Ivan Miloloža, jedan od kandidata za ministarsko mjesto, vuče iza sebe neraščišćenu aferu preuzimanja Munje čime se bavi i DORH
Protiv Ivana Milolože, direktora Munje, jednog od kandidata za ministra gospodarstva iz kruga poslodavaca Županijsko državno odvjetništvo u Zlataru vodi postupak zbog sumnji u zlouporabu položaja, doznaje Poslovni dnevnik.
Većinski vlasnik jedinog domaćeg proizvođača akumulatora je formalno njegov brat, iseljenik Niko Miloloža, čija tvrtka HE- TO trade drži 94 posto dionica Munje. Miloloža je postao većinski vlasnik u rujnu 1999., kad je HE- TO trade otkupila paket od 91,4 posto dionica Munje, nominalne vrijednost 21,4 milijuna kuna, za svega 3,7 milijuna kuna, što je ravno sadašnjem prosječnom godišnjem prihodu te tvrtke.
Procijenjena vrijednosti Munje bila je - prema Izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije koju je Državni ured za reviziju objavio u lipnju 2002.- čak 81,3 milijuna kuna, što znači da je novi vlasnik platio svega 4,6 posto procijenjene vrijednosti. Još tijekom revizije Uskoku je dostavljen zahtjev o izvoru sredstava iz kojih je HE- TO trade platilo dionice.
Prvotno je temeljni kapital tvrtke procijenjen na 89 milijuna kuna, no u razdoblju od 1996. do 1998., na prijedlog poslovodstva kroz tri je navrata smanjena vrijednost temeljnog kapitala za 65,6 milijuna kuna, odnosno 73,7 posto vrijednosti, i to zbog smanjenja vrijednosti dugotrajne imovine i umanjenja prihoda.
HFP je bio vlasnik Munje sve do studenog 1998., kada je 73,2 posto dionica te tvrtke prebačeno Istarskoj banci, i to zbog namirenja bančinih potraživanja prema Uljaniku. U ožujku 1999. banka je te 34.283 dionica prodala tvrtki HE- TO trade, čiji se jedini zaposlenik do tada uglavnom bavio davanjem kozmetičkih usluga. Niko Miloloža izvršio je dokapitalizaciju HE- TO trade sa 3.026.158 kuna, kako bi tim novcem bile plaćene dionice Munje, i to po 88 kuna iako je nominala bila 500 kuna.
U izvješću revizije navode se manipulacije cijenom zemljišta. Munja u Zagrebu ima tri parcele- 118.240 četvornih metara na Žitnjaku, 7.99 u Heinzelovoj i 930 u Vrbanićevoj. Realna, tržišna vrijednost zemljišta bila je znatno viša - 17 milijuna DEM, dakle skoro pet puta veća od novoprocijenjene. Na nekoliko mjesta spominje se manjkava dokumentacija, otežano praćenje novčanih tijekova, manjak robe višemilijunske vrijednosti, neovjerene pa i nepotpisane otpremnice.
