Izvješće o radu Vlade u mandatu 2011. do 2015. godine unatoč opširnosti ne sadrži ključne informacije o financijskim aktivnostima Vlade i njenim fiskalnim i gospodarskim posljedica, nije pregledno niti informativno te ne može poslužiti kao temelj za ocjenu rada Vlade i ne može mu se dati prolazna ocjena, smatraju autori novog aktualnog osvrta Instituta za javne financije (IJF)
U osvrtu ‘Vladino izvješće u mandatu 2011.-2015. - pišemo opširno jer 'nemamo vremena' pisati koncizno’ autori - Anto Bajo iz Instituta te Marko Promorac sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, kažu kako je taj dokument, usvojen na zadnjoj, 272. redovnoj sjednici Vlade Zorana Milanovića, izrađen kako bi se ispunila formalna obveza utvrđena Zakonom o postupku primopredaje vlasti.
Tim je zakonom, naime, propisano da je Vlada kojoj prestaje mandat dužna detaljno izvijestiti Vladu koja stupa na dužnost, o stanju i problemima u obavljanju poslova iz ovlasti Vlade te o preuzetim, a nepodmirenim obvezama, do dana primopredaje vlasti.
2259 stranica materijala
Izvješće o radu još uvijek aktualne Vlade tako na 2.259 stranica sadrži pregled rada 43 javna tijela, odnosno 20 ministarstava i 23 ostala tijela, poput ureda, uprava, zavoda i direkcija, s podacima o zatečenom stanju, obavljenim poslovima, poslovima u tijeku i otvorenim pitanjima s prijedlozima rješenja i slično.
No, Bajo i Primorac ističu kako su ti podaci već davno trebali biti sastavni dio redovnih godišnjih izvješća svih državnih tijela, s pregledom poslovanja ministarstava i njihovih proračunskih korisnika, kao i agregatnim konsolidiranim izvješćem o prihodima i rashodima i bilancama stanja. Dodaju i kako je ionako veliki dio podataka u izvješću već otprije javno dostupan, poput pripremljenih zakonskih i podzakonskih akata, strategija i ostalih akata, unutarnjeg ustrojstva ministarstava i raspodjele odgovornosti za obavljanje poslova.
’Ovo je Izvješće trebalo sadržavati samo osnovne (agregatne) pokazatelje temeljem kojih se može obaviti ocjena uspješnosti provedbe mjera iz Programa Vlade RH za mandat 2011.-2015. Izvješće je moralo sadržavati sažetak kao i statistički dodatak s ključnim fiskalnim pokazateljima. Na taj bi se način široj javnosti omogućio jednostavniji i brži uvid u aktivnosti Vlade i ocjenu njenog rada’, smatraju Bajo i Primorac.
Od podataka koji su obuhvaćeni izvješćem kao najzanimljivije i najinformativnije izdvajaju podatke Ministarstva financija o dugu, zaduživanju, jamstvima, tehničkim reformama proračuna, procjenama fiskalnog učinka i strateškom planiranju, zaduživanju lokalnih jedinica i poslovanju neprofitnih institucija, potom podatke Ministarstva gospodarstva koji se odnose na plan provedbe naloga i preporuka, uglavnom za restrukturiranje brodogradnje, Ministarstva zdravlja o pregledu sanacija zdravstvenih institucija po vrstama plaćanja, dospjelim nepodmirenim obvezama i poslovanju HZZO-a te podatke Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom.
Nema svih podataka o dugu
No, ističu da, ‘iako su podaci Ministarstva financija prilično detaljni, nije jasno zbog čega podaci o dugu i jamstvima ne sadrže posljednji kvartal 2015. kada su kreirane značajne izravne i neizravne obveze’.
’Naime, na sjednici održanoj 10. prosinca 2015. 'tehnička' Vlada je u rekordno kratkom vremenu (oko 4 minute) zasjedanja donijela odluke o zaduživanju i izdavanju jamstava u iznosu od oko 1,7 milijardi kuna. Vlada je izdala 'božićnu' obveznicu te donijela Odluku o pokretanju postupka za sklapanje Ugovora o davanju jamstva za zaduživanje HAC-a. Donijete su i odluke o davanju suglasnosti za zaduživanje Gradu Zagrebu i Općini Primošten’, podsjećaju Bajo i Primorac.
Neuredan tehnički format
Njihove se primjedbe odnose i na nekvalitetan i neuredan tehnički format Izvješća. Izvješće je, kako navode, nepregledno i neujednačeno, a da je sastavljano površno potvrđuje i činjenica da naslovi pojedinih poglavlja često počinju na dnu stranice pa se ‘opravdano postavlja pitanje je li konačan tekst Izvješća netko pročitao, revidirao i lektorirao?’.
Uz ocjenu da je, osim što predstavlja zakonsku obvezu, izrada ovako značajnog dokumenta potrebna i poželjna, Bajo i Primorac zaključuju kako se analizom njegove forme i sadržaja Izvješću se ne može dati prolaznu ocjenu.
’Preopširni dijelovi Izvješća pojedinih državnih tijela disperziraju fokus i onemogućuju ocjenu rada Vlade u mandatnom razdoblju. Izvješće je trebalo koncizno prikazati rezultate provedbe programa Vlade te provedene reforme na strani prihoda i rashoda’, kažu te dodaju kako bi ‘nova Vlada trebala postojećem Zakonu o postupku primopredaje vlasti dodati Pravilnik kojim bi detaljnije propisala obuhvat i format Izvješća’.
’Osim toga, bilo bi dobro da je 'tehnička' Vlada izradila kratko izvješće o poduzetim financijskim aktivnostima (i njihovim posljedicama) od raspisivanja izbora do prenošenja ovlasti na novu Vladu’, zaključuju Bajo i Primorac.
