Njezine poslovne performanse u posljednjih pet godina su eksplodirale. Prihod je od 2017. porastao čak pet puta, na prošlogodišnjih 1,1 milijardu kuna. Na tu cifru možete reći samo - vau!

Nasmijali smo time predsjednika Uprave Klimaopreme, 43-godišnjeg Zadranina Sergia Galošića, da bi nam zatim staloženim glasom rekao kako oni 'interno baš i nisu fascinirani brojkama'.

'Inženjering je vrlo zahtjevna disciplina. Možete biti najbolji, ali ako zadnji projekt ne napravite dobro, brzo dođete na zao glas. Zato nam te brojke nisu toliko važne, koliko nam je važno da smo fokusirani na posao. Samo tako možete zadržati postojeće i privući nove klijente. Dosad smo u tome bili izuzetno uspješni', razlaže nam Galošić.

Inženjering o kojem govori direktor Klimaopreme odnosi se na izgradnju farmaceutskih tvornica. U tom segmentu nalaze se u 'top 10' inženjering-kompanija u Europi. Rade po principu 'ključ u ruke', odnosno odrađuju projekt od najranije faze, znači od studije izvodivosti pa do puštanja u rad pogona za proizvodnju raznih lijekova.

Klijenti su im giganti farmaceutske industrije, od Pfizera, Novartisa, Teve, Takede pa sve do naših kompanija.

Jedan od najizazovnijih poslova za Klimaopremu bila je izgradnja tvornice covid cjepiva u Švicarskoj. Projekt je pokrenut u vrijeme najtvrđeg lockdowna.

'U tom projektu sudjelovali smo od idejnog rješenja, preko projektiranja i opremanja, do puštanja tvornice u pogon. Složili smo vrhunski tim koji je odradio taj posao u osam mjeseci, što je dotad bilo nezamislivo. To je dva do tri puta brže nego što se radi u normalnim okolnostima', ističe Galošić.

Kako se uopće Klimaoprema našla u poziciji da ulazi u višemilijunske poslove s najvećim svjetskim korporacijama?

Priča je krenula iz podruma u Samoboru 1975. godine. Mali obrt zapošljavao je svega 12 ljudi i osnovna djelatnost bila mu je proizvodnja opreme za klimatizaciju i ventilaciju. U narednih deset godina firma je postala lider u toj branši.

Klimaoprema je krajem 90-ih pretvorena u dioničko društvo, da bi je preuzeo Tomislav Rukavina, u to vrijeme vlasnik tvrtke Pro-Klima. Rukavina je i danas većinski dioničar te je predsjednik Nadzornog odbora, a preostali udio u vlasništvu drži obitelj Krezić.

S vremenom se poslovanje proširilo na proizvodnju opreme za čiste prostore i njihovu montažu (operacijske sale, sobe za intenzivnu njegu, prostorije za proizvodnju lijekova itd.) A zatim je bio logičan iskorak u inženjering-kompaniju koja gradi farmaceutske tvornice.

'Preko 95 posto svojih ukupnih prihoda ostvarujemo na zapadnim tržištima, u Francuskoj, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Skandinaviji… Nema europske zemlje u kojoj nismo prisutni. Bilo kroz isporuku klimatizacije i ventilacijske opreme, bilo kroz projekte u inženjeringu čistih prostora', ponosan je Galošić, a u Klimaopremi radi od 2016. godine.

Klimatizacijsku i ventilacijsku opremu proizvode u dvije tvornice u Samoboru i Novoj Gradiški, iz kojih mjesečno izlaze desetine kamiona prema Zapadu. Potonji pogon sigurno ste vidjeli ako ste putovali prema istoku Hrvatske jer se nalazi uz samu autocestu. Ondje smo se i našli s direktorom.

'Ova tvornica nije za hrvatsko ni za regionalno tržište. Izgradili smo je kako bismo našim proizvodima pokrili cijelu Europu. Izlaz na zapadna tržišta bio je naš prvi ulazak u ring sa stranom konkurencijom', ističe Galošić.

