Jedan od njih je i Koogle, obiteljski staklopuhački obrt iz Zagreba koji ove godine slavi 60 godina. Život mu je 2014. ponovno udahnula Martina Šimunković, treća generacija staklopuhača u obitelji, napustivši posao voditeljice Odsjeka za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u Ministarstvu kulture nakon 13 godina da bi nastavila obiteljsku tradiciju koju je 1963. započeo njezin djed.

Njihova priča krenula je u Gornjem Stenjevcu, gdje ona i dandanas izrađuje ukrase tehnikom grijanja šuplje staklene cijevi i upuhivanjem zraka. To zagrebačko naselje nekad je bilo svojevrsna staklopuhačka oaza; oko 200 tamošnjih kućanstava radilo je nakon Drugog svjetskog rata za zadrugu koja je otkupljivala njihove proizvode i plasirala ih na tržište. Međutim zadruga se 50-ih godina ugasila, a s njome i male radionice i kućne radinosti, jer tržišta jednostavno više nije bilo.

'No moj djed bio je prilično uporan, nije odustajao i nije zatvorio radionicu, a na kraju je ostao jedini koji se bavi time. Kasnije je, 70-ih i 80-ih, uveo strojeve za proizvodnju predmeta od mljevene plastike. Drugi staklopuhači nastavili su raditi za našu obitelj, puno smo radili i prodavali, a najbolje je išlo s proizvodima i ukrasima za Božić, koji su i danas najtraženiji.

Radili smo cijele godine i svaki dan, bez stajanja, a djed je prodavao proizvode na Kvatriću, Dolcu i takozvanim 'štanderima'. Nije želio odustati', kaže nam ova po struci povjesničarka umjetnosti i etnologinja kojoj staklo predstavlja idealan medij putem kojeg se može izraziti, a usto mu dati njegovo pravo svojstvo i prepoznatljivost – eteričnost i prozirnost.

Ponosna je na dugovječnost obiteljskog obrta, a kaže nam da je proces proizvodnje predmeta od šupljeg puhanog stakla identičan kao i prije 70 godina. Stoga i dalje koristi alate koje su ona i njezin otac naslijedili od djeda. 'Nema kvalitetnijih alata od onih mog djeda i teško da se takve danas negdje može naći', ističe nam. Okosnica njezina obrta ostala je ista – minimalizam u dekoraciji te prirodni i ekološki materijali.

Proizvodnja počinje taljenjem i dobivanjem ampula, koje se potom obrađuju, i to ponovno taljenjem, a potom se pušu željeni oblici. Kod kugla je drugačije jer se one pušu slobodno u prostor, dok se za, primjerice, staklena uskrsna jaja puše u kalupe kako bi bili istih dimenzija. Duguljaste sige, gljive, zvončići samo su neki od oblika koje stvara. Proizvodi u serijama i za svaku fazu proizvodnje mora prilagoditi plamen, ovisno o tome što radi.

Mali svijet unutar kugle

Uskrs nema toliko komercijalnu snagu kao Božić i nema darivanja, no unatoč tome kupce je za Uskrs privuklo nešto novo i drugačije čime su mogli ukrasiti svoje domove za najveći kršćanski blagdan – mala sofisticirana staklena jaja koja Šimunković boji i zatim ih ukrašava zlatnim listićima.

Stvorila je tako pravi mali svijet unutar kugle, a osim popularnih božićnih, sad i simboličnih uskrsnih proizvoda i motiva, u terarijama unutar kugli mogu se uzgojiti pravi mali vrtovi koji uspijevaju zbog pogodnih uvjeta te osim dekorativne dobivaju i uporabnu funkciju. Terarije, koje je nazvala Kooglice Džoonglice, rado biraju i mladenci kao poklon gostima, a ove će ih godine naša sugovornica predstaviti i na Floraartu.

Nedavno je plasirala i web shop, a tijekom uskrsnog vikenda njezini su ukrasi dostupni i u City Centru West – staklena gnijezda, staklene kugle sa scenama iz prirode uz gnijezda, ptice i jaja. Vrlo lako se uklapaju u prostor pa se mogu staviti u vazu ili dodati cvjetnom aranžmanu ili pak uz sobnu biljku.

Sve više se cijene ručno rađeni proizvodi

Priča o Kooglama doista je jedinstvena jer je u Zagrebu opstalo svega troje staklopuhača, a velika želja joj je jednog dana pokrenuti radionice i za građanstvo kako bi prezentirala proces proizvodnje i općenito staklopuharstvo, ali i da bi se ljudi i sami okušali u tom starom zanatu. Nada se da će uspjeti u tome, za što bi se, kaže, htjela prijaviti na fondove EU-a.

