Politika jednog djeteta u kombinaciji s društvenim običajima donijela je velik nesrazmjer u spolovima u kineskom stanovništvu, a nekadašnja nada da će sinovi izdržavati roditelje u starosti preokrenula se i dovela do toga da se na njih u ruralnim kineskim krajevima sve češće gleda kao na ekonomsko opterećenje
Kombinacija politike jednog djeteta i društvenih trendova stvorila je u Kini nepredviđene probleme koji u posljednje vrijeme rezultiraju promjenom stavova oko muške djece te rastućim financijskim poteškoćama za kineske obitelji koje imaju sinove. Prema procjenama koje je objavio britanski tjednik The Economist, kinesko se društvo suočava s nedostatkom čak 60 milijuna žena (što je otprilike ukupan broj stanovnika Italije), a manjak je posebno problematičan u pogledu zasnivanja obitelji.
Strah od nekontroliranog rasta broja stanovnika natjerao je Kinu da 1979. godine uvede tzv. politiku jednog djeteta, kojom su se obitelji poticale na manji broj djece. Ta je demografska politika bila na snazi do 2015., a u kombinaciji s društvenim trendovima dovela je do preferencije muške djece u odnosu na žensku. U tradicionalnom očekivanju da će muška djeca izdržavati roditelje u starosti, u Kini se češće pribjegavalo pobačajima ako je fetus bio ženskog spola. I dok se u zapadnim zemljama odnos broja rođene muške i ženske djece uglavnom kreće oko prirodne brojke od 105 dječaka prema 100 djevojčica, u Kini je taj omjer u nekim godinama premašivao i razinu od 118 dječaka na 100 rođenih djevojčica.
vezane vijesti
Posljedice takvih odluka sada izlaze na vidjelo i stvaraju sve veće probleme upravo u ruralnim sredinama. U Kini se i dalje poštuje običaj da roditelji mladića snose trošak vjenčanja mladog para, kao i da obitelji mladenke isplaćuju određeni iznos, svojevrsni miraz koji ide u obrnutom smjeru. Običaj proizlazi iz shvaćanja da mladić ostaje dužan roditeljima djevojke jer oni na neki način ostaju bez kćeri, a zadržao se u mnogim društvima Azije, Afrike i Oceanije bilo na simboličnoj, bilo na stvarnoj razini.
Čak i ako obitelj mladića nije u financijskoj mogućnosti platiti tu cijenu, od budućeg supruga se očekuje da tu obavezu preuzme na sebe. U kineskom društvu, u kojem socijalna pomoć države često izostaje, na iznos se gleda kao na novac koji će roditeljima djevojke pomoći u starosti. I dok se 'cijena mladenke' prije desetak godina u kineskim selima kretala u razini od 2000 do 3000 juana (otprilike jednak iznos u kunama), danas ona doseže 200.000 ili 300.000 juana.
Obitelji koje imaju sinove tako su zbog nesrazmjera između spolova prisiljene na razne krajnosti – primorane su štedjeti ili se zaduživati kako bi osigurale novac koji mogu isplatiti za vjenčanje. Čak i prije vjenčanja sinovima se daje novac kako bi kupovali nakit i slične poklone, sve ne bi li osigurali pristanak mladenke i njene obitelji.
S druge strane, kineske žene iskorištavaju situaciju kako bi se udale za muškarce iz bogatijih obitelji te zbog toga milijuni muškaraca iz siromašnijih krajeva i s nižom naobrazbom ostaju sami. Roditelji sinova koji ostaju na selu tako se sve češće suočavaju s činjenicom da im, umjesto da im osiguraju koliko-toliko mirnu starost, sve više postaju ekonomsko opterećenje.
Problem usamljenih neoženjenih muškaraca koncentrira se i zemljopisno i društveno u kineskim ruralnim krajevima te postoje i određeni strahovi da bi takva koncentracija mogla donijeti nestabilnost u društvo. Predviđa se rast prostitucije, otimanja žena i organiziranog kriminala. Neki pak misle da će se s vremenom problem riješiti sam od sebe. Nagađa se da će se usamljeni muškarci preseliti u gradove, da će pokušati zaraditi što više novca kako bi mogli platiti cijenu braka te će ili u tome uspjeti i zasnovati obitelj ili će se problem razvodniti emigracijom iz ruralnih krajeva.
Koja god da se predviđanja ispunila, opća demografska slika u Kini također ne pruža previše optimizma. Podaci objavljeni početkom ove godine pokazuju da je lani rođeno najmanje djece u posljednjih šezdeset godina. Prema procjenama kineskih statističara, u Kini je prošle godine rođeno 15,23 milijuna djece, 11,6 posto manje nego u 2017. Manji je broj posljednji put zabilježen 1961. godine, kad je rođeno 11,87 milijuna djece. Kineske vlasti procjenjuju da će broj stanovnika dosegnuti vrhunac 2029. godine, kad će zemlja brojiti 1,44 milijarde ljudi, te da će nakon toga uslijediti pad.
U međuvremenu, dok ne dođe barem do nekakve ravnoteže u broju muškaraca i žena u istim dobnim skupinama, Kinezi će se izgleda morati prilagoditi manjem broju puno skupljih vjenčanja. Čak i to će, nažalost, biti samo dio cijene koju će u konačnici platiti kinesko društvo.
