Kineska državna tvrtka Dongfang Electric još je prošlog lipnja izgradila vjetroturbinu s 18 megavata (MW). No, Kinezi su ponovno podigli ljestvicu, izgradivši vjetroturbinu (DEC) snage 26 MW, koja je sišla s proizvodne trake u gradu Fuqing na pacifičkoj obali provincije Fujian.

Riječ je o objektu gigantskih razmjera, sa stupom visine oko 190 metara (kao 63-katnica) i lopaticama promjera 310 metara, koji može opskrbljivati ​​do 55.000 kućanstava električnom energijom. Europske i američke vjetroturbine naspram ovoga djeluju zapravo vrlo skromno: daleko najveći dosadašnji sustav proizvođača Vestas ima snagu od 15 MW, dok je stup visok gotovo 150 metara. Klase od pet do osam MW su standard, i imaju najveći promjer rotora od 150 te visinu stupa od 117 metara.

Ima li veličina sustava smisla?

EU do 2030. planira povećati udio energije iz obnovljivih izvora, a tu će offshore vjetroeletrane odigrati ključnu ulogu u zemljama poput Njemačke, gdje je prostor na kopnu ograničen, a solarni potencijal slab. Njemačka savezna vlada želi povećati ukupnu proizvodnju struje u offshore vjetroelektranama na najmanje 30 GW do 2030. i na najmanje 70 GW do 2045. No s obzirom na to da je na Sjevernom i Baltičkom moru ograničen prostor i za offshore vjetroelektrane, poželjno je i na moru graditi elektrane koje štede prostor.

Vrlo visoke turbine mogle bi stoga biti rješenje, a tržište će odlučiti koje veličine sustava imaju smisla u kojem dijelu EU-a. Načelno se koriste sve veće offshore vjetroturbine - dok su sredinom 1990-ih imale snagu od 0,5 megavata, trenutni standard je oko 15.

Korištenje sve većih turbina dosad se pozitivno odrazilo i na troškove proizvodnje energije. Troškovi po kilovatsatu proizvedene struje padaju jer se raspoloživi prostor i komponente bolje koriste. Za vjetroelektranu s turbinama snage 20 MW potrebno je zapravo manje dijelova, komponenti i kablova, nego za one s turbinama od 10 MW.

Neovisni o stranim dijelovima

I zapadni proizvođači istražuju koncept velikih turbina sa snagom većom od 20 MW. Ponajviše kako bi ovladali tehnologijom, u slučaju da bude tražena na tržištu. No kako stvari zasad stoje, potražnja za ovakvim turbinama na europskom tlu još nije zaživjela.

Lanac opskrbe u Kini je pak potpuno neovisan o stranim dijelovima i znanju, ističu proizvođači najveće vjetroturbine na svijetu. Cijeli sustav sastoji se od više od 30.000 dijelova, a sve ključne tehnologije poput generatora, rotora s lopaticama, ležajeva i elektroničkog upravljačkog sustava su 'made in China'. U Europi i među zapadnim proizvođačima, s druge strane, tek treba uspostaviti proizvodnju većih komponenti i jačih kabela.

Pitanje je i kako usidriti tako velike vjetroturbine u moru. Offshore vjetroturbine obične se grade na tzv. monopilotima, na potpornju zabijenom duboko u morsko dno. No još uvijek se ne zna je li tehnologija potpuno sigurno i za tako velike i teške vjetroturbine. Zasad dostupne alternative pak mnogo su složenije, skuplje i zahtijevaju više prostora. Vjetroturbine više se ne bi mogle graditi tako blizu jedna drugoj.