Razgovaramo u jednoj od malobrojnih kancelarija. Većinu tvornice čine ogromne proizvodne hale i skladišta, a pogon ima gotovo 35.000 kvadrata proizvodnog prostora. Ali uskoro ni to neće biti dovoljno.

'Kad je prva hala od šest tisuća kvadrata krajem 2015. puštena u rad, mislili smo da smo mirni narednih deset godina. Već krajem 2017. bili smo na kraju kapaciteta pa smo se odlučili za proširenje pogona na 35.000 kvadrata. Kad smo ga 2019. završili, opet smo si rekli da nam je to dovoljno za deset godina. A evo, već danas pucamo po šavovima', smije se Galošić.

Srećom, u Klimaopremi se, kaže on, oduvijek razmišljalo dugoročno pa su već osigurali novo zemljište na kojem će u narednom periodu izgraditi još jednu tvornicu.

Ipak, direktoru su sad u fokusu druge stvari. Izazovna su vremena i treba oprezno kormilariti dok divljaju cijene energenata. Troškovi električne energije porasli su im za gotovo pet puta.

'Sad su iznad pet posto ukupnih prihoda Klimaopreme od proizvodnje. To su troškovi gotovo u visini naše marže! Zbog rata u Ukrajini dogodio se i velik poremećaj sa sirovinama. Rusija i Ukrajina drže većinu proizvodnje sirovina za sekundarnu proizvodnju materijala, što nam je dodatno podiglo troškove koje ne možete u potpunosti prevaliti na kupce. Zasad se s tim nosimo tako da kontinuirano poboljšavamo efikasnost u proizvodnji', objašnjava Galošić.

Klimaoprema je visokotehnološka tvrtka koja je daleko odmakla u digitalizaciji i robotizaciji proizvodnje. Kad se gleda broj robota u odnosu na broj zaposlenih, u samom su svjetskom vrhu. Naravno, sve to guta ogromne količine energenata i zbog toga Galošić pozdravlja Vladine mjere kojima je i velikim potrošačima na šest mjeseci ograničena cijena električne energije.

Dugoročno će problemu skupe energije pokušati doskočiti izgradnjom sunčane elektrane na krovu tvornice u Novoj Gradiški snage 500 kW. Projekt je započeo i za njega su dobivena sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Elektrana bi trebala početi s radom krajem ove godine. S tim da vodstvo Klimaopreme već planira još jedan takav projekt, pa bi u konačnici trebali proizvoditi blizu megavata električne energije. To bi pokrilo gotovo 50 posto njihovih ukupnih potreba.

Galošić rješava još jedan izazovan zadatak jer je Klimaoprema u procesu prerastanja u grupaciju pod nazivom Amelicor. Pod njezinim skutima naći će se, uz Klimaopremu, tvrtka kći KOER (tehnološka firma koja radi na energetskom tržištu) i lani kupljena njemačka tvrtka MCRT.

Vlasnički se ništa neće promijeniti te će Tomislav Rukavina i dalje biti većinski vlasnik.

'Kao internacionalni brend, zamišljeno je da Amelicor pomogne svim našim tvrtkama u boljem pozicioniranju na stranim tržištima. Amelicor će se brinuti o marketingu, kontrolingu, osiguranju kvalitete i drugim stvarima. Time ćemo postaviti iste standarde za sve naše firme i nadamo su unijeti novi duh u kompaniju', kaže Galošić.

Amelicor će imati gotovo 1000 djelatnika. Od toga ih je oko 650 u Klimaopremi, a ostatak u KOER-u i MCRT-u. Galošić ističe da na razini cijele grupacije imaju zaposleno više od 300 inženjera elektrotehnike, strojarstva i arhitekture.

Pitamo ga kako su zaposlenici njemačkog MCRT-a reagirali kad su saznali da će ih kupiti tvrtka koja dolazi iz Hrvatske. Je li došlo do osipanja radnika?

'Bojali smo se toga, ali ne samo da se to nije dogodilo, već je broj zaposlenih sa 65 narastao na 115. Tri obitelji su bile u vlasništvu MCRT-a i njima se jako svidjela naša vizija. Riječ je o kompaniji sličnoj nama, a koja se specijalizirala u inženjeringu čistih prostora za proizvodnju mikroelektronike - čipova, baterija, uređaja u nanotehnologiji i sličnog. Sad zajedno razvijamo tu nišu s velikim potencijalom', uvjeren je Galošić.

