Uspoređujući ih s Bugattijem, superluksuzni Ferrariji i Lamborghiniji čine se jeftinom robom. Ne samo da mu je visoka cijena, nego i održavanje. Izmjena ulja: 20.000-25.000 dolara. Izmjena četiri kotača: nešto oko 38.000. Uglavnom, za najjeftiniji model te marke možete imati floticu od 150 ekonomičnih automobila.

Ali Bugatti je otišao korak dalje. Francuski majstor sportskih automobila u vlasništvu Volkswagena proljetos je izbacio na tržište najskuplja kola u povijesti, Bugatti La Voiture Noire. Cijena: 19 milijuna dolara.

Izrađena su samo četiri modela, no kako svaka roba nađe kupca, tako ga je našla i ova. Proizvođač ne želi otkriti identitet sretnih vlasnika, ali oni nisu među sirotinjom. Nisu ni među 22,7 milijuna bogatih, jer se kao bogati računaju oni s manje od 30 milijuna dolara.

Takvu obijest mogu si priskrbiti bogatiji od tih bogatih, neki od 265.490 superbogataša u svijetu, čija imovina iznosi više od 30 milijuna, među kojima je 2153 milijardera, 55 manje nego 2017. Prošle godine tom ekskluzivnom klubu pridružila su se 'samo' 2124 nova člana, 'samo' jer je njihov broj prethodnih sedam godina rastao mnogo brže. Bogatstvo šake najbogatijih na planetu palo je u gotovo svim regijama: u Latinskoj Americi za četiri posto, u Europi za tri, u Sjevernoj Americi za jedan, dok je na Bliskom istoku poraslo za četiri posto. Ukupno bogatstvo američkih superbogataša u najbogatijoj zemlji svijeta također se smanjilo za jedan posto usprkos rastu BDP-a i najnižoj stopi nezaposlenosti od 1960-ih.

No i tih 2124 nova člana fantastično je mnogo s obzirom na krizno razdoblje zbog američko-kineskog trgovinskog rata, pada vrijednosti dionica, pada potrošnje i Brexita, što je sve lupilo po računima ultrabogataša.

Unatoč najnovijem padu broja najbogatijih u svijetu, kompanija za istraživanja Wealth-X predviđa da će se redovi globalne financijske elite do 2023. godine povećati na 353.550 pojedinaca s kombiniranim bogatstvom (naslijeđeno plus novostečeno), a imovina će im se s 32,3 tisuće milijardi dolara podebljati na 43 tisuće milijardi!

Takva prognoza sigurno raduje bogate od kojih 40 posto živi u Sjevernoj Americi, četvrtina u Europi, a druga četvrtina u Aziji. New York je grad s najviše bogataša u svijetu te je preuzeo vodstvo od Hong Konga, iz kojeg milijarderi bježe uslijed krize zbog dugotrajnih prodemokratskih prosvjeda jer se kapital osjeća neugodno među masama koje traže nešto za sebe. Azijski superbogataši prošle godine ostali su kraći za tisuću milijardi dolara.

Nakon velikog uzleta 2017. ultrabogati se ne upuštaju u velike financijske izlete, nego čuvaju status quo, no Wealth-X tvrdi da u sljedećih pet godina za njih nema zime ako za gomilanje novog bogatstva pametno iskoriste okolnosti kao što su rast stanovništva, porast ekonomija u nastajanju (najviše se superbogataša u tom razdoblju očekuje u Nigeriji, Egiptu, Bangladešu i Vijetnamu), daljnji nalet digitalne tehnologije i rastuća potrošnja superluksuzne robe.

Priča o oprezu i financijskoj suzdržanosti ipak ne drži vodu kada je riječ o kineskim i hongkonškim ultrabogatašima. Unatoč trgovinskom ratu s Trumpom, oni sumanuto ulažu u sve što im dođe pod ruku, naročito u Britaniji, koristeći povoljnije cijene zbog cirkusa oko Brexita. Kupuju sve, od nebodera i nuklearnih postrojenja do privatnih škola, od koledža i intelektualnog vlasništva do brendova luksuzne robe, za koju u Kini jača interes jer imaju brojčano najveću srednju klasu na svijetu, 109 milijuna u usporedbi s 92 milijuna u SAD-u.

Kineska investicijska firma SinoFortone nedavno je za dva milijuna funti kupila pub iz 16. stoljeća s idejom da kod kuće izgradi stotinu njegovih replika. Najbogatiji čovjek Hong Konga, Li Ka-shing, ljetos je za 2,7 milijardi funti kupio Green King, vodeću pivovaru s 220-godišnjom tradicijom, uključujući lanac pubova, restorana i hotela. Milijarder Zhang Lei iskeširao je pak 400 milijuna funti za destileriju Loch Lomond. U ruke Kineza otišli su londonski neboderi poput popularnih Walkie Talkie i Cheesegratera. Otišla je i čak trećina nuklearne elektrane Hinkley Point C!

Za 520 milijuna funti Alibabin Ant Financial preuzeo je međunarodni servis za transfer novca WorldFirst. Kupljeni su također koledži Harrow i Dulwich, a milijarder Yeung Kwok-keung za 150 milijuna funti postao je vlasnik CATS Collegea, 150 internatskih škola u Cambridgeu, Londonu, Canterburyju i Šangaju, jer želi izgraditi 'globalnu mrežu premium škola'. Ukratko, kineske kompanije u vlasništvu ultrabogataša ove godine preuzele su 15 britanskih tvrtki s tradicijom, potrošivši na njih 8,3 milijarde dolara, što je već sada za šest milijardi više nego za kupnju 23 sitnije tvrtke prošle godine.

Zbog novog talijanskog flat poreznog režima na nekretnine (kupci plaćaju 100.000 eura poreza bez obzira na njihovu vrijednost), Kinezi su se s Britancima, Amerikancima, Švicarcima, Rusima i Japancima obrušili na najluksuznije vile i dvorce u Toskani, Rimu, Milanu, Amalfiju, na jezeru Como i Capriju. Najjeftinija je 10 milijuna eura. Kineski kralj poluvodiča Zhang Liang Johnson za poznatu vilu Buonaccordo u Portofinu iskeširao je 35 milijuna eura. Na redu su dvorac iz 17. stoljeća s originalnim freskama (45 milijuna) i restaurirana vila dinastije Medici nedaleko od Firenze (35 milijuna), a kupci su britanski anonimni milijarderi u bijegu pred neizvjesnim Brexitom.

Obični talijanski živalj buni se protiv takvog poreznog režima u kojemu se njima u konačnici reže više poreza nego ultrabogatim strancima. Ali to je logika krupnog kapitala, onih 22,7 milijuna bogatih, superbogatih i ultrabogatih, stoga Oxfam ponovno upozorava na to da 26 najžešćih milijardera i dalje posjeduje jednako bogatstvo kao 3,8 milijardi stanovnika u najsiromašnijim dijelovima lijepog našeg planeta.