Najam stana koji je zreo za renovaciju od 70 kvadrata po cijeni od 1100 eura - jedna soba od 11 kvadrata u tom stanu za 330 eura. Toliko u Frankfurtu jedan mladić mora izdvojiti za najam sobe. Gorka je to stvarnost mnogih ljudi diljem Njemačke, ako uopće imaju sreće pronaći stan.

Najamnine u njemačkim gradovima već godinama rastu. Dok je cijena najma po kvadratnom metru u Frankfurtu na Majni početkom 2019. još uvijek bila gotovo 16 eura, ove godine porasla je na 19,59 eura. Slična situacija je i u Berlinu, gdje je prije četiri godine najam koštao oko 12,29 eura po kvadratu, dok se ove godine popeo na 19,30 eura. Situacija više ne pogađa samo ljude s niskim primanjima, nego je voda došla do grla i srednjoj klasi.

Problem male ponude i velike potražnje dugoročno može riješiti izgradnja novih nekretnina, no u Njemačkoj se sve manje gradi. Broj izdanih građevinskih dozvola za stanove u prvih osam mjeseci ove godine pao je za 28,3 posto u odnosu na lani.

Vladajuća semafor-koalicija nije se uspjela ni približiti brojci od 400.000 novoizgrađenih stanova godišnje, što je obećala na početku svog mandata. Nedavno je tamošnja ministrica graditeljstva podigla bijelu zastavu i rekla da neće uspjeti u svom naumu ni ove godine.

No grad Frankfurt ne želi samo biti promatrač divljanja cijena najma na tržištu nekretnina te nudi podršku najmoprimcima koji plaćaju previsoke cijene. U gradu tako provjeravaju sve 'dojave' o previsokim cijenama najma.

Stanodavci koji zahtijevaju najamninu za 20 posto veću od one za nekretnine u istom rangu zapravo krše njemački Zakon o gospodarskom kriminalu. Tako se na web-stranici grada može izračunati i je li najamnina za određeni stan 'primjerena' ili nije. Ako se utvrdi da nije, na teren se šalje vještak koji ga detaljno pregleda i fotografira sve prostorije, na temelju čega se izračunava indeks prosječne cijene najamnine za taj stan.

Svi ti pojedinačni podaci koriste se kako bi se izračunao indeks prosječne cijene najma, koji trebaju potvrditi i udruženje stanara i stanodavaca te predstavnici lokalnih vlasti, a služi kao orijentir za druge stanarine.

Ako se ispostavi da stanari doista plaćaju previsoku cijenu najma, postoji nekoliko mjera protiv stanodavaca. Najčešće se u praksi događa da stanar obavijesti svog stanodavca o previsokom najmu pa se stvar riješi dogovorom. Ako stanodavac pak ne pristane na smanjenje najamnine, može biti kažnjen, a ako ni to nije dovoljno, grad će tužiti vlasnika stana.

Ipak, unatoč tome što tamošnje gradske službe primaju sve više pritužbi na previsoke cijene najma, mnogi se stanari ne usuđuju poduzeti nešto protiv svojih stanodavaca jer strahuju da će im pokušati zagorčati stanovanje na sve moguće načine da bi dobrovoljno izašli iz stana.