Ursula Von der Leyen, šefica Komisije, na početku svog mandata najavila je regulaciju minimalne plaće na razini EU-a u prvih 100 dana svog mandata, ali je kriza uzrokovana koronavirusom ozbiljno zakomplicirala njezin plan. No s obzirom na to da je, osim zdravstvu, najveći udarac zadala tržištu rada Europske unije, stvorili su se uvjeti da se ponovno razmotri hitno uvođenje regulacije minimalne plaće, piše Euractiv.

Europarlamentarci iz četiri vodeće grupacije Parlamenta uputili su otvoreno pismo povjereniku za rad i socijalna pitanja Nicolasu Schmitu, u kojem na njega apeliraju da Komisija razmotri direktivu za uvođenje minimalnog dohotka na razini EU-a, kojim bi se 'sačuvalo dostojanstvo europskih građana u jeku nezapamćene ekonomske krize'.

Pismo su potpisala 23 zastupnika iz redova Europske pučke stranke (EPP), socijaldemokrata (S&D), zelenih i ujedinjene ljevice (GUE). Njihovu su molbu podržale i udruge civilnog društva, briselski think-tankovi, ali i Philip Alson, poseban izvjestitelj UN-a za siromaštvo i ljudska prava.

Prema podacima Eurostata, 21 od 27 članica EU-a ima definiranu minimalnu plaću, ali se njihovi iznosi bitno razlikuju. Članice na istoku Europe svojim građanima nude minimalac ispod 600 eura, dok Europljani na sjeverozapadu kontinenta mjesečno uprihode najmanje 1500 eura. Većina država članica prošle godine podigla je razinu minimalne plaće. Samo u Hrvatskoj minimalac je od 2019. do 2020. godine porastao za osam posto. Međutim čak 70 posto radnika diljem Europe koji primaju minimalac u istraživanju Eurostata navelo je da i s povećanim iznosom 'jedva spajaju kraj s krajem'.

Istovremeno, demografska slika Europe s obzirom na tržište rada i prije krize bila je jako crna. Prema posljednjim podacima ekonomskih stručnjaka s bečkog Instituta za međunarodno gospodarstvo, potražnja za radnom snagom na tržištu u državama poput Bugarske, Češke, Njemačke, Mađarske i Slovačke već bi do 2025. godine mogla biti veća od ponude.

Eurostat predviđa da bi do 2050. godine Unija mogla izgubiti 10 posto radno sposobnog stanovništva, dok se središnjoj i istočnoj Europi predviđa pad od čak 30 posto.

Riječ je o statistici na koju su ekonomski stručnjaci upozoravali i prije krize, a koja će tek zadati velik udarac ekonomiji EU-a, zbog čega bi ogroman broj građana Unije narednih mjeseci mogao otklizati prema siromaštvu. Naravno, ako institucije ne poduzmu teške i odlučne mjere.

Europska mreža za suzbijanje siromaštva (EAPN), nevladina udruga koja je u travnju 2020. godine objavila istraživanje o utjecaju pandemije koronavirusa na porast siromaštva u EU, upozorila je nadležne institucije o opasnosti koja prijeti milijunima građana.

'Napredak koji se posljednjih godina postigao u domeni suzbijanja siromaštva u velikoj je opasnosti. Ovo je trenutak u kojem europske institucije trebaju biti hrabre i odvažno donijeti teške odluke', stoji u njihovu priopćenju.

Unatoč tome što je većini građana koji su u jeku pandemije izgubili svoja radna mjesta vlada zagarantirala ad hoc naknade kojima je pokušala amortizirati udarac, njihov iznos nije bio dovoljan da pokrije osnovne životne troškove poput režija, stanarine i namirnica, čija je cijena unatoč šoku na tržištu ostala ista.

U najvećoj su opasnosti ranjive skupine ljudi poput starijih građana, osoba s invaliditetom, beskućnika, migranata i Roma, ali i žene koje su još uvijek u prosjeku manje plaćene za svoj rad na tržištu EU-a.

