Iz hrvatske, uporno sumorne, perspektive ponekad je teško uopće vidjeti optimizam negdje drugdje, a kontinuiran i dugotrajan rast tržišta, ekonomije i bogatstva mogu zazvučati i nestvarno. Pomalo neočekivana, stoga, može biti informacija da se krajem prošlog tjedna navršilo osam godina neprekinutog uzlaznog trenda na američkim burzama dionica.

U posljednjih sedamdeset godina, od kraja Drugog svjetskog rata, ovo je drugi po duljini rastući trend koji, eto, sada već traje 96 mjeseci. Prema izračunu financijskih analitičara tvrtke S&P Global, jedini dulji takav trend bio je onaj koji je trajao devet i pol godina, započevši krajem 1990. spektakularnim krajem u poznatom, tzv. dot-com krahu dionica tehnoloških kompanija u ožujku 2000. godine.

Pri određivanju dugoročnih trendova na tržištima financijski analitičari ne koriste uvijek apsolutno ujednačene kriterije, tako da se ponekad neke analize mogu razlikovati. No ono što je zajedničko svima njima to je da rastući trend uvijek počinje u nekoj najnižoj vrijednosti, a završava nekom najvišom, nakon koje slijedi padajuće razdoblje. Nijanse oko kojih se mogu razlikovati pojedine analize vrte se oko toga koliki je točno pad potreban i u kojem razdoblju da bi se neki trend smatrao negativnim. No iz takvih su kretanja, naravno, isključene dnevne ili tjedne oscilacije cijena na burzama.

U mjerenju kretanja američkog tržišta dionica kao glavni indikator najčešće se uzima burzovni indeks S&P500. U njegov izračun ulaze cijene dionica čak 500 kompanija čije dionice kotiraju na američkim burzama. Iako je nešto manje poznat od Dow Jones indeksa (punim imenom: Dow Jones Industrial Average), češće ga se uzima kao općenito mjerilo kretanja tržišta jer u njegov izračun ulaze dionice kompanija iz cijelog spektra gospodarstva, dok je Dow Jones ograničen na 30 industrijskih dionica. Treći poznati burzovni indeks, NASDAQ, pak najvećim dijelom čine dionice kompanija visokih tehnologija.

Optimistično tržište koje je ovih dana navršilo osmi rođendan započelo je u jeku višemjesečne krize koja je nastala zbog financijskog šoka u jesen 2008. godine. Pesimizam je tada obuzeo globalnu ekonomiju i burzovni indeksi su se natjecali u tome koji će se spustiti niže te je S&P500 u ponedjeljak 9. ožujka 2009. skliznuo na razinu od 677 bodova, što mu je bila najniža vrijednost u više od 12 godina. U tom grotlu neizvjesnosti započeo je oporavak koji još uvijek traje.

S&P500 se danas, kao i drugi indeksi poput spomenutog Dow Jonesa, nalazi na svojim povijesno najvišim vrijednostima. Prije nešto više od mjesec dana prvi put je premašio razinu od 2300 bodova. Dow Jones je početkom ožujka prvi put u povijesti dosegnuo vrijednost od 21.000 bodova. Rast S&P indeksa, tako, u posljednjih osam godina iznosi oko 250 posto. Netko tko je u panici tržišta u ožujku 2009. godine imao hrabrosti uložiti 100 dolara danas bi imao 350. Taj rezultat je mogao biti i bitno drukčiji, ovisno o tome u koje se dionice ulagalo.

Prema izračunima, od kompanija čije se dionice nalaze u S&P500 indeksu, najveći skok cijene imale su dionice tvrtke GGP Inc. koja se bavi ulaganjem u nekretnine. Vrijednost im je u osam godina skočila za čak 9793 posto. Od poznatijih kompanija, među deset dionica s najvećim rastom nalazi se ugostiteljska grupa Wyndham koja upravlja hotelskim brendovima Travelodge, Super 8, Howard Johnson's, Ramada i drugima. Cijena njenih dionica porasla je u osam godina za tek nešto manje od 3000 posto. Među najboljima su također dionice internetske kompanije Netflix (+2451 posto) i medijskog konglomerata CBS (+2330 posto).

