neki od instrumenata osiguranja. U praksi se najčešće koriste zadužnica i mjenica. Zadužnica je dobra jer ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, što znači da u slučaju nemogućnosti naplate možete zaplijeniti sredstva s računa dužnika i prenijeti ih na svoj račun. Zadužnica služi i kao ovršna isprava, pa se putem nje, ako na računu nema novca, može sudskim putem tražiti ovrha na imovini dužnika. Mjenica je manje efikasna od zadužnice, ali može dobro poslužiti za 'sjedanje' na dužnikov račun.

Bespuća pravnog sustava

Ako ste promašili u provjeri boniteta i zaključili da vam instrumenti osiguranja plaćanja ne pomažu u naplati potraživanja, uvijek vam stoji na raspolaganju sudska tužba. Većina poduzetnika se ježi na samu pomisao pokretanja sudskog spora jer je to često početak trakavice s neizvjesnim ishodom. Naime, u sudskom sporu potrebno je dokazati da dužnik svjesno izbjegava podmirenje svoje obaveze.

Najčešće se obveze izbjegavaju tako da jedna osoba kontrolira više tvrtki, pri čemu obveze preuzima jedna tvrtka, a prihodi se kanaliziraju na druge tvrtke koje su registrirane na posuđena imena. U sudskom postupku ovakvu vrstu malverzacije teško je dokazati. Osim toga, velika je vjerojatnost da će do pravorijeka dužnik otići u stečaj ili nestati s poslovne scene. U takvim uvjetima pošteni poduzetnici osuđeni su na snalaženje u šumi pravnih propisa koji pogoduju dužnicima.

Agencije za naplatu potraživanja

Jedan od alternativnih načina utjerivanja dugova je angažiranje agencije za naplatu potraživanja. Premda je mnogima prva pomisao se tu radi o reketarima koji ne biraju sredstva u naplati duga, agencije se u stvari koriste sasvim legalnim metodama. Pregovaraju s dužnikom, prikupljaju podatke o njegovoj imovini i pokušavaju naći prihvatljiva rješenja za naplatu duga. Provizija za uspješnu naplatu duga kreće se od 10 do 30 posto naplaćenog iznosa. Na hrvatskom tržištu djeluje sve više ovakvih posrednika, a najdulji staž imaju agencije CEI Zagreb, Coface Intercredit, Cordyline i Prvi faktor