U ožujku je ukupna stopa inflacije u eurozoni pala na 6,9 posto (pad s 8,5 posto u veljači) zbog velikog pada inflacije u energiji na 0,9 posto (pad s 13,7 posto u veljači), točno godina dana nakon skoka cijena nafte i plina zbog napada Rusije na Ukrajinu. No inflacija cijena hrane, alkohola i duhana porasla je na 15,4 posto i vjerojatno će ostati visoka do kraja godine.

Pad cijena sirovina nije pomogao u ublažavanju pritiska na cijene hrane u Europi. Od travnja 2023. većinom prehrambenih proizvoda trguje se na razinama blizu ili malo iznad onih iz 2021 godine.

Teret povećanja cijena je i dalje na potrošačima

Prema istraživanju Allianza, cijene su najviše podigli proizvođači pakirane hrane, a ne trgovci. Pokrivajući više od 70 posto sve potrošnje na hranu u Europi, maloprodaja hrane većinom je odgovorna za povećanje cijena u bližoj prošlosti. Povećanje cijena hrane pojačalo se u drugoj polovici 2021. nakon rasta poljoprivrednih cijena, prije ruske invazije na Ukrajinu, što je značajno ubrzalo rast.

U 2022. godini proizvođači hrane su povećali cijene za čak 17 posto, dok su maloprodajni proizvođači hrane povećali cijene za tek 12 posto. Analizom financijskih podataka trgovaca hranom vidi se kako su troškovi rasli brže od prodaje, pri čemu su se bruto marže 2022. godine smanjile i pale na razinu ispod onih prije pandemije.

Kupovna moć u hrvatskim kućanstvima pala za 3,3 posto

Allianz procjenjuje kako su kućanstva već do sada izgubila između 1,1 posto i 9,2 posto kupovne moći u posljednjih godinu dana, posebice u državama koje najviše ovise o uvozu hrane (naročito u istočnoj Europi). Podatak za Hrvatsku govori kako je kupovna moć kućanstava pala za 3,3 posto, dok je razlika između najviše i najniže kvintile prihoda iznosila -4,8 posto.

Iako nisu sva kućanstva pod pritiskom, najteže su pogođena kućanstva u donjih 20 posto raspodjele prihoda jer troše veći dio svojeg raspoloživog prihoda na nužne životne troškove.

Prema istraživanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) u kojem je sudjelovalo 5000 ispitanika u deset država, potrošači su počeli štedjeti na nužnim izdacima gdje je to moguće, kupujući jeftinije marke proizvoda ili u jeftinijim trgovinama.

Više od jedne trećine sudionika izjavilo je da zbog štednje kupuje manje crvenog mesa, ribe i peradi. No samo promjena ponašanja možda nije dovoljna. Kad potrošači troše više na hranu, to znači da troše manje na ostale potrebe, zbog čega se usporava gospodarski oporavak. Predviđa se kako bi povećanje cijena hrane za 20 posto moglo dovesti do pada u potrošnji od gotovo 1 postotnog boda.