Prema analizi EAPN-a, siromaštvo u EU bilo je u porastu i prije krize izazvane pandemijom. Iako je postotak ljudi na rubu siromaštva i društvene isključivosti pao u odnosu na 2008. godinu, pred Unijom je još uvijek dug put. Države članice nisu ravnomjerno koristile mogućnosti ekonomskog razvoja, zbog čega je došlo do velikog jaza u stopi razvijenosti između samih zemalja EU-a. Međutim posljednjih godina zabilježen je velik porast siromaštva unatoč radnom odnosu.

Naime čak 9,8 posto Europljana i prije krize uzrokovane koronavirusom nalazilo se na rubu siromaštva unatoč tome što su bili u radnom odnosu, što je bitno više nego što je bilo tijekom financijske krize 2008. godine. EAPN očekuje da će se brojka narednih mjeseci višestruko povećati.

'Covid-19 bio je točka bez povratka prema kojoj EU mora prilagoditi svoju socijalnu politiku', stoji u analizi.

Prioritet dugoročnih, ali i kratkoročnih planova za sanaciju gospodarske štete trebao bi biti na očuvanju radnih mjesta, podizanja životnog standarda te investiranja u zdravstvo i obrazovanje.

EAPN je izdao set preporuka, na koje su se pozvali zastupnici Europskog parlamenta u otvorenom pismu povjereniku Schmitu. Prema njihovoj stručnoj procjeni, ekonomska pomoć mora biti osigurana i građanima EU-a, a ne samo kompanijama i tržištu. Dalje, od posljedica krize poreznim olakšicama i naknadama moraju biti zaštićene najugroženije skupine društva. Treća točka odnosi se na dodatne investicije u javno zdravstvo, kojima će se smanjiti postojeće razlike u dostupnosti i kvaliteti skrbi.

U svojoj su analizi naglasili važnost sprečavanja stvaranja slabo plaćenih i niskokvalificiranih radnih mjesta kako se ne bi stvorio začarani krug ulaska u siromaštvo, a istaknuli su i nužnost unapređenja prava onim radnicima čija su se radna mjesta tijekom pandemije smatrala 'esencijalnima'. Konačno, EAPN je upozorio EU da iz financijske krize 2008. godine mora naučiti koliko je nužno reducirati javni dug na štetu najsiromašnijih građana zato što se time stvara novi sloj siromašnog društva.

Komisija je ovoga tjedna pokrenula drugu fazu savjetovanja s europskim sindikatima i udrugama poslodavaca o tome kako osigurati pravedne minimalne plaće za sve radnike, a u ovoj fazi ključnu će ulogu imati kolektivni pregovori. Tijekom prve faze, koja je trajala od 14. siječnja do 25. veljače (prije početka pandemije), Komisija je primila odgovore od 23 socijalna partnera iz cijele Unije, a ovoga puta zbog povećanog interesa dionicima je odobrila dulji rok za prijavu na savjetovanja.

Europski sindikati već su tražili to da minimalac ne smije biti ispod 60 posto srednje plaće u državi, s time da bi bilo idealno kada bi se povećao na 60 posto prosječne plaće. Hrvatski bruto minimalac prema tom bi kriteriju bio 363 kune veći od sadašnjih 4062 kune bruto, a kad je o neto iznosu riječ, razlika bi bila oko 250 kuna, pa bi umjesto 3250 najlošije plaćeni radnici zarađivali oko 3500 kuna, piše Večernji list.

Prijedlog za uvođenje minimalnog dohotka na razini EU-a pozdravljaju i hrvatski europarlamentarci iz redova SDP-a (S&D).