Spustili smo se iz kancelarije u proizvodni pogon. Prolazimo pored linije za proizvodnju panela, od kojih se montiraju čisti prostori. Panel je od posebnog materijala s antibakterijskim svojstvima. Težak je više od 70 kilograma i trebala bi dva čovjeka da ga nose. Ali njega hitro i precizno na već poveliku hrpu slaže robotska ruka.

'Ovaj proces razvili smo u suradnji sa zagrebačkim Fakultetom strojarstva i brodogradnje. Kolaborativni roboti u proizvodnji nisu tako skupi. Cijena im se kreće od 20.000 do 150.000 eura. Ono što je puno važnije njihova je integracija u proizvodnju', kaže Galošić.

Poprilična je buka. Komadi metala putuju proizvodnim linijama da bi na kraju izašli preoblikovani u različite proizvode; protupožarne zaklopke, regulatore protoka zraka, rešetke, podne konvektore… Za desetke proizvoda većinom ni ne možemo naslutiti čemu služe.

Dio toga Klimaoprema prodaje drugim tvrtkama, a dio koristi u svojim projektima. Bilo da ih ugrađuje prilikom montaže ventilacijskih i klimatizacijskih sustava u bolnicama, zgradama, čak i brodovima, bilo da ih koristi u inženjeringu čistih prostora.

'Svaka proizvodnja lijekova, cjepiva ili mikroelektronike traži specifične uvjete. Nužni su visoka čistoća zraka, kontrolirana temperatura, vlaga i strujanja zraka. Isto tako se traži da se koriste specijalni materijali poput nehrđajućeg čelika jer ih je lako očistiti i sterilizirati', objašnjava Galošić.

Vodi nas do trening centra u kojem montažeri Klimaopreme treniraju postavljanje panela kako bi odradili sve bez greške na gradilištu. Montaža panela zahtijeva specifična znanja i iskustvo, i taj kapital, kaže nam direktor, žele zadržati unutar kuće.

Ono što im uvijek nedostaje su inženjeri. Dijelom to uspijevaju riješiti surađujući s Fakultetom strojarstva i brodogradnje te Fakultetom elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, a i s Tehničkim fakultetom Sveučilišta u Rijeci.

'Problemi s nalaženjem inženjera su veliki u Hrvatskoj, a još veći za našu tvrtku u Njemačkoj. Zbog toga ćemo, između ostaloga, sigurno ići u nove akvizicije. Jer to nam je najbrži način da dođemo do visokoobrazovanih ljudi. Ne moraju to čak biti ni kompanije iz naše djelatnosti. Lako ćemo obučiti te ljude', kaže Galošić.

Prosječna plaća u Klimaopremi, prema podacima s javnih poslovnih servisa, iznosi oko 8600 kuna. Galošić kaže da su one za inženjere osjetno veće, ali da u privlačenju stručnog kadra novac često ne igra presudnu ulogu.

'Ono što smo primijetili - ključno im je na kakvim projektima rade. Jesu li u doticaju s novim tehnologijama? Prati li kompanija svjetske trendove? Pruža li im se mogućnost rada na projektima u inozemstvu? Kakva je radna atmosfera, radno vrijeme… Sve to danas traže mladi inženjeri', nabraja Galošić.

Pitamo ga za kraj kakvi su im daljnji planovi. Razmišljaju li o iskoraku na tržišta izvan Starog kontinenta?

'Apsolutno! Ova kriza sve je malo usporila. Imamo ambiciozne srednjoročne i dugoročne planove. Dugoročno se vidimo u Americi, najjačem farmaceutskom tržištu. Ako smo uspjeli u Europi, nema razloga da to ne ponovimo u SAD-u. Već smo uspostavili neke kontakte… Samo nam treba još inženjera. Tu se trebamo stabilizirati. Naš sljedeći izazov sigurno je američko tržište', pomalo sanjarski zaključuje naše druženje Galošić.