Manje od deset mjeseci nakon što je stupila na snagu mirovinska reforma pod pritiskom referendumske inicijative pale su u vodu ključne mjere te reforme, koje su trebale donijeti najveće uštede u mirovinskom sustavu.

Ako je vjerovati računici bivšeg ministra Marka Pavića, a koju je pripremio tim sadašnjeg ministra Josipa Aladrovića, prihvaćanje referendumske inicijative otvara proračunsku rupu tešku 45 milijardi kuna u razdoblju od narednih 20 godina (do 2040. godine).

Zadržavanje granice od 65 godina za ostvarivanje prava na punu starosnu mirovinu prouzročit će povećanje rashoda za mirovine od 29,5 milijardi kuna zbog većeg broja umirovljenika, a dodatnih 15,5 milijardi kuna deficita donijet će manji broj zaposlenih zbog ranijeg odlaska u mirovinu.

Kako bi ublažio politički poraz i barem djelomično kompenzirao financijski trošak odustajanja od ključnih elemenata mirovinske reforme, premijer Plenković najavio je izmjene Zakona o radu, kojima bi se omogućilo svima koji to žele da nastave raditi do 68. godine.

Međutim, predloženo rješenje kosi se s već oživotvorenim mjerama iz reforme, kojima je omogućen radni status širokom krugu umirovljenika uz povoljnije uvjete. Naime, postavlja se pitanje zašto bi netko nastavio raditi nakon 65. godine bez mirovine ako može isto to pravo ostvariti uz aktiviranje mirovine.

Bez obzira koji model bio na snazi, može se očekivati da će sve više umirovljenika dobrovoljno nastaviti raditi nakon 65. godine, i to ponajviše zbog mizernih mirovina. Nakon neuspjelog pokušaja mirovinske reforme one će zasigurno biti još niže, uzimajući u obzir široka mirovinska prava i katastrofalni omjer zaposlenih i umirovljenika koji trenutno iznosi 1,27 prema jedan.

Uz spomenute ključne neravnoteže koje generiraju deficit u visini od 17 milijardi kuna godišnje, mirovinski sustav suočen je s novim rizicima.

Jedan od njih je Marićev prošireni model poreznih olakšica koji stimulira poslodavce da primanja zaposlenih podižu povećavanjem neoporezivih naknada umjesto dizanja bruto plaća. Takav model povišica slabi mirovinske fondove jer otvara prostor izbjegavanju plaćanja doprinosa.

Pod velikim upitnikom je i poslovanje obveznih mirovinskih fondova iz drugog stupa, koji su pretjerano izloženi hrvatskim državnim obveznicama. Zahvaljujući snažnom padu kamatnih stopa i rastu cijena obveznica, oni su u zadnjih nekoliko godina bilježili visoke prinose, ali sada im prijete veliki gubici u slučaju promjene trenda.

Pavićeva reforma možda bi i prošla da se cjelokupni trošak nije nastojao prebaciti na buduće umirovljenike bez zadiranja u stečena prava i povlastice. Ovako smo nepovratno izgubili dragocjeno vrijeme, a prije ili kasnije neka će nova Vlada morati zagristi 'trulu jabuku'.