Koliko je sadašnji trend optimističan, možda najbolje pokazuje to da je u posljednjih osam godina samo 12 kompanija iz spomenutog burzovnog indeksa zabilježilo pad cijene. Riječ je većinom o tvrtkama iz energetske i rudarske industrije koje su, općenito gledajući, zabilježile najlošije rezultate, odnosno najsporiji rast među sektorima ekonomije. Najbolji skok imale su dionice kompanija okrenutih širokoj potrošnji, a nakon njih dionice financijskih kompanija te industrijske i dionice tvrtki informatičke tehnologije.

Vrijednosti burzovnih indeksa, koje su indikator očekivanja američkih ulagača oko budućeg kretanja tržišta, pokazuju da optimizma ne manjka. Najnoviji poticaj došao je pobjedom Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima u SAD-u. Investitori vjeruju da bi Trumpove ekonomske politike mogle biti pozitivne za američku ekonomiju mada se i dalje iščekuju potezi koji bi trebali ozbiljnije konkretizirati njegova pojedina predizborna i postizborna obećanja.

Iako je posljednja financijsko-ekonomska kriza obilovala prosvjedima koji su osuđivali pohlepu bankara i korporativnih grabežljivaca što su doveli ekonomiju do kraha, a nemilosrdni kapitalizam se bezbroj puta osuđivao kao rak-rana današnjeg društva te mu je predviđan brzi kraj, on je, ako je suditi po indikatorima s tržišta, sasvim dobro. Dapače, osam godina nakon brojnih prosvjeda na Wall Streetu i pred raznim burzama i bankama u mnogim gradovima svijeta čini se kao da je sve po starom i jedino predviđanje koje se ostvarilo ono je da će ljudi brzo zaboraviti ekonomski krah i neizvjesnost, baš kao što su to činili i toliko puta prije.

Jedino što je sigurno u ekonomskoj povijesti to je da nakon razdoblja rasta dolazi i razdoblje pada, famozne 'korekcije'. Mnoga takva razdoblja započinju financijskim šokovima, a iskusni ulagači su naviknuti na to da nakon razdoblja rasta mora doći i nekakav pad. S time je u vezi i jedna kontradikcija trenutnog stanja na tržištima. Iako se u komentarima objavljenim povodom osme godišnjice uzlaznog trenda mogu iščitati oprez i upozorenja da bi ovo mogao biti zadnji rođendan sadašnjeg optimističnog razdoblja, ulagači djeluju potpuno bezbrižno.

Uz mnogobrojne druge indekse, na financijskim tržištima postoji tzv. indeks volatilnosti koji, pojednostavljeno, mjeri nesigurnost odnosno neizvjesnost ili 'strah' na tržištu. U jeku krize i panike na burzama prije osam godina vrijednost mu se kretala oko 60 bodova. U normalnim vremenima on se kreće oko razine od 20 bodova. Ovih dana? Vrijednost mu je 11 bodova. Posljednji put bio je tako nisko 2007. godine, upravo u trenucima u kojima su se počeli pojavljivati prvi znakovi kraha koji je stigao godinu dana kasnije.

Brojne mjere središnjih banaka koje su u jeku i nakon krize uvedene kako bi spriječile dulju ekonomsku recesiju diljem svijeta i potaknule oporavak, kao i potezi niza država u spašavanju banaka i drugih velikih kompanija, očito su imali pozitivan odjek na kretanje globalnog gospodarstva. Barem ako je suditi prema burzovnim indeksima. No burzovni indeksi nisu jedino mjerilo, nego tek jedan od mnogih indikatora stanja u ekonomiji. Brojke koje danas izgledaju zavodljivo visoko već sutradan mogu biti katastrofalno nisko. A to je priča koju smo već puno puta pročitali. Iako je pitanje koliko je dobro pamtimo.