'Unatoč tome što je dobar prvi odgovor EU-a kroz program Next Generation EU, smatram da prijedlog Europske mreže za borbu protiv siromaštva ide u pravom smjeru. Sam prijedlog o izračunu temeljnog dohotka na bazi 60 posto medijana raspoloživog dohotka kućanstva, uz faktor nacionalnog proračuna, nije loš, niti neizvediv. No riječ je o rješenju pred kojim stoji mnogo izazova. U slučaju da se nadiđu te prepreke, slijedila bi nam gotovo tektonska reforma proračuna i sustava socijalne zaštite', rekao je zastupnik Tonino Picula.

S njim se slaže stranačka kolegica Biljana Borzan.

'Apsolutno podržavam europsku regulaciju minimalne plaće. Ova je kriza učinila radnike još ranjivijima te je značajno povećala broj onih s minimalnim prihodima. Uvođenjem minimalne plaće omogućila bi se bolja zaštita ranjivih skupina u društvu te bi se smanjio jaz između žena i muškaraca', kazala je zastupnica Borzan, dodavši da je u RH u tom položaju čak 15 posto građana, pa bi im novi europski okvir omogućio snažniju poziciju u pregovorima s poslodavcem.

S kolegama iz redova SDP-a slaže se zastupnik Predrag Fred Matić te smatra da bi se pokretanjem sheme za minimalni dohodak spasili radnici pogođeni krizom uzrokovanom koronavirusom.

'Za stabilizaciju gospodarstva, ne samo domaćeg, nego i europskog, potrebni su kolektivan napor i suradnja između Europske unije, poduzeća te radnika i radnica. Trebamo spriječiti prenošenje negativnih trendova među gospodarskim granama i samim poduzećima te iskoristiti sve dostupne kapacitete kako bismo zaštitili one najpogođenije ovom krizom. Europska komisija je na temelju Privremenog okvira odobrila nekoliko programa za potporu hrvatskom gospodarstvu u kontekstu pandemije koronavirusa. Postoje također brojni načini na koje i tvrtke mogu pomoći pojedincima i društvu svojim društvenim djelovanjem i odgovornim poslovanjem. Uz to, tu je zagovaranje društvene odgovornosti, kao i djelovanje vlastitim primjerom', izjavio je.

'Smatramo da adekvatna i uključiva socijalna zaštita u obliku programa minimalnog dohotka može omogućiti svim Europljanima da žive dostojanstveno, ali da države članice žele samostalno definirati vlastite kategorizacije, metode i načela provedbe minimalnog dohotka kojim će omogućiti dostojanstven život građanima. U tom kontekstu minimalan dohodak trebao bi omogućiti formiranje sigurnosne mreže za one najugroženije kako bi se potaknula njihova reintegracija u društvo osiguranjem dostojanstvenih životnih uvjeta, a što uključuje osnovnu zdravstvenu zaštitu te razne programe obrazovanja koji će olakšati uključenje na tržište rada. Stoga minimalan dohodak treba biti u ulozi instrumenta kojim će se postići socijalna konvergencija usmjerena na sprečavanje nastanka novih kategorija siromaštva i socijalne isključenosti', stoji u zajedničkoj izjavi hrvatskih zastupnika u Europskom parlamentu iz redova HDZ-a (EPP-a).

Zastupnica Ruža Tomašić smatra da je ideja plemenita, ali da se ispostavila teško primjenjivom u praksi.

'Može se pretpostaviti da bi na razini Unije tu ideju bilo još teže provesti, naročito u državama sa slabijim standardom i lošijom fiskalnom disciplinom. Iako je ideja da svi imaju zajamčen osnovni dohodak potreban za preživljavanje u svojoj srži plemenita, veliko je pitanje kako bi utjecala na tržište rada te cijene proizvoda i usluga. Takva velika intervencija u tržište, pogotovo na razini cijele Europske unije, uz neke pozitivne učinke, izazvala bi niz negativnih, zbog kojih je, u krajnjoj liniji, ovaj pokus u Finskoj neslavno završio', napomenula je zastupnica iz redova konzervativaca i reformista.