'Kupci sve više cijene ručno rađene proizvode, svjesni su vrijednosti i važnosti tradicijskog obrta kao kulturnog i lokalnog, ali i nacionalnog identiteta. No izostaje podrška struktura, čega sam i sama svjesna s obzirom na to da dolazim iz sustava; znam s čime se sve obrtnik susreće na terenu. Potrebno je više razumijevanja države i lokalne zajednice kako bismo svi doprinijeli što boljem očuvanju i tome da se ti obrti nastave. Kad pogledate Zagreb – obrtnici su bili glavni nositelji zagrebačkog ekonomskog statusa i simbola', ističe.

Od hobija i oaze mira do ozbiljnog posla, ali i izazova s vladajućima

Priznaje nam da nije očekivala da će ponovno oživljavanje ove tradicije postati ozbiljan posao, jer sve je krenulo od hobija u kojem je, kaže nam, našla oazu mira. No danas ne žali zbog odluke da se u potpunosti posveti tome i revitalizira obiteljski obrt uz koji je odrasla, unatoč izazovima i problemima. 'Imam limitiran kapacitet proizvodnje jer radim sama i jer je riječ o ručnom radu od početka do kraja, a povremeno uskoči i obitelj', ističe Šimunković.

No na koncu je sve to, kaže, rad jedne osobe. Sretna je što uspije prodati sve što proizvede, a nada se da će naći maloprodajnog partnera putem kojeg bi lakše distribuirala proizvode. Najveći kupci su joj tvrtke koje uzimaju kugle kao poklon poslovnim partnerima i zaposlenicima.

No najdraža joj se suradnja s onima koji najbolje znaju kako diše – kreativcima i drugim obrtnicima. 'Kad radim jedan mini svijet unutar kugle, od vrtova do scena iz prirode, naručujem proizvode drugih obrtnika', kaže. Kriza nije zaobišla ni njezin obrt, pogotovo jer je njezina sirovina staklo, čije su cijene u zadnjih godinu i pol rasle i do četiri puta, kao i struja i plin, koje najviše koristi u proizvodnji. 'Morala sam sukladno rastu troškova, poskupljenja energenata i repromaterijala korigirati cijene, no nastojala sam da to i dalje bude priuštivo ljudima', kaže nam.

'Svi govore o važnosti tradicije, no u praksi je to puno drugačije'

Međutim rastužuje je to što se u javnosti puno govori o važnosti tradicijskih obrta i očuvanju nacionalnog i lokalnog identiteta, no u stvarnosti im nedostaju potpore države i grada, kao i porezno rasterećenje kako bi u punom sjaju mogli predstaviti ono što proizvode svojim rukama.

'Poslala sam dopis i Ministarstvu kulture i Gradu Zagrebu te ponudila svoje znanje i iskustvo kao konzultant za materijalna dobra, no bezuspješno, a nastojat ćemo potaknuti promjene i preko Udruženja obrtnika grada Zagreba', otkriva nam Šimunković. Smatra da bi obrtnicima dobro došla marketinška strategija i bolji plasman proizvoda, ali i da im država omogući porezne olakšice.

'Trenutno plaćamo PDV 25 posto, poput multinacionalnih tvrtki, a naši proizvodi imaju drugačiju vrijednost i važnost. S druge strane se ne damo jer je to ipak dio nas, dio našeg osobnog identiteta. Za drugo ne znam jer sam odrasla u tome. Srećom, imam tu prednost da sam jedinstvena na tržištu, što je pobudilo veliku pažnju i interes ljudi, ali i medija. Stvorila sam brend, što je došlo spontano, jer kad sam preuzimala obrt, nisam imala strategiju i viziju, krenula sam oprezno još dok sam radila u Ministarstvu kulture', kaže.

Želi educirati mlade o starim zanatima

Unatoč problemima, nastavlja proizvoditi punim kapacitetom, a drago joj je da uspostavila kontakt s Osnovnom školom Dragutina Domjanića iz Gajnica – kad su joj djeca pohađala 3. razred, njihova učiteljica dovela je učenike u njezinu radionicu u sklopu predmeta Priroda i društvo, kad se obrađuju teme zavičaja i cehova u Zagrebu. Učenici su joj došli na terensku nastavu.

'Klincima je to bilo super, predstavila sam im što sve radim, a učiteljica je predložila da pošaljem dopis toj osnovnoj školi da to uđe u praksu. Suradnja se nastavlja, a nakon Uskrsa mi opet dolaze treći razredi. Nadam se da će se to proširiti jer smatram da je važno da se djeca, kao budući radni kadar, upoznaju s tradicijom i time kakvi još poslovi postoje da bi se sačuvali tradicijski obrti.

Posebno u vrijeme u kojem mlađe generacije imaju druge kriterije te više naginju instant proizvodima i nemaju puno strpljenja. Mentalna slika za tržište rada je općenito promijenjena, no uz edukaciju i promociju možemo potaknuti svijest i o starim zanatima', zaključuje Šimunković.