Od 2009. do 2012. ekonomist, naveden kao 'G.', jer se njegovo ime ne može legalno objaviti prema talijanskim zakonima o privatnosti, prevario je i banku i EGSO za 234.394,06 eura (oko 1,8 milijuna kuna) putem komično jednostavne sheme koja je uključivala spavanje u uredu dok se pretvarao da plaća najam za službeni stan. Lažirajući troškove, 'natukao' je tisuće i tisuće eura kojima je, između ostalog, održavao imanje u Veneciji.

Unatoč tome što je otkriven, ipak je uspio dobiti posao u Europskoj komisiji te je nastavio s prijevarom još dvije godine. Nakon godina šutnje Banke Italije i EGSO-a, američki Politico dobio je na uvid dokumente o toj istrazi.

Rimski ogranak talijanskog Revizorskog suda, koji nadzire javne rashode, G.-u je naredio da vrati više od 150.000 eura EGSO-u. To je dodatak presudi kaznenog suda u Rimu iz 2019., kojom je osuđen na godinu i dva mjeseca zatvora, kao i simboličnu kaznu od 400 eura.

Kako je G. uspio pola desetljeća varati dvije ozbiljne financijske institucije, ostaje misterij, iako se i prije upozoravalo na slabe kontrolne mehanizme u EGSO-u. Prošle su godine prije nego što su vlasti uopće pokušale izvesti G.-a pred sud, a manje od polovice ukradenog novca je vraćeno.

Možda je još čudnija činjenica da se G. nije pojavio pred sudom niti ponudio bilo kakav odgovor na optužbe protiv njega. U međuvremenu se ne zna gdje se nalazi, piše Politico.

G. se pridružio EGSO-u 2009., a poslala ga je Banka Italije, u kojoj je radio kao viši ekonomist. U EGSO-u je imao status 'nacionalnog eksperta', svojevrsnog konzultanta koji radi s tim odborom, ali ne i za njega.

EGSO je jedna od najstarijih institucija u Bruxellesu, osnovana 1958. kao platforma za saveze poslodavaca, sindikata i civilnih agencija za političko lobiranje. Bilo je to prije osnutka Europska unije, a kako su njezine institucije jačale, potreba za EGSO-om je polako nestajala. Nastavio je postojati kao zaostali organ europskih integracija i porezne obveznike košta više od 140 milijuna eura godišnje, unatoč svom minornom utjecaju.

To se pokazalo kao kreativno okruženje za G.-a te je odmah počeo s manipulacijama. Lavovski dio nezakonito stečenih primanja, ukupno 152.856,97 eura, prikupio je preko 'naknada za život' koje EGSO nudi nacionalnim stručnjacima. Trenutno one iznose 119,90 eura po danu. Kreativni G. uredno je zatražio naknade s tim da nije izvijestio EGSO da mu je Banka Italije već povećala plaću zbog dodatnih troškova života i rada u Bruxellesu.

Uz to je G. uspio od svog poslodavca u Rimu iskamčiti tisuće eura za izmišljene troškove. Između ostalog, dobio je 11.192 eura za selidbu namještaja iz Bruxellesa na imanje u Veneciji i 64.898 eura naknada za lažirane troškove smještaja.

Isprva nitko nije ništa sumnjao sve dok nisu uočene određene 'nepravilnosti' oko G.-ovog korištenja ureda u EGSO-u. Kontrolom vremena ulaska i izlaska otkrilo se da je neopravdano tražio naknadu za prekovremeni rad. Uočeno je i da se u uredu nalaze G.-ove osobne stvari, kojima tamo nije mjesto, a vrata su bila uvijek 'hermetički zatvorena' kako nitko ne bi mogao ući.

'Najviše sumnje izazvala je prisutnost madraca u uredu', izjavio je dužnosnik Banke Italije za Politico, upoznat sa slučajem. To je impliciralo, rekao je dužnosnik, da je G. koristio svoj ured kao stambeni prostor - dok je u džep stavljao tisuće eura za troškove smještaja.

EGSO je te nepravilnosti naveo u pritužbi koju je podnio Banci Italije i Stalnom predstavništvu Italije pri EU 2012. Te godine G. je ionako trebao otići iz EGSO-a i bilo je prekasno uručiti mu formalni otkaz. Nestašni bankar prešao je u Europsku komisiju i radio za nju do 2016. godine. Kako je dobio taj posao i pod kojim je okolnostima otišao, Komisija nije željela podrobnije objasniti.

Nakon što je napustio EGSO, G. je nastavio varati Banku Italije, tražeći dodatnih 5.445,76 eura plaće unatoč tome što je bio 'neopravdano odsutan' s posla između studenog 2013. i siječnja 2014. Nakon što je saznala za ovu prijevaru, banka mu je u siječnju 2014. godine dala otkaz.

Konačno se G.-ov slučaj 2017. našao pred talijanskim kaznenim sudom te mu je dvije godine kasnije odrezana novčana i kazna zatvora od 14 mjeseci. U odvojenom slučaju Revizorski sud naložio mu je da vrati ukradena sredstva, no ta se presuda zakomplicirala jer se G. nije pojavio na ročištu — kao što se nije odazvao na poziv suda, upućen talijanskom veleposlanstvu u Bruxellesu.

Sud je morao uložiti žalbu na vlastitu presudu, naredivši dodatni pokušaj kontaktiranja s G.-om preko njegove zadnje poznate adrese u Bruxellesu i Palermu. Niti drugi poziv nije urodio plodom, ali presuda je potvrđena.

Osim što mu prijeti zatvorska kazna, G. mora platiti 152.856,97 eura EGSO-u, ali ne i Banci Italije. Revizorski sud izvijestio je Politico da je ta banka uspjela 'povratiti' 81.537 eura, no nije komentirala kako je uspjela u tome.

Iz EGSO-a poručuju da su uvjereni da će dobiti svoj novac natrag, ali to je upitno jer se još uvijek ne zna gdje se nalazi G. Boravište u Bruxellesu isteklo mu je još 2017. godine, a vlasti u Palermu nisu ga uspjele pronaći na zadnjoj prijavljenoj adresi. Nije poznato koji ga je odvjetnik zastupao, a na njegovom profilu na LinkedInu piše da i dalje radi za Banku Italije, iako ondje nije godinama viđen.